za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
“Takozvano ‘Sveto pismo’ nije ništa drugo no zbornik svih mantijaških sanjarija i petljanija koji nikakvog logičkog smisla nemaju i koje svojim šarlatanskim protivrječjem same sebe gotovo na svakom listu u laž ugone.”
Ovo, naravno, nisam napisao ja. A niti ijedan pripadnik “komunističkog nakota” kako je to već o Crnogorcima sažeo u par riječi mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije. Napisao je to čuveni srpski pisac, narodni ljekar, profesor Bogoslovije i Arhimandrit, Vasa Pelagić, u svom djelu “Umovanje čistoga razuma”.
A napisao je, u istom tom djelu, i to da “crkva je privilegisani dom zaglupljivanja, laži i ropstva”.
Pretpostavljam da će biti sumnje u ove navode, ali napisao je čika Vasa, kako ga je već srpski narod iz milošte zvao. Uz ličnu napomenu za srpsko govorno područje – ne lažem ništa, ‘leba mi…
Vasa Pelagić je to napisao u 19. vijeku, 1880. godine.
E sad…ide jedna nedoumica.
Da li vjerujete da će se iko sjećati za nekih 140 godina po nečemu hrabrom, mudrom i korisnom srpskog sveštenika Amfilohija? Ili možda oca Velibora? Ili onih seksualnih napasnika Kačavende i Pahomija? Ili onih srpskih sveštenika što su pali sa 30 kilograma droge “uvezenih” iz Albanije? Ili, još bolje, svih onih monaha sa upitnim biografijama o vremenu provedenom na ratištu ’90-tih koji su svako malo boravili po Crnoj Gori i tu imali uredne angažmane?
Uz još jednu ličnu napomenu, zbog neprimjerenog poređenja.
Izvini, molim te, čika Vaso…
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Ima li Pelagić kakvoga našljednika da pomogne Srbiji, e Vuletov “zbornik” nagrdi sve živo