za aktuelno.me
Piše: Marko Vešović
Na internetu sam čitao da se srpski sveštenici, osjetljivi kao mimozice, ljute kad ih zoveš popovi, jer ta riječ dođe od grčkog papas i znači otac, te očekuju da im obratiš sa oče. Andrićev Mustafa Madžar je popa oslovio sa papaz, ne misleći da time ikog vrijeđa, a ja pamtim Darinkinu riječ pampaz: možda je tu imenicu čula od muslimana – iza oslobođenja četiri godine živjeli smo u bjelopoljskoj Gornjoj Mahali, pretežno muslimanskoj – i dodala “m“ da joj pojača ubojitost, jer u njenu jeziku to je bila jedna od napogrdnijih riječi. Kad nas istumeza, često bi došlo predavanje iz etike: “Nećete, pampazi, što ste naumili, e ću vi stat nogom pod gršnicu“. Otac Amfi nekad me posjeti na Darinkinog pampaza koji misli da može raditi šta mu je kurcu ćef, jer se taj bezbožnik ne boji da će mu bog stati nogom pod groce.
Ono što Amfi zbori i tvori mogu trpjeti samo podlaci, da se sjetim stiha jednog ruskog pjesnika.Kad bih živio tamo, možda bih ga prežao da mu glavu razbijem na četiri ocila, ali sam bio jako bistar kad sam prije 56 godina zbrisao iz “pasje zemlje“. T. S. Eliot je rekao: “Zavičaj je ono odakle se dolazi“, a ja velim: zavičaj je ono iz čega se pobjegne zauvijek. I, umjesto da Crnu Goru kunem zbog onog što je radila Darinki, branim je od pampaza Rista. Ali, ko zna, možda bi Dara rekla: “Tako se valja“. A njen sin koji prezire ordenje i nagrade, jer biti Marko Darinkin najveće mu je odlikovanje, popa Rista bi predložio, no nema kome, za Nemanjin orden sa zlatnim zracima i ukrštenim kamama.
Događanje Rista
U knjizi Miško Kesedžija i njegove bize, pisanoj sa Šekijem Radončićem, rekao sam da u Crnoj Gori nemam šta braniti osim njenu nezavisnost. Sada dodajem: zavjerenici koje je narajcao Putin znali su: ako ubiju Đukanovića, ubili su Nezavisnu. Ubijen je Zoran Đinđić, i đe je danas njegova Srbija? U materinoj.
Na drugome mjestu, u istoj knjizi kazao sam: “U Pobjedi Blagota Mitrić veli: ’Vijesti i TV Vijesti protiv ove vlasti vode bjesomučnu i neprestanu kampanju, mada odlično znaju da nema ko drugi doći na vlast u Crnu Goru osim onih koji će joj odmah oduzeti i državnost i samostalnost’. A zbog Nezavisne ćemo im oca + đeda + prađeda + šukunđeda + navrnđeda + kurđela + askurđela + sukordova + kurlebala jebati u perčin. To je naš prilog borbi protiv nauma prosrba i Srba da Crnu Goru vrate pod svoju šapu”.
A pošto je pop Risto sam sebi predak, nema mu se šta jebati, ali ga mogu zbog Nezavisne lemati dok se ne oždrijebi. Ili se oždrijebio? Pred crkvom Hristova Vaskrsenja u Podgorici onaj predragi Popović iz Velike Plane injikao je kao Amfijeva ždrebica, ali o njegovu oponašanju Ristovih kletvi Kočićev David Štrbac bi rekao: ”Još si ti zelen, dijete, ko zelena grana u gori zelenoj”.
Popu Ristu se pričinja da će Crnoj Gori “punuti u čorbu”, ili sebe sili da mu se to pričinja, i trebalo bi ga žalim što ga je bog izdao, mada bi mi slepci iz njegovih litija uzvratili: ”Vidjećemo!” U svakom slučaju, Srbin se vazda žali na izdaju i Jehova je s virusom postupio ko Vuk Branković na Kosovu, što je i bogu plakati. A opet, kako da žališ popa koji je, tri decenije, u onom što zbori i što čini bio skot i uživao u tome. Ovo što se mjesecima zbivalo u Crnoj Gori najtačnije bi bilo zvati događanje Rista, mada je taj pop rukama i nogama zavro da sve prikaže kao događanje Hrista. Koji mora da mu je pozajmio devizu: Niko ne sme da vam otima ono što te oteli.
Na portalu Analitika, svojedobno sam se na četrdesetak strana divio jeziku Montegrinjaca. “Punuti u čorbu” genijalna je elipsa koja kaže: skuvaću od tebe čorbu i punuti u nju da ju razladim! Teško da postoji insan koji bolje razumije, što znači i više voli crnogorski jezik od Marka Darinoga, kako su me zvali Papljani, ali nisu znali da i time od mene prave saglam-čeljade, a njen jezik je obilovao turcizmima. Grof Lav Tolstoj kaže: ”Voli se ono što se razumije”.
Mada većinu Motenegrinjaca ne razumijem. Milove ćutologe ne razumijem dibidus. Ne mislim na razumijevanje umom: moji zapisi o Ristu govore da se u takvom razumijevanju može ići podaleko. Ne razumijem ih bićem, sve ostalo mi je džaba. Razumijem cijelim bićem Andreja Nikolaidisa, ali takvi nisu utjeha, jer ih je tragično malo. Grk Nikolaidis je za mene najveći živi Crnogorac, jer istinu, golu i bosu, Crnoj Gori godinama baca u lice.
Jedan portal veli da je Andrej crnogorski i bosanski pisac, što je istina, ali Nikolaidis ide u najbolje književnike srpskohrvatskog jezika. Ako po najboljem što je sročio u stihu Marko Darin ne spada u najbolje današnje pjesnike srpskohrvatskog jezika, njegova poezija ne treba da postoji. Nema razloga.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta