O razjedinjenosti opozicije se govori mjesecima i stalno se potencira da je dostigla kulminaciju, kao što je ovih dana slučaj, ali, čini se da tu nije kraj i da će razdor imati još jači intenzitet i, naravno, veće posljedice po opozicione partije.
Nakon što je u Skupštini izglasan Prijedlog odluke o izmjeni odluke o obrazovanju odbora za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva održan je pompezno najavljivani sastanak opozicije i pokreta “Odupri se”, nakon kojeg je na vidjelo isplivala ne samo razjedinjenost već netrpeljivost među opozicionim partijama.
I ne samo to, konačno je postalo jasno da SNP ima u Skupštini poslanike koje ne kontroliše, pa se više ne zna ko koga predstavlja. Sasvim je jasno da je nezadovoljstvo opozicije samom sobom došlo u tu fazu da se, kada ne mogu napadati DPS zbog toga što želi dijalog o izbornim zakonima sa svima, svađaju između sebe i to vrlo žestoko.
Politički analitičar Sergej Sekulović ocijenio je da se sastanak pokreta “Odupri se” sa potpisnicima Sporazuma o budućnosti, ne može ocijeniti kao fijasko, ali ni kao uspješan.
“Sastanak je oslikao ono što je trenutna politička realnost u opoziciji, da postoji visok stepen animoziteta i nerazumijevanja unutar opozicionih struktura. Kao proizvod više je donio konfuzije, nego nekih zaključaka koji oslikavaju ili trasiraju politički put iz tog dijela političke scene u narednom periodu”, kazao je Sekulović za Antenu M.
On je ocijenio da se sastanak desio u političkom vakuumu.
“Ne mislim da je sastanak doprinio nečemu što bi mogli nazvati raščišćavanje trenutne konfuzije. Ne može se reći da je bilo ni neke štete. Moguće je približavanje određenih političkih stavova unutar jednog dijela opozicije”, smatra Sekulović.
Očekivalo se da će opozicija doći na sastanak zbog 39 potpisa predstavnika naroda u parlamentu koji su Sporazum o budućnosti promovisali kao novi početak i sporazum koji je pelcer za nove poteze koji će dovesti do smjene vlasti.
Novinar i publicista Danilo Burzan smatra da su svi izgledi da je ovo kraj Sporazuma o budućnosti.
“Teško je očekivati da ovakva opozicija može da se ujedini i da napravi ono što su odavno očekivali, a to znači da budu konkurenti za preuzimanje vlasti”, kaže Burzan za Novu M.
Sukob između Demokrata i Demokratskog fronta, prema mišljenju Burzana, dešava se prije svega zbog političkog kolača među biračima koji treba da podijele.
“I to će potrajati jer je očigledno i jednima i drugima značajnije da budu prvi u opoziciji nego da dođe do nečega što bi značilo objedinjavanje”, ocjenjuje Burzan.
Politički analitičar Srđan Vukadinović smatra da je prvog dana potpisivanja Sporazuma bilo jasno da takva ideja ne može da zaživi.
“Riječ je o potpuno heterogenim grupacijama u političkom, ideološkom, organizacionom smislu. Rezultat je ono što se dobilo u Kotoru, što se dobija i u Budvi, a sada vjerovatno ni Herceg Novi nije daleko od jednog takvog stanja. Ne može se nešto raditi na račun opozicije koja je potpuno heterogena, koja je razbijena, koja je razjedinjena, nekozistentna, i koja jednostavno nema svoj stav. To je jedna rašomonijada u opoziciji, koji jasno ukazuje da opozicija nikad nije bila razjedinjenija u Crnoj Gori u posljednjih 20-25 godina nego što je to danas. Znam da tu postoji samo jedno pravilo, ko istupi taj gubi. Pogotovo ako je prethodno potpisan sporazum. Mislim da će svi sada sačekati do septembra da vide šta se tu dešava i poslije toga će uslijediti ono što se kaže zeleno svjetlo Đukanoviću i DPS-u da nastave posao bez onih kojih u tom poslu nema”, ističe Vukadinović.
Sporazum mrtvo slovo na papiru
Vukadinović kaže da su domaćoj i široj javnosti poznati česti sporazumi i dogovori koji su potpisani između pojedinih opozicionih struktura, koji ubrzo zatim, kako navodi, postanu samo mrtvo slovo na papiru.
“Osim što se ti dogovori ne poštuju, opozicija često iz njih izađe sa međusobnim optužbama, sukobima koji im dodatno stvaraju probleme i još veće nepovjerenje kod građana. Ne treba imati iluziju da se može dobiti rezultat, da se može dobiti učešće svih jer minimum nekakve saglasnosti je da svi učestvuju bez obzira da li će se usuglasiti ili ne. A mi vidimo da ni tog minimuma nema”, poručuje Vukadinović.