Za aktuelno.me
piše: Marko Vešović
Sjetio sam se Amfijeve izjave o “istrazi poturica“, opjevanoj u Gorskom vijencu. Mada nema dokumenata koji bi potvrdili da je “istrage“ bilo, to ga nije omelo da pjesničku fikciju pretvori u istorijsku činjenicu, a lakoća s kojom pop Risto fakte pretvara u fikcije, a fikcije u fakte ide i do genijalnosti. “Jeste da je strašno pobiti ljude“, rekao je pop Rile, “međutim, još je strašnija duhovna smrt koju oko sebe siju ti lažni ljudi s lažnom vjerom“.
Donjomoračka populjina kojoj je bjesnilo redovno stanje, kako sam već rekao, ali niko ne sluša, i treba ponavljati, vjeru milijarde ljudi na planeti zove lažnom, kao da smo u srednjem, a ne u 21. vijeku. I s lakoćom od koje normalno čeljade se ježi, tu milijardu je rukopoložila za lažne ljude, što ne čudi, pored ostalog i zato što u Crnoj Gori pravna državna ne funkcionira.
Drugdje bi javni tužilac bi, po službenoj dužnosti, digao opužnicu zbog govora mržnje (speech of hate) kojim se pop iz Bara Radovića decenijama služio nekažnjeno, jer je bio država u državi. Od istrebljenja muslimana još strašnije je biti musliman, poručuje pop Risto, otac ga njegov u sveto prkno. Jer muslimani oko sebe siju duhovnu smrt od koje su se Crnogorci mogli odbraniti jedino puškom i jataganom, a u poredbi s tom smrti ništa su bile sve vojske sa kojima su paše kretale na Crnu Goru.
Po Njegošu, Risto Sotona je odavno “božju grdno prestupio“ i njegovo će u Crnoj Gori stvoreno finansijsko “carstvo propanuti“. Taj Raša vidi kao Njegoševu “žertvu blagorodnu“, a ono Risto Sotona čini priziva mi u pamet Njegošev stih: “Što će đavo u krštećenu zemlju?“Da se bije za božju istinu i pravdu. Danas kad lupam po Ristu ko po pranju, geslo mi je parafraza iz Njegoša: Udri donjomoračkoga vraga, ili gubi obadva svijeta!I svijet gdje živim više od 56 godina i uspomenu na svijet iz kog sam pobjegao. I šta te briga što toliko ljuckih mizerija loču s punog Milovog korita i šute ko krmad. Ti ćeš u Crnoj Gori, dok mogneš, braniti goli fakat njene nezavisnosti,jer bi, bez toga, bio nepotpun čovjek.
POETSKA PRDNJAVA
Na internetu sam čitao da je u podgoričkoj školi, zaboravio sam kako se zove, nastavnica čije ime i prezime ne pamtim dala djeci da naizust nauče pjesmicu Ne damo svetinje. Da se ja pitam – ali se ne pitaš, rekao bi mi đed iz Đekne – dao bih joj otkaz, ne zato što je čas književnosti pretvorila u litiju nastavljenu drugim sredstvima, da sjetim starog dobrog Klauzevica, već zato što djetinje duše truje grozomornim kičem. Znam iz iskustva,jer sam radio u osmoljetki i srednjoj školi, da su ovakvi nastavnici i profesori najveći dušmani književnosti: o trošku države tjeraju djecu da literaturu trajno zamrze.
Vele da je tu pjesmu sastavio pop Risto, što bi moglo biti istina ako je suditi po njenoj banalnosti koja vapi do neba, ali ako i nije, skrojena je po njegovu ukusu i njen šnajder moglo bi biti Amfilojče. Ta pjesma ima refren ”Ne damo svetinje koje slave Božije ime, ne damo svetinje jer su naše od davnine!“ koji je, veli Ivan Čolović u tekstu Događanje boga, prepisan iz pjesme Oj Kosovo, Kosovo, gdje se kaže: ”Ne damo te Kosovo! To je naše uvek bilo, od davnina ostalo!“ Srpski nacisti misle da im, po zemaljskoj i nebeskoj pravdi, Crna Gora pripada kao obeštećenje za izgubljeno Kosovo, ali bi trebalo da se Amfi, koji obožava silu kad je srpska, a proklinje je kad je tuđa, raspita šta o tom naumu misli NATO-pakt i njegove rakete.
“Od Amfilohijevih reči trese se Crna Gora”, kaže na internetu jedan članak. Kako se neće tresti kad Risto gađa Đukanovića interkontinentalnim raketama: zakon o slobodi vjeroispovijesti nazvao je “antivaseljenskim”. Kakav prizor,bog te molovo: okolo beskrajni kosmos, a u centru mu megaloman iz Donje Morače! Zakon koji će, nadam se, ukinuti Ristovu finansijsku carevinu uperen je protiv univerzuma! A niko da tu divaniju odvede duševnom ljekaru. Jer Risto je mjera srpskog mentalnog zdravlja u Nezavisnoj. I tačno je: trese se Crna Gora da se rodi crkveni miš.
Pesnika koji je autor sastava Ne damo svetinje Fransoa Rable je opisao stihovima koji u mom prepjevu glase: “Ja sam si jedan poeta tvrdi / koji, kad poetuje, prdi“. Ili: “Ja sam si jedan poeta vrući / koji prdi poetujući“. Meni se najviše dopada treća verzija :“Ja sam si poet što se čuje / daleko: prdim kad poetujem“, što sugerira prdnjavu i njen smrad. Ovdje sam plagirao predratnu srpsku reklamu: “Dobar pasulj daleko se čuje“, gdje glagol “čuti se“ ima auditivno i olfaktivno značenje.
O Amfiju bi Dante rekao:“od guzice je trubu načinio“. To prkno se neće lako rastati s finansijskom imperijom koju je stvorio u Crnoj Gori i boga mobilisao da ju brani. Da bog štiti srebroljupce, to mi je znano,ali da se srebroljupci time diče, to valjda ima samo u SPC. Amfi je klasičan Montengrinjac: preče mu je njegovo prkno no vazbijeli svijet, da se opet izrazim Darinim jezikom.
A pošto znam da ni Miodrag Perović, poznatiji pod nadimkom Miško Kesedžija, ni bivši novinar fabričkog lista Željko Ivanović, poznatiji pod nadimkom Goveče s Krštenicom, koji su Ristove podrepne muhe, ne vole psovanje, makar bilo i Rableovo, za tu gospočad, ne no lupeže, ne no najveću gospočad među lupežima, ne no najveće lupeže među gospočadima, evo mnogo finiji prevod: “Ja sam sebi jedan poeta: poetujući puštam vjetar“.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Marko da nema tebe i Šekija trebalo bi vas izmisli. Bravo i hvala, super kao i uvjek.