za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Srpska pravoslavna crkva je definitivno najbolja organizaciona zajednica na teritoriji Crne Gore. Kakav crni Demokratski front i ona njihova jedinstvena i do tada neviđena kampanja iz 2015. i 2016. godine…Naspram SPC su obični diletanti.
Pod geslom da njihovi protesti nemaju blage veze sa politikom, a kamoli privredom ili ekonomijom, SPC se iskusno sjetila litija i molebna. Kao “ne damo naše svetinje”.
Naravno, to je sasvim u redu. Ionako im niko ne traži bilo šta njihovo.
O tome kako je Srpska pravoslavna crkva uživala u crnogorskoj svojini koju je nasilno prisvojila i koliko je u međuvremenu prihodovala od raspolaganja tim crnogorskim kulturnim i istorijskim dobrima i nasljeđem, poznaje im se. I nije im krivi dio.
Ipak, ovdje pričamo o organizacionim sposobnostima. SPC je uspio da alarmira sve raspoložive resurse u zemlji i okruženju. Pa, je li prota Đogo iz Republike Srpske koji vjernike upućuje na put stradanja ili prota Velibor Džomić sa pričom o “bogoubilaštvu” i “bratoubilaštvu”, uz prisvojnu napomenu “našoj Crnoj Gori”, jeza podilazi svakako. U noći i bez nje.
Plus, napomena srpskog patrijarha Irineja da se narod neće smiriti dok vlast ne odustane. Pa, kako on to zna?! Ili možda samo zna da neće odustati od huškanja naroda dok crnogorska vlast ne ostavi na miru način ostvarivanja prihoda SPC?
Srpska pravoslavna crkva se sjajno i sinhronizovano snalazi u organizaciji kampanje negiranja Crne Gore.
A bogami i crnogorske autokefalnosti. A bogami i slobode vjeroispovjesti.
A bogami i katastra.