Piše: Goran Popović

 

Ratnička retorika ovdašnjih četnika sve je izoštrenija. Njihov duhovni vođa Amfilohije Radović najavljuje građanski rat, njihov vojvoda Andrija Mandić pominje iskopavanje oružja, uniforme, strategiju blokiranja Crne Gore i uništavanja spuškog zatvora, a novopečeni četnički portparol Nebojša Medojević veli kako je oružani sukob vrlo ozbiljna opcija u rješavanju aktuelne krize.

Medojeviću je, kao četničkom glasnogovorniku, pripalo i da medijski kreira protivnika za najavljeni “građanski rat” i “oružane sukobe”, pa je odlučio da će, u nedostatku drugih neprijatelja raspoloženih za građanski rat, to u Crnoj Gori biti ustaše! Nakon što je “spontano” okupljenim aktivistima u više gradova naredio da našoj policiji skandiraju “ustaše, ustaše”, on sam je u parlamentu elaborirao tezu da crnogorska vlast “pristupa kroatizaciji naše države”, i da “očigledno postaje nova NDH”, naročito zbog pjevača Tompsona?!

Da bi medijski učvrstio svoju misiju izmišljanja ustaša u Crnoj Gori, objavio je i snimak jednog povrijeđenog djeteta uz tekst: “Tortura ustaške policije u Nikšiću”. U pomoć mu je pritekao i GRU poletarac Marko Milačić, pa je dodao da se dijete sa fotografije zove Andrija i da je njegova majka, vrlo dramatično, uzvikivala “ne!”. Ispostavilo se, međutim, da je fotografija “djeteta kojeg je povrijedila ustaška policija u Nikšiću”, načinjena u Americi 2012. godine.

Time je Medojević otkrio da je kao osnovni metod svog četničkog agitpropovskog djelovanja prihvatio provjereni metod Hitlerovog propagandiste Jozefa Gebelsa da “sto puta ponovljena laž postaje istina”. No, novi Mandićev doglavnik Nebojša izgleda nije ni do koljena Gebelsu, pa je već u startu uhvaćen u laži. Mada mu to nije prvi put.

Zašto su kod četnika sad ustaše u modi? Medojevićeve baljezgarije, zapravo, tek su najava suštinske konstrukcione greške. Jer, četnici i ustaše su vazda bili saveznici. Od bitke na Neretvi u proljeće 1943. godine protiv partizana, pa zajedničke čoporativne bježanije iz oslobođene zemlje (?!) 1945. godine, preko Zidanog Mosta i Blajburga (mada su tu malo naje…), do sjednika Sloba i Tuđmana u Karađorđevu o podjeli Bosne. Da nema jednih, ne bi bilo ni drugih. Ista je to nacionalistička matrica sa različitim nacionalnim predznakom. Bez njih ostali bi samo normalni Srbi i Hrvati. Može biti da je, pod uticajem Amfilohija i Mandića, Medo jednostavno htio da ignoriše postojanje Crnogoraca, pa mu se učinilo da su ustaše primjereniji neprijatelj.

Dok Medo ovdje štanca ustaše, glavnokomandujući četničkih postrojbi u Crnoj Gori Andrija Mandić već je od Irineja dobio određene ratne instrukcije, a danas je trebalo da ide na kanabe kod Vučića. Ipak neće, zbog COVID-19. Ali očekujemo novi ferman iz Beograda.

Kako god, po ugledu na svoje saveznike ustaše, čiji je pozdrav “za dom spremni”, ovdašnji četnici opet pjevaju svoju sličnu pjesmicu: “spremte se, spremte…”

PS: Opštem četničkom metežu, osim Fridom hausa, ovih dana pridružio se i poslanik Goran Danilović sa svojim šetnjama i ćutanjem. Valjda ga je neko od iskusnih analitičara naučio da će mu, prema svim istraživanjima, u izbornoj kampanji, a i inače, najbolje biti da ćuti !

 

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve