piše: Kosta Bošković
Vaterpolo, rukometne lige kod dama i pa i muškaraca, odbojka, ženska košarka, a sve je izvjesnije ponovo i muška… Postoji šala između crnogorskih novinara da su domaća takmičenja u ovim sportovima toliko “neizvjesna” da izvještaji sa finalnih mečeva mogu da se napišu i mnogo prije početka same utakmice.
Jedan klub jednako reprezentacija. U nekim varijantama se ispostavilo kao dobra ideja (poput ŽRK Budućnost), ali uglavnom je uništilo ono što je suština sporta, što mu daje posebnu magiju i draž – neizvjesnost.
Crna Gora nema mnogo vaterpolo timova, ali je u prvim godinama nezavisnosti imala imala sjajne duele, velike derbije – čak i na evropskoj sceni. A onda su Primorac i Budva, pa i Kataro, napravili deset koraka unazad, Jadran se koliko-toliko drži, pa su Novljani uspostavili dominaciju koja traje od 2012. Od tada tim sa Škvera osvojio je sve, osim jedne titule koju je nekako 2013. ugrabila Budva.
Da sve bude još više zabrinjavajuće (potencirao je to čak i trener Jadrana Vladimr Gojković) razlika u kvalitetu tima iz Herceg Novog i ostalih bila je drastična – baš kao i na nedvano završenom turniru Kupa Crne Gore.
Takva situacija u ženskom rukometu je zastupljena od starta – vječiti šampion Budućnost je toliko moćan u odnosu na ostale da sama završnica izgleda pomalo i smiješno. Nažalost.
Muška liga, iako skromnog kvaliteta, imala je s vremena na vrijeme dozu neizvjesnosti, ali je i Lovćen tokom ove sezone, a i djelimično prošle, pokazao da i sa malo ulaganja može da se napravi totalna dominacija.
Sličnu priču kao Lovćen posljednjih godina piše i Odbojkaški klub Jedinstvo, s tim da su Budućnost i Budvanska rivijera na startu ove sezone pokazali da bi sve moglo da bude nešto uzbudljivije. Ako je to uopšte i moguće u Prvoj ligi koja ima svega pet klubova!?
Kada je u pitanju ženska košarka tu se sve godinama vrti oko Budućnosti, baš kao što je bilo i do prošle godine kod muškaraca.
Pojava Mornara pokazala je u prošlogodišnjem finalu plej-ofa koliko Crnoj Gori treba jak rivalitet. Ove sezone i Lovćen i Sutjeska sjajno “guraju” Drugoj ABA ligi, ali postavlje se veliko pitanje koliko će svi oni moći da zaprijete evroligaškoj Budućnosti i za naše prilike atomskim pojačanjima koja su stigla u Podgoricu.
Na kraju ostaje fudbal, gdje neizvjesnosti ne fali, ali nedostaje mnogo toga – prije svega kvaliteta.
Rješenje? Čini se da leži u državi i lokalnim samoupravama, jer ako djeca na startu svojih karijera moraju da gledaju tim iz svog grada koji je ponižen u mečevima odluke onda i ne čudi što već tada gube interesovanje i motiv za sportom.