Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Ko se vatrom igra…

13. jul je simbol crnogorskog antifašizma i slobodarstva i mora biti sačuvan za vjeke vjekova kao takav. Zato se Crna Gora mora odbraniti od onih koji hoće da nam promjene krvnu sliku, nametnu izdajnike, fašističke saradnike i zločince kao najveću tekovinu, na najbolji mogući način – olovkom! Mislite o tome 30.avgusta i SREĆAN VAM 13.JUL, dan državnosti naše jedine i voljene Crne Gore!

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Svako događaje u Srbiji gleda na svoj način. Neko im se raduje, neko ne, a neki i zaziru od mogućih raspleta. Ono što je lako vidljivo je raznolikost motiva i ideja koje su dovele do pobune, pa je nužna ekvidistanca prema svim političkim akterima, nacionalnim frustracijama, ideologijama i ličnostima, kako bi se ušlo u suštinu. Ono što nema sumnje je da je glavni okidač za proteste bilo svakodnevno glumatanje i prenemaganje, začinjeno prijetnjama, Aleksandra Vučića sa tv ekrana svih televizija. Uostalom, spontani izlazak na ulice desio se upravo nakon njegovog psihotičnog nastupa na presu, prenošenom putem televizija.

Nakon ruganja najsmješnijem virusu, u Srbiji slijede najoštrije mjere karantina na svijetu, skrivanje broja preminulih i oboljelih radi svakodnevnog spinovanja o najuspješnijoj zemlji u borbi protiv korona virusa, omalovažavanje rezultata drugih pričama da skrivaju broj mrtvih i zaraženih, kontradiktorno, nestručno i politizovano obraćanje javnosti članova Kriznog štaba i mnogo drugih nesuvislosti.

Potom Srbija postaje predmet senzacionalizma svjetskih medija naglim prestankom svih ograničenja, organizacijom masovno pośećenih fudbalskih utakmica i teniskih turnira, izbora bez elementarnih mjera zaštite, noćnih klubova, javnog prevoza, partijskih proslava,… I to sve bez osnovnih mjera zaštite, maski i distance. Kao rezultat imamo naglo bujanje epidemije i broja zaraženih i umrlih, veliki broj gradova u kojima se zavode vanredne mjere, Beograd sa prepunim bolnicama i bolesnicima koji se razvoze po okolnim gradovima. Čini se da se izgubila potpuna kontrola nad epidemijom i da postojeći zdravstveni sistem nije u stanju da se izbori sa nastalim stanjem.

Optužbe da su građani krivi za postojeće stanje, mada nije da ne postoji i njihova krivica, prijetnje novim karantinima, plus u dijelu ekstremnih nacionalista pregovori oko Kosova, bili su dovoljni, uz iritirajuće nastupe A. Vučića, za spontano okupljanje i revolt građanja. Mnogi protestima daju širi geopolitički značaj, umješanost Rusije kojoj ne odgovara postizanje sporazuma oko Kosova, na što navodi činjenica da Rusiji odgovara stanje konstantne krize na Balkanu. Ipak, čini se da su protesti počeli spontano, a ako postoji politička pozadina, onda je ona samo iskoristila postojeću situaciju.

Prisustvo crnogorskih građana među nasilnicima na protestu govori o oksimoronskoj politici Aleksandra Vučića. S jedne strane on podržava desničarske pokrete i organizacije, iako ga mnogi od njih optužuju za „izdaju Kosova“, sa druge strane ugušio je sve pokrete građanske i evropske provinijencije, iako, navodno, pokušava da srpski brod uvede u evropsku luku.. Tako se njemu pojavljuju na protestima upravo oni koje on finansijski pomaže u Crnoj Gori, odnosno pomaže organizacije i pokrete među kojima dominira stav da Kosovo ne smije biti nezavisno po bilo koju cijenu, uz ogromnu rezervu prema Vučiću. Više puta sam gledao na televiziji Srpska, koju Vučić takođe pomaže, kako se on napada za „izdaju Kosova“, zbog navodnog obećanja Zapadu da će priznati nezavisno Kosovo i sl.
Upravo zato se srpska politika nalazi u začaranom krugu. Uglavnom čitava politička scena koju čine srpske partije u Srbiji, pozicione i opozicione, BIH i Crnoj Gori odišu sličnim idejama u nacionalnim, religijskim i teritorijalnim pitanjima, što ih neminovno dovodi u sukob sa okruženjem, a i čini nekompaktibilnim sa evropskom politikom.Začuđujuće je u kojoj mjeri se insistira na jednom istom obrascu koji je star više od stoljeće i po, iako je jasno da to samo usložnjava položaj Srbije i komplikuje odnos sa drugim narodima.

Ko su promoteri takve politike u Crnoj Gori? U prvom redu DF, zatim Demokrate, SNP i ostali minorni sateliti iz raznih lokalnih koalicija koji tako obezbjeđuju parlamentaran status. A svi se otimaju, uglavnom, o jedno te isto biračko tijelo, pretežno srpsko. Više je nego zabrinjavajuće da se u redovima srpskog naroda u Crnoj Gori nije pojavila nijedna politička organizacija građanske provinijencije i da se svi njihovi politički predstavnice bore za naklonost ekstremizmom, nasiljem, nipodaštavanjem države, njenih simbola, vrijeđanjem nacionalnih Crnogoraca, manjina, zahtjevima za urušavanjem građanskog koncepta tzv. konstuticionalnim narodima i sl.

Neko će reći da Demokrate ne spadaju u tu grupu, a ja ću ih pitati kada su podržali bilo što što Crnu Goru približava evroatlanskim integracijama, građanskom društvu, kada su podržali institucije Crne Gore koje časno rade svoj posao, kada su osudili djelovanje SPC koje je sve samo ne prihvatljivo za bilo koji građanski koncept? Konačno, odnos Demokrata prema Zakonu o slobodui vjeroispovjesti potpuno ih je ogolio i pokazao kom nacionalnom i političkom polu pripadaju. Svakom građanski i evropski opredjeljenom građaninu je jasno da je Zakon temelj budućeg građanskog i evropskog društva, jer sa ovakvom SPC i njenim ogromnim i prećeranim uticajem Crna Gora nikada neće moći parirati promocijom građanskog društva i evropskih vrijednosti toj najnazadnijoj instituciji na evropskom tlu.

Svi oni kojima je prihvatljiviji DF kao koalicioni partner od DPS-a, bez obzira na bagaž koji DPS nosi, ne mogu se smatrati građanski opredjeljeni. Današnji DPS se u velikoj mjeri reformisao, danas su njegovi parlamentarci kopljima daleko u odnosu na svoje kolege u svim segmentim: erudiciji, elokvenciji, savremnenosti, ponašanju… Zato ćete stalno slušati argumentaciju o prošlosti, jer u sadašnjem vremenu ne postoji valjana argumenmtacija u kojoj se ne bi prepoznalo ko su oni koji Crnu Goru mogu izvesti na evropski, demokratski put, a ko su oni koji će u Crnoj Gori instalirati modele vladanja i vanjskopolitičku strategiju poput onih u Srbiji i Rusiji.

Posebno zato što DF, Demokrate, SNP i njihovi sateliti neodoljivo podśećaju na sadašnju vlast u Srbiji dok je bila u opoziciji. Retorika uvreda, kvalifikacija, difamacija, nasilničkog ponašanja, sklonost lažima, manipulacijama (śetite se onih vreća sa navodnim glasačkim listićima 2012-te), izmišljanjima, napada ad hominem i sl. Čak i danas srpski „naprednjaci“ brane svog funkcionera koji je zapalio kuću novinaru, zamalo ubivši njega i njegovu suprugu, masovnim okupljanjima i pritiscima, slično brane Jutku za seksualno uznemiravanje, direktora namjenske kojem se sudi za nemar kod smrti više radnimka… da ne nabrajam dalje. To je ta ista matrica kao u Budvi, đe se nasiljem pokušava prikazati većim 16 od 17. Ne znam kako zamišljaju funkcionisanje grada koji ne može donijeti nijednu odluku i obezbjediti kvorum? Ili su mislili optužiti tih 17 odbornika za sve probleme i vladati samovoljom?

Samo ću sve pitati kako bi se ti isti, koji situaciju u Budvi nazivaju promjenom volje građana, ponašali da se, recimo, u Podgorici promjeni odnos u korist opozicije? Da li bi tada govorili o političkoj korupciji, o promjeni volje građana, itd? Još je jadnije kad o političkoj korupciji govore oni koji su manjinama obećavali sve samo da ne sklope koaliciju i formiraju vlast sa DPS-om na državnom nivou! Čak su stigli i do Kadirova u Rusiji! Oni koji su, nakon što je dva mjeseca pregovarala sa DPS-om oko privilegija i nakon što nijesu dobili ono što su htjeli, sklopili sporazum sa Crnogorskom i dali joj odgovarajuće sinekure? Ta besramna dvoličnost, kada se radi o opoziciji, vrijeđa zdrav razum.

Kako objasniti ćutanje SDP-a, URA-e, Crnogorske, na bestijalno, velikosrpsko orgijanje DF-a i Demokrata u Budvi, proslavu zločina prema Crnoj Gori i Crnogorcima, pretvaranja Budve u srbijansku provinciju, nego kao korupciju? Kakve to ima veze sa lokalnim problemima, vodovodom, kanalizacijom, čime se često brane kad sklapaju neprincipjelne koalicije i kad se udružuju sa neprijataljema svega crnogorskog? Kako mogu ćutati na stravične riječi Marka Carevića da je Crna Gora ANEKSIRALA (misleći valjda na anektiranje) Boku 2006.godine? Ili je još bijednije kad to pravdaju riječima „nije to Bato Carević tako mislio“? Zar su vam važnije sitne privilegije vlasti od države Crne Gore, za koju tobože ginete i držite ruku na srce kad se svira njena himna?

Izjavu Carevića kako se plaća po śeveru po 200 i 500 eura da se ljudi prijave kao bolesni od Covida 19 neću komentarisati. To je nivo koji se ne komentariše. Kao ni izjava njegovog partijskog kolege, koji je odavno oteo titulu baronu von Münchhausenu, Nebojše Medojevića, kako virus ne postoji i kako iza te priče stoje Soroš, Gejts, svjetski civilni sektor, svjetska ljevica i ko zna sve još. Trk u Berane, junaci, pokažite kako je sve laž, izložite svoja tijela virusu i dokažite mu svoju intelektualnu veličinu! Mora da se ono tovare Ive Bajković ośećalo neprijatno u tom društvu!

Odavno važi teza da kad čovjek umoči prst u more poveže se sa čitavom mediteranskom civilizacijom i njenim naslijeđem, a potom i sa cijeli svijetom. Kako se to Bato Carević i oni koji ga slijede, kad umoče prst u Jadran, povežu sa Jagodinom i Palmom, mayor-om Jagodine? Kad su to Kotorani, koje pamtim, prestali da govore „'ajmo ća“, a počeli da govore „'ajmo bre“? Čija je to zasluga i jesu li time postali bolji, moderniji, civilizovaniji? Bojim se, daleko od toga! Kao što srpski predśednik Vučić bez imalo skrupula kaže da je pobijedio na potonjim izborima, iako je opozicija kontrolisala sve medije (kakva gnusna laž!), tako prosrpski elemeneti po Crnoj Gori hoće da nam prodaju bijele za prave bubrege i da izvrše labotomiju nad nama koji još uvijek ponešto pamtimo. Makar sam u tom Kotoru, zajedno sa mojim pokojnim drugom Tihom Dubretom, jednim od najboljih ljudi koje je Kotor imao i kojeg sam smatrao i smatram svojim bratom, proveo dosta vremena. Od Kotora mog pokojnog druga, koji je bio tipični primorski grad, sa svjetkovinama vezanim za more, sa klapama, pokušali ste da napravite palanku po mjeri svih skorojevića koji su brda zamjenili morem. Kao što ste to uradili od Budve, koja umalo ne postade Guča na moru. Nije to slučajno, jer su se od pobjede naprednjaka na izborima u Srbiji najviše okoristili Romi sa svojim trubačkim orkestrima, Carević sebe inauguriše pjesmom „Ne može nam niko ništa“ koju i Dodik pjeva, ako se to može nazvati pjevanjem. To su neke podzemne veze, teško objašnjive, kao što je neobjašnjivo da Grbljani, koji su većinom naseljeni Katunjani, danas bježe od svoje postojbine.

Izlazak ove kolume se poklapa sa najznačajnijim crnogorskim praznikom, 13. julom. On je simbol crnogorskog antifašizma i slobodarstva i mora biti sačuvan za vjeke vjekova kao takav. Zato se Crna Gora mora odbraniti od onih koji hoće da nam promjene krvnu sliku, nametnu izdajnike, fašističke saradnike i zločince kao najveću tekovinu, na najbolji mogući način – olovkom! Mislite o tome 30.avgusta i SREĆAN VAM 13.JUL, dan državnosti naše jedine i voljene Crne Gore!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Cetinje
13.07.2020-14:49 14:49

Da je vjecna Crna Gora.