Kako se zove Hrvatska bez turizma? Srbija

Piše: Goran Vojković

HRVATI su uvijek voljeli pokazivati svoju ekonomsku “snagu”, u biti lažno junačenje pred još većom sirotinjom od nas. Starija generacija će vam pričati kako je bilo super 60-ih ići na maturalna putovanja u Čehoslovačku ili Poljsku, gdje ste se s par desetaka tadašnjih njemačkih maraka mogli ponašati kao pijani milijarderi – vožnja isključivo taksijem, hrana i piće u najboljim restoranima. Konobari u crnim smokinzima su za manču koja je značila tjednu ili mjesečnu plaću iznosili obijesnim maturantima najbolje što su imali. Desetljeće-dva kasnije, kada su iz tih zemalja dolazili na odmor u nas, opet se obijesno gledalo njihove Lade i Trabante jer mi smo bili face sa, zamislite, Jugićima i Stojadinima.

Došle su i devedesete, rat kod nas, napredovanje u ostatku Europe – Česi i Slovaci su počeli raditi sve bolje automobile i dolaziti na odmor sa sve više novca. Mi smo imali opravdanje do prije par godina za svoje zaostajanje – rat. Rat koji je završio 1995. bio je opravdanje valjda do prošle godine. Pri tome bismo namjerno zaboravili da je jedna Njemačka, od koje nakon Drugog svjetskog rata nije ostao kamen na kamenu, već 15-ak godina nakon tog rata počela zvati hrvatske radnike.

U međuvremenu, Hrvati su nalazili još par zemalja koje su mogli gledati s visoka, Rumunji su još dugo bili pojam za sirotinju, a Srbija sa svojom osvajačkom politikom 90-ih se gospodarski doslovno samoubila. A tu je i uvijek dežurna država nakon koje vam Hrvatska izgleda kao Švicarska: Bosna i Hercegovina.

Hrvati u svojoj priči lažne nadmoći

No godine su opet prolazile, Hrvati u svojoj priči lažne nadmoći, a umjesto kopija starih Renaulta 12 iz Rumunjske su počeli dolaziti sasvim solidni automobili. Oni bolji poznavatelji znali su da je Rumunjska postala i veliki izvoznik IT-usluga. Malo po malo, standard u Rumunjskoj je po paritetu kupovne moći (niže plaće, ali i bitno niže cijene) u Rumunjskoj preskočio Hrvatsku. Rumunji sada imaju veći standard od nas.

Tko nam je ostao za usporedbu? Srbija i Bosna. Je, razvijeniji smo, tu su autoceste, tu je osjetno veći standard, tu su čak i normalniji političari. A onda je jedna kriza uzrokovana virusom razgolitila Hrvatsku – sve to što nas je izdizalo, sva ta povećana potrošnja koja je preko ogromnog PDV-a punila hrvatski proračun, dolazi iz turizma. Najosjetljivije i jedne od najgorih djelatnosti što se tiče stalnosti posla. Ona Sanaderova da smo “u banani” sada je samo podsjetnik na jednu manju krizu u odnosu na ovu.

Svijet će se naravno, kao i svaki put, izvući. Kao što je iz užasa dva svjetska rata nastalo novo, tehnološko društvo, kao što je iz krize prije desetak godina puno naučeno, tako će se i sada pojaviti novi, drugačiji svijet. Neke stvari više neće nikada biti više. Online rad, od učenja preko poslovanja do prodaje, napredovao je desetak puta. Davatelji internetskih usluga pokazali su kako su jednako važni kao ceste i željeznice. Netflix i slični servisi zavladali su medijima… Ali Hrvatska se našla u ogromnoj financijskoj rupi. Toliko ogromnoj da još ni ne shvaćamo koliko su stvari loše.

Hrvatska se našla u ogromnoj financijskoj rupi

Dok Njemačka i slične države planiraju pokrenuti svoj gospodarski stroj ogromnim državnim ulaganjima, Hrvatska reže sve državne investicije. Samo njemački paket mjera je velik 750 milijardi eura, dakle preko pet i pol bilijuna kuna, nezamisliv broj – više od ukupnog hrvatskog proračuna u zadnjih 30 godina. Hrvatska će nakon državnih investicija rezati i proračunske plaće pa onda valjda i sve drugo. Kako nema i dalje želje za reformom javnog sektora, resetirat ćemo se na niži standard. Možda 15%, možda 20%, možda čak i više. Jednostavno je. Hrvatska je sebe dovela do toga da turizam u nas postotno donosi više prihoda nego što od turizma imaju razni “turistički” otoci po oceanima, jer i oni žive od prodaje ranog voća i povrća ili čak informatike.

Cijela hrvatska ekonomija i posebno napumpana državna potrošnja temeljila se na novcu koji su stranci ostavljali u Hrvatskoj i kada vidimo, a još ćemo vidjeti, koliko pada potrošnja građana, postat će jasno – to je puno veći novac nego što se vrtjelo u službenim dokumentima. To su milijuni kuna i eura koji su dolazili bez da su prošli statistike, od manči konobara preko zarade skipera do hrpe onih koji nisu baš sve turiste i sve usluge porezno prijavili.

No taj novac je ulazio u potrošnju. Svaki kupljeni automobil donosio je državi lijepe novce, prvo od poreza i trošarina na njega samog, pa onda i od prodaje goriva. Svaki novi ili obnovljeni apartman donosi nešto državi. O tome koliko država zarađuje od ekipe koja je nakon uspješne sezone trošila na hranu i piće, na odijela i sve drugo – sve je to pumpalo proračun. I sami turisti naravno, od svake butelje alkohola na kojem postoji markica do kupovine goriva opterećenog trošarinama za hrvatske gubitaše.

Bez te hrpe novca koja je dolazila u Hrvatsku mi smo ekonomski bliski Srbiji, da ne kažem BiH. Bez tog turističkog sektora koji se jedini razvijao i koji je jedini imao prave uvjete za razvoj (pokušajte dobiti dozvole za sagraditi nešto što ima neku proizvodnju!) mi smo gotovo gospodarska nula.

U Hrvatskoj u 10% najbolje plaćenih ulazite s 10.400 kuna plaće. Nekih 1400 eura. Svi vi koji radite na Zapadu znate koji se poslovi rade za 1400 eura mjesečno. Pa u Hrvatskoj – to je plaća elite, visoke srednje klase inženjera i sveučilišnih profesora. Medijan plaća je gotovo upola manja. No kada pogledate vozni park, kada pogledate koliko se trošilo po restoranima i kafićima, koliko novca vrte kladionice i još puno toga, postavlja se samo pitanje – odakle? Odgovor je vrlo jednostavan – od turizma, turističkih apartmana, restorana, pizza, naknada za turističke vodiče, taksiranja i svega što je išlo uz turizam.

Na kraju će nas prestići i Bugarska, a onda i Srbija

Naravno, možete reći kako i drugi imaju turizam. Imaju, ali on ne predstavlja toliki dio gospodarskih aktivnosti! Jedna Italija radi sve, od simpatičnih malih Fiata do nosača aviona, njemačku industriju neću ni spominjati, i naravno da će Slobodna Država Bavarska imati gubitke jer ove godine neće biti Oktoberfesta, ali Bavarska ne ovisi toliko o njemu. Turizam u razvijenim zemljama postotno donosi trećinu ili četvrtinu koliko donosi u nas. Ljudi se bave i drugim djelatnostima. Nije gotovo jedino ulaganje “otvori nešto za turiste”. Mi smo razvoj posložili potpuno pogrešno, bacili smo sve karte na djelatnost koju zaustavi loše vrijeme, a kamoli svjetska pandemija.

Potpuno pogrešne prioritete razvoja koje simboliziraju betonski apartmani i loše pizze s kečapom plaćat ćemo osjetno nižim standardom i recesijom koja će se vući godinama. Na kraju će nas prestići i Bugarska, a onda i Srbija. Jedino će nam ostati BiH za tješenje kako smo bolji od nekoga.

No zanimljivo – sada kada su na vidjelo izišle sve gluposti – od besmislenih lokalnih samouprava do užasne razvojne politike apartmana i pizza s kečapom, kada nas očekuje možda i četvrtinu niži životni standard, Hrvati i dalje vjeruju u upravo one stranke koje su nas do ovoga dovele, HDZ i SDP. Možda sada postave neke poštene i dobre. Hoće, ako i dalje vjerujete da vam poklone donosi Djed Mraz, a kada izgubite zub, Zubić Vila tutne 100 kuna ispod jastuka.