Ko bi rek'o čuda da se dese…

za aktuelno.me

piše: Željko Vukmirović

Dojučerašnji srbijanski ministar spoljnih poslova Ivica Dačić postao je predsjednik tamošnje Skupštine. I ovih dana uglavnom objašnjava kako to nije protokalarna funkcija, kako mu je to velika čast, kako je to izuzetan politički angažman, kako on uopšte nije sklonjen…

Aha. Važi.

Od ovog političara koji kad god nije imao šta da kaže (a to je zaista bilo često) uvijek smo mogli čuti isporuke netrpeljivosti prema Hrvatskoj, nipodaštavanja prema Crnoj Gori, te neizbježnih silnih, a i redovno praznih riječi za Kosovo.

Od njega je bilo još malo pjevanja po zabavama za gostujuće političare uz obavezno dodvoravanje ruskoj portparolki Mariji Zaharovoj. Sada, sve je to prošlost. U najboljem slučaju, sa te ruske strane ga čeka predsjednica Savjeta federacije Valentina Matvijenko koja uopšte ne upražnjava ni Guču, ni trube, ni igranke, ni njegove pjevačke izlete.

Objašnjenja o tome kako sada nije tek uhljebljeni protokolarni majstor imaju daleko veći prioritet.

Mada, protokolarno, čak i portir u nekoj državnoj instituciji ima itekako važnu funkciju. Ima još i uniformu, legitimaciju, prvi se pita. Ne možeš ti prijatelju da prođeš pored portira tek tako…

Epilog priče je da su se sva ona šupkanja Vučiću izjalovila. A nije ostavio ni naročiti utisak kao ministar spoljnih poslova ni kod diplomata par važnijih zemalja na svijetu. Tek, Dačić zaglavljuje u ulozi apsolutno najnezavisnijeg političara. Od njega ne zavisi ništa. I to bi bila ta pjesma koja je obilježila njegovu karijeru.

“Ko bi rek’o čuda da se dese…”

Završena priča.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta