za aktuelno.me
piše Marko Vešović
Čekajući da me direktor sarajevskih toplana Mevledin Bećirović obavijesti da mu za grijanje „dugujem“ ne više 800 već 1000 maraka, koje će dobiti kad mačka prolaje, sjedoh da opevam Picopevca, jer teško da ću više sresti takav primjerak ljudske faune.
Kad je pročitao moj tekst Klasičan balija ili direktorska bitanga, Šeki Radončić mi je telefonom rekao: „Fino si ga skockao“. Pričali smo po ure i zasmijavali jedan drugog kao 2011. godine kad smo za Pobjedu pisali knjigu Miško Kesedžija i njegove bize. Tako smo nazvali medijskog razbojnika Miodraga Perovića koji se krađom međunarodnih donacija za nezavisno novinarstvo počeo bogatiti još na početku rata. I početak opsade Sarajeva je početak bogaćenja muslimanskih lupeža: prosutu krv vlastitih sunarodnika pretvarali su u zlato, kako bi rekao Krleža. Danas, to su novi age i begovi.
Dok smo pisali za Pobjedu, i po sat vremena smo se telefonom dogovarali i često zasmijavali jedan drugog: toga sam se sjetio dok smo pričali o Bećirovićevu starijem tehničaru. Šeki je tražio da se izvinim direktoru toplana zbog dezinformacije da je Bećirović, a on je Bećirević. „Može te tužiti da si mu tendenciozno i zlonamjerno iskrivio prezime“. I lako smo se složili da je mlađi tehničar bio fino vaspitano dijete. Kad je ušao, rekao je: „ O, đe si, Šeki, šta ima“, i malo su popričali. Stariji tehničar Šekija nije pozdravio. Nije se udostojio ni da klimne glavom, skupi su njegovi klimoglavi.Ličio mi je na Dikensovog junaka koji “čak i svoje osmijehe zadržava za sebe“. Meni je uputio pogled kojim bokser pred meč protivniku veli: popićeš patos. Vjerojatno time impresionira svoje redovne žrtve.
Šeki: „Pamtiš li kako se picopevac zove?“ Ja: „Pojma nemam“. Šeki: „Ni ja. A trebalo bi da i njega proknjižiš đe treba“. Ja: „Ne može ime svake gnjide u knjigu. Mora biti bar direktor. Dosta mu je ime Picopevac“.
Kad sam odbio potpisati namještaljku u kojoj bih tražio da me isključe iz toplanine grijne mreže, iako nikad u nju nisam uključen, Picopevac je rekao: „Stvarno sam iznerviran!“ Sve njegovo, čak i nerviranje, skupo je kao noge fudbalera. Popizdeo je što mu nisam ko krap ušao u vršu. „Taj toliko vjeruje u svoju lukavost da je pobjesnio kad je skontao da sam ga prokužio“. Šeki: “Od ljutine – väs u komate, rekli bi na Cetinju. Došao da ti na prevaru drpi pare iz džepa, a kad nije uspio, iznervirao se u tri lepe materine“. Ja: „Ne pamtim da mi je u kuću ušlo išta manje, a nadutije. Toliko sebeljublje u tolišno mesa odavno nisam sreo. Nema ti oko na šta panuti, a ono ko da je Bosnom ovladalo“. Šeki: „Taj Niko i Ništa naoštrio se da priča svisoka s piscem i profesorom univerziteta“.
Ja: “Sjetio sam se stihova: Mene ćaća napravio mala, nije imo dosta matrijala, i njegovo kočoperenje bilo mi je smiješno. Takvi život potroše na nemirenje s vlastitim formatom“. Šeki: „A ja sam pomislio: manji je bar cenat od Sidrana, a gleda kao sa Trebevića“ Ja: „Takav je bio i fočanski nogometaš Velibor Ostojić. U ratu, kad smo gledali Srnu, jednom velim Gordani: Gle koljačkog buljubaše, otac ga jebo. Nije veći od šamrle, a gleda te s planine”.
Šeki: „Mene je Picopevac podsjetio na Jevremovog brata Lala Brkovića. I on je kokotić s podignutom glavom. Znaš li da se Lala Jevrem odrekao preko novina: malim rastom bruka familiju!“ Ja: „A trebalo bi da je jevremski dugačak ko da je rastao u sulundaru. I I ja sam pomislio: picopevac mora da je podrijetlom iz Crne Gore. Držanje mu je bilo za peticu i govorilo je: radim šta mi je kurcu ćejf, jer mi može biti. Tako se ponašaju balije na vlasti, pa što ne bi i njin potrčko. To se ne bi mijenjalo ni sa suncem na nebesima. Takvog zelja ima svud u nas, najviše u Crnoj Gori“.
I pričam Šekiju kako me Miljo Radojičić, u dane kad smo studirali u Sarajevu, zaustavio pred Filozofskim i kazao: „Zaveži te pertle na cipelama, jadan, zaveži ih. Podigni, mrčio se, te gaće, nemoj nas brukat. Džaba ti pamet, džaba ti talenat – ne valja ti držanje. Što se ne ugledaš na Rajka Noga? Njemu po držanju vidiš da je genije“.
Šeki: “Picopevcu iz držanja vidiš da je nepriznati genije. S koje je visine rekao: Vi poznati!“ Ja: „Je. Kao da govori o pevaljkama. Kad je ispalio rafal po Abdulahu Sidranu i Josipu Pejakoviću, bio sam zapanjen i nisam ga slušao. Jesi li ti šta upamtio?“ Šeki: „Avdu i Josipu je zamjerao što oni kao poznati ne daju da ih Bećirević reketira i tim odbijaju da služe masi kao primjeri za ugled!“
Ja: „U neobjavljenoj knjizi balijama sam zvao one koji se, kad im trebaš, pred tobom od miline tope kao balega na kiši, a kad im ne trebaš, daju ti nogom u krsta“. Šeki: „U ratu si bio ikona odbrane Sarajeva, a goveče s portala Rijaseta islamske zajednice nedavno te nazva okorjelim islamomrscem“. Ja: „Bećirević veli da sam lopov koji mu krade grijanje!“ Šeki: „Kad je shvatio da te neće preveslati, Picopevac je odbijanje da potpišeš zapisnik nazvao bezobrazlukom poznatih i pobjesnio!“ Ja: „Njegova nadutost veli da smo mi imali sreće i postali poznati, a Picopevac je nema i nije poznat: nepravda do neba“.
Šeki: „I ja sam vidio da je od njega daleka misao da ste imali pameti i talenta za posao koji radite i da niste slučajno poznati. Taj misli da je vama i njemu tako pao grah! Prcoljak i Bećirevićev utjerivač dugova u izboru profesije nije imao sreće i neće biti poznat“. Ja: „To me zaprepastilo: Avdo, Josip i Marko imaju profesiju u kojoj se nije teško proslaviti, a on ima ozbiljnu profesiju kao ljekari i inženjeri koji, ma koliko vrsni, nikad neće biti poznati kao mi. U svojoj knjizi definisao sam baliju i kao stvora koji nipodaštava i prezire sve što ne zna i ne razumije. Takvih prostaka ima svud, a ovdje zovu ih balije“. Šeki: „Zato gordo veli da 30 godina radi u Toplani“. Ja: „Kakva karijera! To je zvučalo kao da svaki dan u teretani podigne petsto kila“. Šeki: „To je zvučalo i kao kad bi se ti hvalio da si 30 godina radio na fakultetu, mada se to ne bi moglo desiti tebi koji se nikad nisi potpisao kao dr Marko Vešović“.Ja: „Gore je kad se potpišeš. Milika Pavlović književnik“. Šeki: „Pa ja. Ako si potrošio život na pisanje, trebalo bi da čitatelj zna ko si“. Ja: „Picopevac se smatra slugom ne Mevledina Bećirevića već Sina Babinog: veličina Bakirova osvjetljava i njega. Vidio si da mu je mozak dresiran za pljuvanje po Titi. Smatra da za njegovog vakta ne bih imao šanse odbiti da potpišem njegov zapisnik kojim je htio da me preradi kao običnog vóka“. Šeki: „Za Tite nije imala šanse ni obnova begovata. Otimači, pljačkaši, lupeži, nitkovi novo su im plemstvo“.
Babin Sin i izmećar mu Bećirević pojma nemaju o onom što je prije 2000 godina rimski pjesnik Juvenal rekao: „Svaka bi vlast trebalo da zna da su njeni podanici ovce koje treba šišati, a ne guliti“. Primjer. Poreska stopa na nekretnine u Crnoj Gori i Hrvatskoj je 3%, a u Srbiji 2,5 %. Te tri države nesumnjivo postoje. U BiH, državi koje nema, ta stopa je 7%. U njoj bošnjačka, srpska i hrvatska ološ na vlasti ovcama dere kože, kao da smo u kasapnici, a ne u „međunarodno priznatoj“. Mujo Čengić mi je rekao da su naše dažbine mnogo veće nego rajine u doba Turaka. Ponašaju kao okupatori koji se trude da iz okupiranih teritorija iscijede što više i liče na Hitlerove namjesnike zvane gaulajteri. Zato mi je merak lemati Bakira pod kojim živim, glupana, grabljivca i pljačkaša u pozi svetog čovjeka. Jazuk je što nema Boga i, kad odperca onamo, tom bezbožniku neće imati ko da pokaže kako Musa jarca dere.
“Glupost voli da vlada“, kaže pjesnik Rene Šar, pa mu je praštam, a volim devetati ga i zato što je veći licemjer od Dodika. Koji ne krije šta hoće. Aljov genetski produžetak, dok bleji o Građanskoj, htio bi tisućgodišnji, samobitni, cjeloviti i nedjeljivi selamalejkum. Laž zvana međunarodno priznata BiH iz njega glasnije kriči no iz drugih političara.
Mrzak je i zato što je ratnu tradegiju Bošnjaka pretvorio u farsu: Babo počeo, Sin dočeo. Golem moralni kapital, s kojim su Bošnjaci izišli iz rata, barabe na vlasti su prokartale, a „čudo bosanskog otpora“ svelo se na tri krupna rezultata: a) Nekoliko tisuća bošnjačkih porodica žive u finansijskom džennetu, ostale su kokuzi, b) Nekad je u Bosni važilo pravilo: raja je tu da ima ko činiti hizmet Turcima, a sad važi pravilo: Bošnjaci su tu da ima ko finansirati Stranku demokratske reakcije. Mevledin bi je financirao iz mog džepa, i c) Babin Sin ima dovoljno para da kupi sve izbore. Ako i on ima sina, dinastija Izetbegović dulje će nego Osmanska vladati Bosnom, njenim frtaljem, doduše, ali će vladati. Zlo čije su oličenje Bakir i njegove sjenke kao Bećirević došlo je da dugo ne ode, a ne možeš mu ništa, jer je stavilio šape na sve pare, a pošto penzionera neće da puste na miru, mogu tim grabežljivcima ponekad, kao u Čehovljevoj priči, svijećnjakom dati preko njuške.
(Iz neobjavljene knjige Sedam balija)