Postoji prag ubijanja, a Milošević ga je prešao – tim je riječima bivši američki predsjednik Bil Klinton objasnio Dejvidu Šimeru zašto je američka Centralna obavještajna agencija (CIA) učestvovala u rušenju balkanskog krvnika s vlasti u tada još Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) 2000. godine.
Šimer je doktorand međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Oksfordu, a uskoro iz štampe izlazi njegova knjiga “Namještaljke: Amerika, Rusija i stotinu godina tajnog uplitanja u izbore”. Za ugledni časopis Foreign Affairs napisao je članak u kojem donosi dosad nepoznate podatke o aktivnostima CIA-e u izborima u drugim zemljama. I pokazuje se da je Đuro Čvorović u Balkanskom špijunu imao pravo: “CIA, snajka, CIA, upropastili su pola svijeta!!!” To je umjetničko djelo iz 1984. godine, dakle iz doba Hladnog rata kad su se CIA i tadašnji KGB uistinu nadmetali u tome ko će bolje minirati izbore, piše jutarnji.hr.
Američka agencija se u takav posao prvi put upustila 1948. godine u Italiji zbog straha da bi ljevica i komunisti mogli dobiti izbore. Potrošeni je veliki novac, ali su demohrišćani dobili izbore. I taj se obrazac kasnije primjenjivao u nizu izbora. Zaštita demokratije nije bila bitna, bitno je bilo samo da “njihovi” ne dobiju izbore. Ako bi slučajno uspjeli, tada se preduzimalo sve dase sabotiraju. Pa i državni udar, kao u Čileu. Jer, kako je pričao Henri Kisindžer: “Riječ je o previše važnim stvarima da bi bile prepuštene čileanskim biračima da o njima odlučuju.”
Dva puta
A onda su istočnonjemački komunisti srušili Berlinski zid. Šimer navodi da je razgovarao sa 130 zvaničnika, osam bivših direktora CIA, direktorima Nacionalne obavještajne službe, državnim sekretarima, predsjedničkim savjetnicima za nacionalnu bezbjednost, generalom KGB-a i Klintonom. Zaključak je sljedeći: CIA je nakon 1989. godine samo dva puta pokrenula tajne operacije kako bi se uticalo na ishod izbora. Prvi put je to bila Jugoslavija. I operacija je uspjela. Drugi put je to bio Irak 2005. godine. I tada je u posljednji čas odustala.
Bil Klinton se prije izbora u SRJ sastao s novim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Kako se navodi u nedavno deklasifikovanim dokumentima, Klinton mu je rekao: “Ovo su važni izbori, ali vjeronatno neće biti pošteni.” Bilješka s razgovora dalje navodi kako je Klinton rekao da će Milošević sigurno pokušati lažirati izbore jer stoji loše u anketama.
“Bilo bi dobro da izgubi, ali on će se vjerovatno potruditi da do toga ne dođe”, rekao je Klinton.
Putin mu se na to počeo žaliti na intervenciju NATO-a u Srbiji godinu dana ranije.
“Nisu se s nama konsultovali o odluci da se bombarduje Jugoslavija. To nije bilo pošteno.”
Američka administracija, i Bijela kuća i Kongres, zaključili su da treba preduzeti sve da se Miloševiću onemogući ostanak na vlasti. Klinton ga je dobro poznavao i rekao Šimeru kako nije imao ama baš nikakvih problema oko odobravanja odluke da se CIA uključi u izborni proces. “On je bio nemilosrdni ubica koji je odgovoran za smrt stotina hiljada ljudi”, zaključio je bivši američki predsjednik. I operacija je mogla početi.
Od sredine 1999. pa do kraja 2000. godine razne javne i privatne američke organizacije potrošile su oko 40 miliona dolara na razne programe putem kojih se pružala podrška srpskoj opoziciji, ali i nezavisnim medijima, civilnim organizacijama te inicijativama koje su podsticale izlazak na izbore. To je bio javni dio operacije i trebao je stvoriti ista pravila igre za obje strane.
Džon Sifer, agencijski operativac (nakon izbora će postati šef agencijske stanice u Srbiji), aktivno je učestvovao u tom projektu i potvrdio da je CIA ulila “milione dolara u kampanju protiv Miloševića”. “Jedan od modela djelovanja bilo je sastajanje s ključnim ljudima opozicije u inostranstvu gdje su na ruke dobijali gotov novac”, rekao je. Primarni je cilj bio uticati na svijest ljudi, a ne lažirati izbore. Klinton je rekao da se nisu koristili hladnoratovskim obrascima djelovanja CIA-e pa tako nisu svjesno lagali biračima kako bi ih privoljeli da glasaju za američke favorite.
“Zbog prirode našeg djelovanja u Srbiju je bilo bitno lakše prodrijeti nama nego ljudima koji nisu skrivali svoje aktivnosti, recimo tako. Upletenost američke obavještajne zajednice u izbore je bila supstancijalna. Vašington je iskoristio sve instrumente naše nacionalne moći kako bi rezultat izbora odgovarao željama SAD-a.” Tako je operaciju za Foreign Affairs objasnio Daglas Vajs, tadašnji CIA-in operativac na Balkanu.
Svoju su ulogu imale i nevladine organizacije (NVO). IRI (International Republican Institute), NVO koji finansira američka vlada, obučio je više od 15 hiljada aktivista kako nadzirati biračka mjesta. To je bilo posebno važno na izborima za predsjednika SRJ u septembru. Aktivisti su zbrajali glasove uporedo s državnim službenicima. Prvi su zvanični rezultati govorili kako je Milošević u malom vodstvu ispred Vojislava Koštunice, a onda su se oglasili posmatrači koji su objavili da je izgubio, i to čisto. Nakon toga je vlast pokušala manipulacijom delegitimisati pobjedu Koštunice, što je rezultiralo protestima. Milošević tada više nije imao snage obuzdati opoziciju i morao je odstupiti. A onda je u decembru njegova Socijalistička partija Srbije (SPS) doživjela izborni debakl. I uskoro će Milošević biti izručen u Hag.
Tajno i otvoreno
Operativci su i danas vrlo zadovoljni. Vajs je rekao da su Sjedinjene Države napravile “veliku razliku” i da je “kombinacija” tajne i otvorene taktike dovela “do pozitivnog ishoda”. Dodatna im je potvrda, navode, što im je većina tada vodećih srpskih opozicionara kasnije potvrdila da bez njihove pomoći ne bi uspjeli. A ta je pomoć uključivala sve, od oglašavanja, preko finansiranja do toga što će opozicija preduzimati tokom kampanje. Agenti ne skrivaju svoje zadovoljstvo: konačno, koliko je puta ratni zločinac srušen s vlasti na izborima?
Dodatna je potvrda da je vlast ozbiljno shvatila prijetnju i pokušaj ubistva Vuka Draškovića, jednog od tadašnjih lidera opozicije. Koji je u jeku NATO intervencije bio u vladi Slobodana Miloševića. U kojoj je tada bio i u njoj ostao do kraja Aleksandar Vučić. Kao ministar informisanja.
Džon Mek Laflin, zamjenik direktora CIA-e 2000. godine, potvrdio je operaciju sljedećim riječima: “Upoznat sam s time, ali o tome ne mogu razgovarati”, rekao je Šimeru. Vajs je bio bitno otvoreniji: “Na Balkanu se tada nešto moralo učiniti, a uplitanje u izbore bilo je krajnje sredstvo koje je opravdano ciljem: genocidni manijak više nije na vlasti.”
Svi sagovornici tvrde da je to bio posljednji slučaj da se CIA tako upletala u izbore. Planirala je takvo nešto i u Iraku 2005. godine, ali je odustala. Odluku je donio tadašnji američki ambasador u Bagdadu Džon Negroponte. Između ostalog, nije postojala osoba poput Miloševića protiv koje bi se usmjerila kampanja. I tako je uplitanje CIA-e u izbore u Srbiji 2000. godine bilo “vanredna” mjera koja je odražavala vanredne okolnosti, zaključuju u Agenciji.
U razgovoru sa Šimerom svi se kunu da CIA tako nešto više ne radi. I bez obzira na Đura Čvorovića, čini se da imaju pravo: Agencija više ne utiče na izbore tako. “Nije da se takve ideje ne javljaju, ali tokom Obamine administracije bile su odbačene”, rekao je Enthoni Blinken, koji je u toj vladi bio na nizu pozicija u spoljnopolitičkom i bezbjednosnom aparatu. A sada je glavni spoljnopolitički savjetnik demokratskog predsjedničkog kandidata Džoa Bajdena.
CIA pomno prati političke procese i koristi se novim sredstvima. Koja su, čini se, sofisticiranija od ruskih. Upliv ruskih tajnih službi u izbore u gotovo je svim slučajevima otkriven, od američkih 2016. godine pa do evropskih prošle godine. Ali, FSB i GRU više, očito, nisu što su nekad bili: što potvrđuje šeprtljavost pri pokušaju ubistva bivšeg agenta Sergeja Skripalja.