Subota, 20 Aprila, 2024
Rubrika:

Marko Vešović DONJOMORAČKI PRDONJA (25): Topuzli Amfilohije

...Jer zakleo se u Ostrogu, Od kog načinje pećinu strogu, Rezidenciju za babarogu, Da mora resrbizirati, Cipan-cijelu Crnu Goru...

za aktuelno.me

piše: Marko Vešović

Sjetih se topuzli-Makarija

Koji je, vaktile, živeo u Svetu Goru.

I svud sa sobom nosio topuz.

Ako pitate: zar topuz pristaje popu,

Kazaću: “jok, valahi“, makar i ja

Time zaslužio da me oru

Ko Marko drumove

Oni što planduju, poput ovaca,

U ladovini što je na njih Raspeti baca

I u njoj oštre nože i  umove.

 

Makarije je topuzinom lemao,

Preciznije,  rebra štemao

Svakom ko mu se usprotivi

Pa bio pravi, bio krivi.

U tom ne beše ničeg neobičnog:

Hvalio se pred svakim živim

Da mu je dozvolu za taj topuz dao

Padiša lično.

 

Danas je, svi znamo, Makarije jarka

Zvijezda, to jest politička marka:

Bacio topuz i postao, ne nazor,

Već sultan  hatišerifom

Učinio ga u Peći šerifom,

Postao, bog te mazao,

Postao, jebote, srpski patrijarka,

Kako bi kazao

Vladimir Nazor.

 

Risto Prdonja takva je vrst

Popovska kojoj onaj  krst

Gde prikucan je Isukrst

Od samoga je Gospoda dan

Ko buzdovan.

I nije da njim ne bije

Žešće čak i od Ilije.

Onoga sa nebesi.

Tim  topuzom krstaški rati.

Barata njime ko loptom Mesi.

Jer zakleo se u Ostrogu,

Od kog načinje pećinu strogu,

Rezidenciju za babarogu,

Da mora resrbizirati

Cipan-cijelu Crnu Goru.

To će da se desi, zvjezdoznanci vele,

Kad nestane soli u moru.

I zalud, Muzo, moja sele,

Zalud,  u Ristovu Svetigoru

Lažunjaju divno u horu,

I to udarnički, svi na oruk.

Zalud, kada ponovo bjesni,

Prdonja misli da je sličan boru

Vitom iz narodne pjesni.

Ne. Moračkome ništavilu,

Što bezvezekne, liči na vilu.

 

NAPOMENA

Tekst  o topuzli Makariju, čije mi je ime izmamilo majstorsku rimu, pročitao sam, vjerujem, u časopisu Srpski književni glasnik, u dane kad sam bio postdiplomac u Beogradu,prije najmanje pedeset godina. Dođe mi da zakukam nad svojim negdašnjim pamćenjem: tri-četri puta pročitam 140 stihova  Kostićeve pjesme Santa Maria della Salute, i upamtim je zauvijek. Danas mi je mozak rešeto kroz koje sve propada bez odjeka. U jednoj pjesmi sam  rekao: “Izdao jesam sve. A najprvo  Dan Badnji. / Gordim se izdajama. / I mene sve izdaje. Stih će me izdati zadnji. / Neće da izda jama”. I moj sastav o prdonji pod mitrom potvrđuje da mi je stih još vjeran vazal.

 

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve