Marko Vešović SVAŠTARA: Pobjeda materije nad duhom

za aktuelno.me

piše: Marko Vešović

Željko Ivanović, poznatiji po nadimku Goveče s Krštenicom, direktor Vesti koje danas, kao Alija Sirotanović za socijalizam, udarnički rade za pomamljenog popa Rista, tužio je portal Aktuelno.me koji je prenio prije devet godina objavljenu knjigu Miško Kesedžija i  njegove bize, s podnaslovom Esej o montenegrinjskom zlu, čiji su autori Marko Vešović i Šeki Radončić. Istovetne tužbe prije njega su podnijele Milka Tadić i Milena Perović, ali one me ne zanimaju, jer kad bi ih njihova beznačajnost boljela, ne bi prestajale jaukati.

Esej je ime za hibridnu književnu vrstu i izvorno znači pokušaj, a naš je vrlo  skroman, na svega 325 kompjuterskih strana, koliko ih ima u konačnoj verziji knjige, a kad bude objavljena u mojim sabranim djelima, za 50 ili 100 godina, svejedno, imaće 350 strana, i svi citati u ovom tekstu uzeti su iz te verzije. Morali smo ostati na pokušaju, jer nema majčina sina koji će detaljnije ispitati bezdanjicu toga zla koje danas iz svih oruđa bije po Crnoj Gori.

U mladosti sam čitao Černiševskog i još pamtim njegovu rečenicu, u našoj knjizi citiranu: ”Nema borbe za dobro bez vrijeđanja zla”. Goveče s Krštenicom, veliko zlo iz Vesti, toliko smo uvrijedili da traži 5 000 eura za pretrpljene duševne bolove, ali okle njemu duša? Kad bi svi čičotražitelji iz Srbije pol godine prekopavali Željka, ne bi mu našli dušu, ali bi pohlepnu gušu. Goveče s Krštenicom traži i da portal Aktuelno.me izbriše sve stranice gdje smo ga u knjizi vrijeđali, ali ni Ristov bog ne bi mogao iz Vesti izbrisati sve stranice gdje je to goveče, vrijeđajući ljudsku pamet, od vlastite balege sebi diglo spomenik trajniji nego onaj iz Horacijeve pjesme. A pošto naša knjiga u Nezavisnoj nije zabranjena, mada su Miško Kesedžija i njegove bize rukama i nogama kopali njen grob, ne bi se smjelo iz nje ništa izbaciti. U protivnom, sa sucem ćemo se ćerati do Štrasbura, jer Šeki ima para: između mnogih koje je pokrao Miško Kesedžija, lupež u sve tri smjene, Šeki je jedini oteo vlastiti novac, jer je imao muda.

Kad sam bio gimnazijalac, istoriju je predavao Đuro Zečević koji je đaku volio  reći: ”Magrice jedna, magarice”, pa su ga svi, i oni kojim nije predavao, zvali Đuro Magarica. Kad se sjedjelo u redakciji Monitora ili u kafani, Željko je o odsutnima govorio: ”To je goveče”, a zavrištao je ko Damjanov zelenko kad smo ga nazvali Željko Goveče, a goveče jeste i da ga nismo nazvali.

Da čitatelje uveselim, iz komedije ruskog pisca Denisa Fonvizina preveo sam stihove koje bi Željko Ivanović  i Miodrag Perović, dva najopjevanija lupeža u Nezavisnoj, mogli, možda i morali, kao svoju devizu, ispisanu kaligrafski i u zlatnom okviru, držati na radnom stolu: ‘Kradi, nema tu velje nauke, / kradi sve što moguće je: Bože, / zašto si nam prikačio ruke, / ako ne da ukrasti se može?’

Evo ulomaka iz naše knjige.

1. Željko Goveče, koji tvrdi da će demokratiju i Evropu u Crnu Goru donijeti četnički vojvoda Andrija Mandić plus Meda Zemunac, u svom privatnom tabloidu kaže: ’Avaz/glas, koji dolazi ne od Fahra i Šekija već lično od njihovog pobratima VeŚelina/Veselina(Veljovića) glasi da je uhvaćen pojam koji je bespogovorno priznao da je uvijek i sa ponosom nosio slovo Ź. To je Źenica, ali ne bluz’. U pravu je naš prijatelj iz Podgorice kad o polemikama u Vestima veli: ‘Ne znaš o čemu seru, ni šta seru, ali je jasno da seru'(…)
2. Željko Goveče u lingvistiku se razumije ko marica u krivak, kako pripše bivšem novinaru fabričkog lista, što danas u svojoj biografiji prećutkuje. Iz lingvistike ne zna ni ono što bi svaki srednjoškolac morao znati: nikakav ‘pojam’ se ne može vezati ni za jedno slovo, pa ni za Ź: slovo je grafički znak za fonem koji je kao komponenta jezičkog znaka lišen značenja, jer nema oba dijela koje jezički znak mora imati: oznaku i označeno. Fonem dobija značenje u okviru većih cjelina, kad uđe u međuodnose sa drugim fonemima kao elementima forme jezičkog znaka i nosiocima jezičkog sadržaja. Doduše, ima izuzetaka. Kad tog junca vidim na tv, kažem: ‘Kolika mu je glava, a u glavi ni a!’ Ovdje ‘a’ sadrži pojam, jer je i fonem i riječ. Bećković je u poemi Lako je drugijema oko ‘a’ napravio nezaboravne stihove: ‘I ne pitaju no vele a? / A plazino, a blavore, a Sagrailo, / A, ada šta ćeš?! / A, bogomi je a nama od njih, / Te A veliko!’
3. Željko Goveče veli da se Pobjeda štampa ‘o trošku poreskih obveznika i pod pokroviteljstvom mladog i reformskog premijera’ koji, kad leti preko okeana, novinare iz privatnog tabloida Vesti i privatne televizije Vesti sa sobom vodi o trošku poreskih obveznika. Ne znamo Lukšićeve dilove s njinim vlasnicima, ali, kad parama poreskih obveznika premijer plaća skupa putovanja i puni džepove novinara iz privatnih medija, Željku Govečetu, a goveče je i da ne kažemo, ta protivzakonita rabota je OK. U načinu kako Željko laže njegova se glupost vidi izdaleka kao Lovćen, možda je od Lovćena gromadnija, u svakom slučaju njegov prazni pogled veli da je glupost vječna: on će umrijeti, a njegova glupost će ga nadživjeti, ne samo zato što za goveče smrt ne postoji, već ponajprije zato što će metempsihozom ući u novog Željka, istog kao ovaj koji je “pobjeda materije nad duhom“, kako veli Andrej Nikolaidis.
4. Kad Željko veli da su izjave svjedoka u Šekijevu filmu ‘falsifikovane  i iznuđene’, da su svjedoci ’podmetnuti’ da među njima ‘ima i onih iz krimi miljea’, ne smijete tog skota pitati okle to zna(…) U Jehovinoj policijskoj kartoteci na nebu, gdje ima slobodan pristup otkad je kršten u Ostrogu, Željko je doznao koji su svjedoci ‘podmetnuti’, a koji ‘iz krimi miljea’, čak je našao tefter đe su zapisane izvorne izjave svjedoka, uporedio ih s onim što su rekli u Šekijevu filmu i obznanio u Vestima: izjave svjedoka su falsifikovane, svjedoci podmetnuti, a među njima ima i kriminalaca. Nezavisna nema goveče bezobraznije od Željka Ivanovića.

5. Otkad je vajmocan u Ostrogu, Željko Goveče dobija napade proročkog nadahnuća koje ga opskrbljuje božanskim znanjem o deportacijama, zato o njima zna stoput više no Šeki, stoga su direktoru Vesti poznati svi fakti koji su u filmu prećutani, čak zna koja je pitanja Šeki morao postaviti svjedocima, a nije. Jer, kad je neko goveče, treba ga devetati ko goveče, a kad ima milione, tumezanje je slađe.
6. Željko tvrdi da je Đukanović ‘izostavljen iz Šekijeve priče’ i ‘prikazan kao žrtva zločina i to jednog policijskog službenika i medijske mafije’. Željko Goveče ima bubreg umjesto mozga i ne pita se: kako možeš nekog ‘izostaviti iz priče’, a ipak ga u njoj ‘prikazati’? Podsjetiću ga da je pandur Pejović, omiljeni junak Vesti, Đukanovića izostavio iz svoje priče: ni na sudu ni u medijima taj ključni svjedok u zločinu deportacija koji je javno prijetio da će raskrinkati nalogodavce zločina, Mila nije pomenuo, a tu nepobitnu činjenicu znamo iz Šekijeva filma. A kad direktor Vesti kaže da je Đukanović u filmu prikazan kao ‘žrtva zločina’ Slobodana Pejovića plus Miška Kesedžije i Željka Govečeta, to je dokaz da, šokiran filmom, ne zna šta baljezga, i samo takav skot može reći da Šekijev film ’zločin deportacije’ prikazuje kao ‘djelo medijske mafije a ne Đukanovićeve vlade’. Na ovakvo vrijeđanje ljudskog razuma još nisam nagazio. Crna Gora je gledala film dva ili tri dana prije nego što je Željkova hrakotina izišla u Vestima, i kad je Goveče s Krštenicom kadro da laže ljudima u oči, možete misliti kakve je gadosti u stanju izmisliti kad piše o manje poznatim i teže provjerljivim stvarima.
7. Šeki je išao u Ostrog da se pokloni moštima sveca u čiju iscjeliteljsku moć vjeruju i hrišćani i muslimani, i da se pomoli za sebe i svoje ukućane, za prijatelje i neprijatelje (…).Zatim se spustio do Donjeg manastira i, dok je gledao čudo urezano u Ostroške grede, čuo je glas blag kao peruška kojom mu je u djetinjstvu mati nanosila melem na opekotinu: ’Brate Šeki, kad ste krenuli na ovaj put, poželjeli ste jednu želju. Pošto ste čovjek koji neprijateljima uvrede i klevete prašta, Vaša želja je bežičnom telegrafijom doprla do naših srca i uskoro će Vam biti uručen papir za kojim dugo tragate, a Vi s njim činite čemu vas Vaše plemenito srce uči. Nek Vas Bog čuva i dođite nam opet’. Kaluđer se udaljio, tiho, a koji minut zatim Šeki je u ruci imao krštenicu koja veli da je nad Željkom Govečetom obavljen obred krštenja: postao je član Amfijeve crkve.

KRŠTENICA

Knjiga 59. Strana knjige 70. Tekući broj 700.

Izvod iz knjige krštenih i miropomazanih Srpske pravoslavne crkve Eparhije:

Crnogorske-primorske Donjeg manastira Ostrog, hrama SveteTrojice u Manastiru

Ostrog

1.Godina, mesec, dan i vreme rođenja: 1962.godina, mart.11

2.Mesto i opština rođenja: Nikšić, Nikšić

3.Godina, mesec, dan i vreme krštenja i miropomazanja: 2000.godina maj 21.

4.Mesto i hram krštenja i miropomazanja: Ostrog, hram Svete Trojice

5. Ime i pol deteta: Željko, muški
6. Ime, prezime, zanimanje, mesto stanovanja i veroispovest roditelja: Živko Ivanović; Borika Radojević, Podgorica
7. Koje je dete po rođenju materi /prvo, drugo…/: prvo
8. Je li dete crkveno bračno: građanski brak.
9. Je li dete blizanac: nije
10. Je li dete rođeno s kakvim telesnim nedostatkom: nije
11. Ime i prezime sveštenika koji je dete krstio i miropomazao: protojerej Radomir Nikčević
12. Ime i prezime, zanimanje, mesto stanovanja kuma: Dragoljub Filipović, Užice
13. Strana domovnika-anagrafa: (ništa nije upisano)
14. Primedba: (ništa nije upisano)

Da su podaci ove Krštenice verni Knjizi krštenih, overava svojim potpisom i crkvenim

pečatom paroh: potpis nečitak.

Potpis paroha je nečitak, a krštenik ne može biti čitkiji: u krdu lažaca i licemjera iz Vesti Željko Goveče je kapitalac. Šeki nije vjerovao, jer na krštenici nema slike, da je to Željko koji godinama napada SPC, pa je našao knjigu Ko je ko u Crnoj Gori, III izdanje iz 2004. godine, gdje piše: ’Željko Ivanović, rođen u Nikšiću 11. III 1962; otac Živko, majka Borika, rođena Radojević’. To je ipak Željko kome u Pobjedi moral zaludu tumačimo batinom: iza svakog degeneka Goveče je još veće goveče.(…). Na str. 123. još piše: “Vanstranački opredijeljen. Ateista. Po nacionalnosti Crnogorac“. Željko se u 39-toj krstio, a u 43-oj s religijom raskrstio: je li verniku istekao četvorogodišnji mandat? Ne. Eur je jedini bog kome se klanja, drugo su priče za budale(…).

Krstio ga je Radomir Nikčević, Amfijev jastreb: možete misliti kakav je kad Rista Sotonu može da nadsotoni. Tako je nastalo Goveče s Krštenicom. Možda bi ga krstio Amfi, ali je helikopterom letio na Komove, đe je neđelju dana, ko nagorkinja vila, brao bilje od omraze. Čuli smo da u Ribnici kod Kraljeva, odakle je Željkov otac, kažu: ’Besposlen pop i govečad krsti’. Ukratko, Žeki je ovisnik o narkoticima: juče pušio Milu, sad puši opijum naroda kojim ga opskrbljuje sveti Risto Rumijski.

Ovo je ne krštenica već lična karta Željka Govečeta: javno ateist, tajno vernik, javno Crnogorac, tajno Srbin, javno vitez, tajno kriminalac, javno demokrata, tajno pročetnik, a je li ga licemjerju učila Amfijeva crkva, ili mu je od prirode dato, ili se radi o oboje, ne znamo.Ovo je i kolektivna legitimacija ološa iz Vesti koji građane Crne Gore kuša batinom utjerati u raj demokratije po Tadićevu ukusu, te ne čudi što Željkov list radi na laganje, kao auto na benzin: laži ne smiju prestati, jer će motor stati.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta