za aktuelno.me
Piše: Marko Vešović
Novina Vesti, čiji je jedan od dva vlasnika Miodrag Perović, zvani Miško Prisrbica, fanatičan mrzitelj Mila Đukanovića, jer je u sprezi s njime namlatio milione, javlja nam: “Iz Srbije dolazila trećina hrane i dvije trećine uvezenog brašna”. Da u dane pandemije zastraši narod, izvadio je iz naftalina priču kojom je, na Podgoričkoj skupštini, obrazloženo prisajedinjenje Crne Gore Srbiji: prva bi bez potonje krepala od gladi. Kad se Moračanin Miodrag Perović oglasi iz prkna Moračanina Rista Radovića, vjeruje da se oglasio iz prkna cijela naroda – eto otkud mu priča o hrani i brašnu.
IZ MORAČE, IZ JADAČE
2. U djetinjstvu sam se sit naslušao priča u kojima su se, unutar porodica, prepucavala crnogorska plemena, kad muž i žena nijesu iz istog. Jedini izuzetak čuo sam iz usta svog đeda po majci Simeuna Tapuškovića. “Pitam ja jednom Daru: jesu li bolji Tapuškovići ili Vešovići? A Dara mi veli: kad bi turio ujedno Tapuškoviće i sve Bulatoviće, bolji su Vešovići“. Simeun je, na šire bratstvo, bio Bulatović.
Nezaboravan mi je ostao njegov neopisivi i smiješak i glas dok je to pričao: činilo se da će svakog trenutka prsnuti u smijeh, kao da ne govori o udatoj ženi nego o curici, bistroj ko čelica, ali curici, i svom đetetu mora sve oprostiti smijehom koji je jedva suzdržavao. Ili je to možda bila, naprosto, nježnost prema šćeri koja mu je zborila, ni po babu ni po stričevima, ono što misli da je istina? Cio vijek sam se trudio, koliko mogu, da sačuvam tu Darinku u sebi. I zapisi o Ristu Antihristu vele da Darinke u meni i dalje ima dovoljno.
3. I moja tetka Ljuša je bila Rovčanka, a udala se za Moračanina Rajka Simonovića, i pamtim njenu priču, doduše krnje: “Kad je nerodna godina, pa pitaš Moračanina okle si, on ti veli: Iz Morače iz jadače…“ Ostatka rečenice se ne sjećam, a znam da je bio rimovan. “A kad rodi voće pa Moračanina pitaš okle si, on ti kaže: Iz Morače iz dobrače, đe rađaju kruške tombolače“.
Jedan Moračanin, koji je volio, kao i ja, pričati protiv svog plemena, jednom je rekao: “Kad rodi godina, svaki Moračanin bi zafitiljio brke uvis, a kad godina izda, svijema brci tužno klonu“. Mislio je na Moračane otprije.
Moračaninu Mišku Kesedžiji, koji je prosjak s milionima, s lica čitam glad njegovih predaka. I s lica Moračanina Amfija čitam glad, ne toliko bukvalnu, jer mu je mitropolitski burag vazda punan, ni samo biznismensku, zato mu je zvrknulo dupe da sačuva svoju financijsku carevinu u Crnoj Gori, nego i glad za vlašću i moći, a tome vuku nikad prkno ne zaraste, kaže poslovica.
Kad bi ga bog pitao: ili da svijet propadne,ili da ti vladaš Crnom Gorom, pop Rile bi snokta odvratio: nek svijet propadne samo da ja mogu vladati Crnom Gorom. Za neupućene: ovo je parafraza rečenice iz romana Zapisi iz podzemlja, a Risto Sotona i jest najcrnje podzemlje koje mogu zamisliti. Ne računam podzemlje u kojem se Miško Prisrbica sam sa sobom takmiči. Ristova mantija ima boju mraka u njegovoj duši, kojim tri decenije prosvjetljuje pastvu. Njegova volja za moć možda je mogla zapaliti Crnu Goru, ali definitivno znamo da neće.
Neće, prvo, jer je mitropolit izgubio Savaotovu podršku, zalud je Starac Jevrem litijaše sjetovao: “Kadite kuću što više i molite se. Tamjan ubija bakterije, odgoni zle duhove, daje bolju pamet“. Zaboravio, jer je čeljade u godinama, da kaže ubija li i viruse, ili je za njegovu pamet to dvoje isti matrak.
A drugo, neće zato što je pop Rile pizda motenegrinjska, koja je igrala Gandija ne videći da ga parodira, i pljunuti je Mašan Radović, seoska bukalica iz Papa koja je vazda na nekog brečala.
A kakva je pizda Miško Prisrbica, u Crnoj Gori najopjevanji lupež svih vremena, pokazale su dvije naše knjige, mada je Kesedžija mnogo podmukliji, a pizda pod mitrom iznosi sve na bean, jer se osjeća kao država u državi. Sve što znam o bezobrazluku Srba svih i svuda zašiveno je u čapru moračkog bezbožnika koji sebe i svoje mantijaše vidi kao apsolutnu većinu u Crnoj Gori. Eto zašto je zavro da litijama obori zakon o slobodi vjeroispovijesti. Ali – ništa. Da je raspisao referendum, stoposto bi ga oborili on i njegova tevabija, crna da ne može crnja.
Litijaši su nosili svijeće jer su, u srednjevjekovnom mraku, mjesecima, tražili Ristovu dušu. Zaludu. Prodao ju je đavlu. Ovo mi je naumpalo dok sam na portalu Aktuelno. me čitao Virus litija, tekst Marka Špadijera o kome ne znam ništa, ali hvala mu. I na njegovu tekstu, i na mojoj asocijaciji.
Mnogi moji prijatelji u Sarajevu, Bošnjaci i Hrvati, često su govorili da prećerujem kad pišem o Montenegrinjcima. Ja im kažem: “Pitajte koga hoćete u Crnoj Gori, svak će vam reći da Vešovići spadaju u najbolje, a pošto znam koja smo govna, možete misliti kakvi su oni o kojima i ostali vele da su govna”.
Marko Darinkin je crnogorski Židov, pa se i zato kazuje po majci, i kao Židov s merakom lema najhrićanskijeg od svih popova u najsrpskijoj od svih Sparti. Drviću ga dok bude trebalo, i to izaramenice –divna riječ Daśina, kako je tetka Ljuša zvala Darinku: biješ ga tako da ti, pri svakom zamahu, ruke s mačugom dođu iza ramena da bi udarac bio jači, kako sam objašnjavao prijateljima. U ime Darinka skrio sam sve što je valjalo u Crnoj Gori iz mog djetinjstva, a zapisima o Ristu Sotoni koji, unatoč stoljećima staroj izreci, oteto ne smatra prokletim nego svetim, branim pored ostalog i tu Crnu Goru koje odavno nema i nikada je više neće biti.
P.S. Iz pouzdanih izvora znam da će, kad pop Rile otegne papke, Bog poslati depešu u Crnu Goru: “Amfijevu mitru polit pa zapalit.To me molio sveti Petar Cetinjski. A tome mučeniku ne mogu odbiti ništa”.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta