za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
(foto: Profimedia)
Malo se diplomata u svijetu prosulo kao ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić. I to ne samo zbog ideje o oduzimanju državljanstva onima koji imaju drugačija mišljenja od zvanične srpske politike, niti svojatanja crnogorskih crkava i manastira koje promoviše u “naše svetinje”. Njegovo prosipanje se ponajprije ogleda u ličnom odabiru ponašanja poput sitnog lopova koji se nada će se izvući sa nešto malo džeparenja.
Jer, nakon skoro histeričnog manira kojim izriče laži, bez treptanja, bez odugovlačenja, bez obzira, stiče se utisak da zaista iskreno vjeruje kako te laži neće biti provaljene. I da će još jednom proći onako po lopovski – “da ga niko ne vidi”.
Ipak, sve se završilo sa “lažeš zlato, lažeš dušo…”.
Ona potonja laž o tome kako ljudi u Crnoj Gori gube poslove samo zato što se izjašnjavaju kao Srbi svoju prizemnost očigledno duguje isključivom izboru lične promocije. Zabava za pučanstvo. Upriličeno emitovano na TV Happy. Da radost bude veća.
Dačić je poodavno viđen kao običan nametljivac. Ne samo zbog otimanja mikrofona na zabavama. A ni zbog licemerja u pjevanju pjesme “Miljacka” pored koje zasigurno nikada u životu neće proći. Sarajevo će moći da gleda samo sa Pala i razdaljine onih srpskih nišana koji su 44 mjeseca bili upereni prema tom gradu, sa prosjekom od 329 ispaljenih projektila dnevno. I nikako drugačije.
Njegov ruski angažman koji podrazumjeva servilnog izvršioca radova na putu daleko je isplativija i zaštićenija priča po Dačića.
Ne zna se samo koga više laže. Da li sebe ili sve redom…
(u tekstu korišćeni stihovi pjesme Lažeš, autora Gorana Bregovića sa albuma grupe Bijelo Dugme izdatog 1984. godine)
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta.