Kod popa Momčila na kašičicu

za aktuelno.me

Piše: Mihailo Terzić

Možda je kotorski pop Momčilo Krivokapić povjerovao beogradskim „jasnovidcima“ koji  isprva pomisliše, i javno rekoše, da je korona virus „najsmješniji virus“ i da „Srbi imaju specijalne gene“ kojima virus ne može ništa.

A kotorski pop Momčilo je naviknut da sluša Beograd.

Kažu: „Navika je gvozdena košulja“.

Te pozva vjernike na pričešće i u vrijeme  pandemije, sa tvrdnjom da je posluženje svih iz iste kašičice na Svetom pričešću, garancija zaštite od zaraze.

Vjera je duhovna rabota i brine se za duše smrtnika, da na zemaljskom poprištu svaki svojim činjenjem  zasluži da im duša ode u carstvo nebesko i da se na tom putu otme  Mitarskim silama zla i ostane u milosti anđela Božijih.

Čini se da je za popa Momčila put do nebeskog vaznesenja ljudske duše, prostor za trgovanje dušama smrtnika, dok su još naivni „mirjani“. Korisnije je, misli pop, biti zemaljski Mitar- „poreznik“ u Hristovo vrijeme, i na zemaljskom prostoru trgovati dušama  lakovjernih, nego čekati ishod borbe za svaku ljudsku dušu na putu u carstvo nebesko, između mitarskih „straža zlih duhova“ i anđela Božijih.

Zna iskusni pop Momčilo: „Bolje vrabac u ruci…“

A kada bi popu Momčilu Krivokapiću, umjesto pričesne kašičice, kad isti gura u otvorena usta svakom vjerniku, neki serafim ponudio, ono što su ponudili proroku Isailu, kliješta sa usijanim ugljevljem da mu dodirnu usta  radi provjere  njegovih grijehova, pop bi odustao bi od „očišćenja“i svoje duše i duše mirjana.

Jer on, bez imalo empatije i brige, ni za tjelo, ni dušu drugoga, prihvata grijeh da masovno, svojom kašičicom potencijalno dijeli problem u jeku epidemije virusa.

U ime koga?

U ime Boga ili Profita? U ime Hristodulije ili kolonodulije? U ime čovjekoljublja ili  etnofiletizma.

Trebalo je, skoro, mjesec dana da Mitropolit Amfilohije, stidljivo saopšti, ono što je znao od prvog dana, da Sveto pričešće nema „magijsku zaštitu od virusa“ i da je potrebno poštovati prijedloge struke i Države.

Začuđujuće je, da su iskusnom Mitropolitu Amfilohiju, naprečac popustili i duhovni i ljudski refleksi, koji su mu, do juče, bili u akciji da litijom zaštiti osnovni kapital profitne vjerske organizacije, pa da javno pozove vjernike da čuvaju svoje živote i živote drugih od opake svjetske pošasti. Da savjetuje vjernike, građane Crne Gore po svijetu, da ne rizikuju dolazak na Vaskrs i da ne upražnjavaju rizična vjerska okupljanja i da zbog toga neće biti ništa manje odani Bogu i dalji od Carstva nebeskog.

Možda je Ristu važnija borba za dušu, nego za tijelo Čovjeka-vjernika?

Duša je postala roba za bezdušne popove.

Malo prije Rista, baš onda, kad je neki pop SPC ilegalno prešao granicu CG i Srbije, rektor cetinjske bogoslovije Gojko Perović, palanački i provokativno, ponudi državi Crnoj Gori objekte SPC na Cetinju, za potrebe borbe protiv epidemije korona virusa.

Pokaza, i u ovoj situaciji, da je oteto NJIHOVO!?

Možda je, primjer popa Momčila najpošteniji. Ostao je vjeran Programu organizovanja litija, pod reklamnim naslovom „ne damo svetinje“, a u stvarnoj akciji duhovne pripreme  mladih regruta za borbu protiv slobodne i samostalne Crne Gore. I pod tim snažnim utiskom pop je zaboravio da za sobom okrene ključ svetosavske ideološke radionice.

I tako se toksična duhovnost SPC nekontrolisano razlila.

Risto je, uz pomoć spin majstora političke litijske ujdurme po Crnoj Gori, saznao da se može energija litija, kad se otkrije njena politička zloupotreba, kao bumernag vratiti njenim tvorcima.

Pokušao je, malo dockan, da „danajskom“ ponudom spasi što se spasiti može.

Ljutnuo se Risto, na državu što nije pitala SPC kad je donosila državne odluke o mjerama kolektivne epidemiološke zaštite pa, šatro, zbog toga, kasni sa dodjelom dva respiratora. Još odredi, kome jedan mora da se da.

Velika je to pomoć  SPC za građane  Crne Gore.

Odrekli su se jednog džipa ili je možda time izmirio mjesečnu ratu za porez državi, na profit, na rentu i na imovinu otetu od crnogorske istorije.

A koliko li bi tek respiratora zdravstvene ustanove CG mogle kupiti kada bi SPC u Crnoj Gori bila u obavezi da plaćala porez državi?

Tada bi se, manje oboljelih od korone virusa, umjesto kašičicom lojavih popova SPC, moglo liječiti savremenim respiratorima.

Dobro je da Risto nije konsultovao četničke vojvode iz DF možda bi precizirao i za ova dva respiratora kojem genetskom materijalu su namijenjenji. Tada bi bilo još više duhovne gordosti i političkog nadgornjavanja.

Jer Risto „služi i Bogu i Mamonu!“

Izgleda, da, deo svještenstva SPC u Crnoj Gori, postaje svjesno da su postali zarobljenici svetovnih ideoloških projekata velikosrpstva, umjesto da  što predanije i savršenije služe hrišćanskoj crkvi i sabornosti žive crkve božije oko istinskih duhovnih vrijednosti.

Možda se bude?

Možda su shvatili da nema prave duhovnosti bez Čovječnosti i Čestitosti i da se bez  tih vrlina Bog  „koristi da bi se naša egoistična mržnja potkrijepila i postala apsolutna“.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta