piše: Goran Popović

Eto šta se dešava kad hronični luzeri, ni krivi ni dužni, pobijede na izborima. Pojma nemaju šta da rade sa tom izbornom pobjedom. Prosto čovjek ne zna kome da čestita pobjedu. Mada, ako Medojević može čestitati Trampu pobjedu u Americi, onda je očigledno da su pobjednici kod nas ustvari – gubitnici. I obratno.

Ili su se, u velikom strahu zbog odgovornosti koju bi trebalo da ponesu u vođenju države koja je do njihove pobjede u evropskim krugovima, i šire, nosila epitet „uspješne balkanske priče“, uz očigledno nesaglasje programskih vizija udruženih gubitnika, zatekli na nepoznatom terenu, pa  i pored pobjede ostaju i dalje na svojim luzerskim frekvencijama. Zbog tako iščašenog pristupa ni sopstvenu vladu ne mogu, ili ne žele, da skrpe.

Zato nije slučajno da su za budućeg premijera projektovali jednu, najblaže rečeno, tragikomičnu, dezorijentisanu osobu, sklonoj kompulzivnom laganju, koja će „po svom liku“ izabrati još 12 apostola, a „pobjednici“ će, po difoltu, nastaviti da kevću sa galerije i sa bezbjedne distance od bilo kakve obaveze i odgovornosti dijeliti lekcije kako je trebalo i kako bi trebalo da se radi. Eventualno će „po dubini“ zaposjesti poneku funkciju, tek da se njihovi birači ne osjećaju izdanim.

Uvertiru njihovog  budućeg galerijskog djelovanja već čujemo. Niko, ali baš niko, iz pobjedničkog koalicionog konglomerata nema pozitivan stav o mandataru i njegovom prijedlogu za sastav vlade. Neki su manje, a neki više eksplicitni u otvorenoj kritici. Vele – to će biti molerska vlada, nema ništa od reformi i demontaže režima, nema demokratskih promjena, nema napretka, ekonomskog oporavka…  Ali, za divno čudo, svi redom će podržati izbor Krivokapića i njegovih apostola. Kakvog li nonsensa!

Sav besmisao aktuelnog procesa instaliranja nove vlasti uramljen je tezom da će Krivokapiću i njegovim apostolima dati 200 dana da se igraju upravljanja državom. S tim da poslije tih 200 dana ne znaju što će.

Za tih 200 dana, međutim, budući nam premijer i njegovih 12 apostola, prepuni vjere, imaju potencijal da putem kašike za pričest prebrode COVID-19, molitvama saniraju budžetske deficite i raskubu sve crnogorske planine. Tako da će ova država postati, ako ne drugo srpsko kraljevstvo, ono barem ravna kao, recimo, sjeverna autonomna pokrajina Srbije, sve do Carevićevog srpskog mora. Ministar vojni Dritan  u međuvremenu će poslati našu Vojsku da vježba u nekim zemljama regiona, jer prosto Sainjajevina više neće biti tamo đe je bila.

Možda izgleda komično, ali nije. Jer hronični luzeri naučili su da gube. I lako će im poći za rukom da negdje zagube i jednu državu. Kad luzeri pobijede, svi smo na gubitku.

PS: Svi smo jednom bili djeca, reče juče mudro predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. Nažalost, neki od nas uvijek ostanu na tom nivou. Zato je takvima opasno dati državu kao igračku. Jer poslije će nam trebari mnogo više od 200 dana da tu „igračku“ popravimo…

 

 

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve