Za aktuelno.me
Piše: Marko Vešović
Risto Sotona
Ili recimo, Radović Risto,
Zadrti prorok Antihristov.
Gundulić bi rekao: tmine porod.
Vijeka mi, čudi me kako nad njim
Nebeski se ne provali svod.
Prije bih pred crkvom prosio
Il bio čistac ulica zadnji
No kamilavku njegovu nosio.
Stoji mu kao ukradena.
On misli – od boga dadena.
U nju mu se popišam.
Ispod nje, već desetljećima,
Lavež se bijesnog kera ori.
I ko zna da li ima
U cipan-cijeloj u Crnoj Gori
Splačina od njega viša.
Za njega bi rekla tetka Ljuša:
Paśi sin u paśim aljinama.
Kada ga slušamo,i vlastita duša
I Gospod Bog sve su dalji nama.
A jednom, ograšen bljeskom
Tuđeg jezika, rekoh na engleskom:
It is easy to be a dog of God.
Iako, da vas ne lažem,
Jezik taj ne znam. No kako god,
Risto je pašče, i da ne kažem.
Koje i u ratu i u miru
U đavoljemu arlauče klancu,
Ne u cetinjskom manastiru.
Za Istrebljivačem kada tuži –
Savaotu ne služi,
Već ga voda, ko mečku, na lancu.
U sobi, čiji je vazduh disao
Risto Sotona, ne bih spavao,
Mada me nekad rasani misao
Da ćemo čekati još dugo
Da ga odnese đavao
I napokon prestane s rugom
Bogu.
Kad čujem njega što je davno krenuo
Pasjom prtinom, u usta bih nogu
Uvalio mu. I okrenuo.
Jednome, što svud je za srpstvo ratio,
A danas je mrlina,
U njegovu odbranu kad stade da žvali,
U slušalicu sam bodlerski odvratio:
„Mrzjeti Rista prva je vrlina
Koja uslov svih ostalih!“
Da sam bog, naredio bih: „Risti
Cijelu vječnost, da se od zla čisti,
Svaka dva sata sljedovaće klistir.“
Jer, nema Srbina, moje mi vjere,
Koji tako kenja, bez ikakve mere.
Preciznije: sere.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta