Marko Vešović SVAŠTARA: Najmlađi Nemanjić

Za aktuelno.me

piše: Marko Vešović

Ovo je ratna pjesma iz moje knjige Poljska konjica, ali je aktuelna, jer Sveti Sava nesmanjenom žestinom danas bjesni iz donjomoračkog manitaća. Koji je svoje otprdio, ali prečnik njegovog mozga je premali da to shvati.

NA PROPLANKU, SA TRI BORA

što liče na štablije koji se, pred napad, savjetuju

dok iza spokojno stoje postrojbe zimzelene,

u ishod bitke sigurne – sreo sam Višnjeg Tatu.

Gledao sam daždevnjaka, u uniformi maskirnoj

i sporog kao kazaljka. Negdje mukanje krava

agresorskih se čulo. I kliktaji dva orla, ledeni

kao da klikće dvoglavi orao sa ravnogorske šubare.

Onda spazim bakandže, u njima nožne listove,

potom vlasnika nogu, crne brčine, bradu mu,

bijelu poput slapa sleđenog na litici.

Nema te dolje, u bazi, a? Nema te da čuješ laži

krčmljene u tvoje ime, što zvuče nepobitno

ko zakon Arhimedov?!

On sveprisutnim kažiprstom,

svijenim u polumjesec, gladi hajdučke brke.

Ma slušaj, Savaote, gdje su ti gromovi

da malo reda zavedeš na ovoj grješnoj zemljici?

Nijesi, zar, zalihu svu na nevine potrošio?

Mhm mhm mhm, mrndža sebi u bradu Jehova.

Ništa ne hmači! Kibicuješ nas odozgo

već hiljadama ljeta, i kao Pašić šutiš,

iza te bijele brade – pljunuta Pašićeva! –

a meni nećeš svoje ublehe prodavati.

Nego ti na panju velju: vjera u tebe služi

da u ovom tvojemu svijetu koji

utrkuje se javnom kućom –

pokrije rupu granatom napravljenu.

Tren potom shvatih: nije Jehova nego

najmlađi Nemanjić, sišao sa duvara.

Kad sam bio junoša, sjetovao me da se

ne pomešam sa stokom nerazumnom,

a sada prstom vrti mi ispred nosa:

Šta si ono, pederu, lajao protiv mene?

Ti si sve ovo, sestru ti jebem, i zakuhao.

A sada, pogledaj ga kako se umelunio,

kako svetački zakovrće onijem gledaljkama.

Ama i te rane ti praštam, ako mi kažeš:

otkud prekonoć izgmizaše ovi u kojim mržnja

radi u sve tri smjene? Odakle ovolika

ološ s tri prsta koju kao da uopće

nije pravila ljucka

alatka za razmnožavanje?

1. S.

Tri prsta, naravno, imam i ja.

Ali sam palac proturio

Između srednjeg i kažiprsta

U šipak za Svetog Savu

I mirotočivog Simeona.

JEDNA USPOMENA

Gavrilo Grahovac, moj drug iz studentskih klupa, u tramvaju gdje je bio krkljanac jednom je viknuo: „ I pomešah se sa stokom nerazumnom“. Gospođa koja je stajala kraj njega rekla je: „Moglo bi to i obratno“. „Može, gospođo. I pomeša se stoka nerazumna sa mnom“. Taj stih Sv. Save iz Pavlovićeve Antologije srpskog pesništva pamtilo je bar pola studenata s naše grupe.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta