za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Od svega viđenog u posjetama evropskih izaslanika jedini zaključak koji se nameće je da Evropa uzmiče. Valjda joj to nekako ide od ruke. Što bi naš narod rekao – ‘oće je… Do prve stanice spoznaje nemoći, kalkulacija, protokola. Laku noć i srećno. Baš kao što bi to rekao američki novinar Edward J. Murrow.
Još ako joj srpski ministar spoljnih poslova podvikne, Evropa se razbježi dok izgovoriš Popokatapetl.
Uostalom, nije joj prvi put. Kada su njemački nacisti potkraj ’30-tih godina prošlog vijeka zbog navodnog ugnjetavanja Sudetskih Njemaca koji su činili četvrtinu stanovništva tadašnje Čehoslovačke, okupirali i anektirali tu njima susjednu zemlju, Evropa se nije čula.
Crna Gora je danas suočena sa optužbama o ugnjetavanju Srba i otimanju pravoslavnih crkava i manastira za koje ti isti crnogorski susjedi nemaju nikakvog valjanog dokaza da su ih ikada gradili niti ikada posjedovali. Samo su ih zauzeli, u okupacionoj kampanji ’20-tih godina prošlog vijeka, kasnije obnovljenoj ’90 -tih godina sa dolaskom srpskih ultranacionalista na vlast. Za to već ima puno dokaza.
A Crna Gora je suočena i sa upornim negiranjem postojanja sopstvenog identiteta, nacije i države. Da, od tih istih susjeda. I samo od njih.
Dalje, Crna Gora je posljednjih mjesec dana suočena i sa sjajnom rasprodajom kanti fasadnih boja. I aktivistima prosrpskih partija koji kreče po Crnoj Gori to što im život daje. Naravno, ne za džabe.
A suočena je i sa povećanim protokom autobusa iz pravca Srbije i Republike Srpske, u vrijeme litija koje se u Crnoj Gori ne održavaju prema pravoslavnom redu o velikim praznicima, već onako prigodno, četvrtkom i nedjeljom.
Od srpskog predsjednika Vučića čulo se samo da su srpski tenkovi i Crna Gora dovedeni u isti kontekst. Od njegovih saradnika čulo se svašta.
Laku noć i srećno.