za aktuelno.me
Piše: Novak ADŽIĆ
Predsjednik Crnogorske Vlade u egzilu i njen ministar spoljnih poslova Jovan Simonov Plamenac iz San Rema, Hotel de`l Europe et dela Pais, uputio je 26. aprila 1920. godine Komandi Kraljevskih Crnogorskih trupa u Gaeti, na čijem se čelu nalazio general Andrija Vidov Raičević, dopis sljedeće sadržine:
»Gospodine Komandante,
Ja sam duboko dirnut Vašim patriotskim željama, koje mi izraziste zajedno sa časnicima naše slavne vojske, a u Vašoj predstavci od 20. ovog mjeseca.
Mnogo sam Vam blagodaran na tim plemenitim željama, jer mi one daju podstrek i krijepe me vazda voditi bez prestanka borbu za našu svetu stvar i za pravedni trijumf naše drage Otadžbine.
Brzo će nastupiti trenutak kada će se opet okupiti čitav crnogorski narod pod slavom ovjenčanom crnogorskim barjakom, kojega Ti sa puno ljubavi i samopoštovanja, a u najtežim časovima po čast premile nam otadžbine, umjede podići i održati. Pod njegovim će znamenjem nestati nedostojnog robovanja kojeg nam nametnuše dojučerašnji tuđinski robovi i sluge, a kojima izvojevaše slobodu vjekovna pregnuća crnogorskog naroda.
Mi moramo još jednom dokazati cijelom svijetu da je naša generacija dostojna svih herojstvom i ljubavlju prema slobodi proslavljenih junačkih predaka.
Jedinstvo duha, pregalaštvo i legendarno samopožrtvovanje, stvorili su onu Crnu Goru koja je bila proslavljena u svijetu, gnijezdo sokolova. Samo tako možemo povratiti našu slobodu i dostojanstveno se odužiti svijema onima koji se osmjeliše da dirnu u našu najveću svetinju, u našu nikad i ničim neokaljanu narodnu čast.
U to ime najsrdačnije pozdravljam sve vas i preporučujem Vam da Vaš moral i snagu držite na visini, te da bi u danom momentu što dostojanstveniji i što mogućniji bio naš lavski skok na onu stranu Jadrana.
Ministar predsjednik Jovan S. Plamenac«.
(Novak Adžić, ““Sudbine crnogorskih patriota”, Podgorica, 2004., str.81-82).
Kralj Nikola I Petrović-Negoš se zalagao za vaspostavu suverene i nezavisne Crne Gore, što potvrđuje i njegov telegram, koji predstavlja odgovor na čestitku, koju mu je uputio general Đuro Jovović, (sin čuvenog crnogorskog junaka Novaka Ramova Jovovića), a tadašnji zastupnik komandanta Komande crnogorskih trupa u Gaeti. U tom telegramu generalu Đuro Jovoviću kralj Nikola navodi: „Zahvaljujem Vam, dragi đenerale, zajedno sa područnim Vam oficirima i vojnicima na izražene želje i osjećaje, koje očinski i srcu primam. Treba nepokolebljivo istrajati. Pravda će uspostaviti naše zgaženo pravo. Crna Gora će biti slobodna, jer koji je sin crnogorski preživio njeno uništenje? Istrajmo i čekajmo, želje blagorodnih naroda su uz nas, a i Božja je nad nama.Bogu su mili slobodni ljudi! Prigrljavam Vas sve svojim starim grudima, hramu neiscrpne ljubavi i želja za crnogorski narod”.
(„Glas Crnogorca”, službeno glasilo Kraljevine Crne Gore u egzilu, Neji kod Pariza, godina izlaska 48, broj 86, Nej na Seni kod Pariza, od 19. avgusta 1920. str.1.)
U cilju ispitivanja stanja u Crnoj Gori, 1919. g. u nju je stigao, kao predstavnik SAD, americki obavještajni oficir i savjetnik za vojna pitanja predsjednika SAD Vudroa Vilsona major Čarls Velington Furlong (docniji pukovnik). On je imao obavezu da o situaciji u Crnoj Gori, u svojstvu šefa američke misije, na osnovu ispitivanja realne situacije u zemlji, sačini i podnese izvještaj američkoj Vladi. Furlong je bio u Crnoj Gori od 6. februara do 2. marta 1919. godine. Premilnarni izvještaj o situaciji u Crnoj Gori, ovog generlštabnog majora vojske SAD, uključujući i pismo osam plemena iz okoline Nikšića datiran je 11. marta 1919. godine, kancelarija Vojnog atašea Rim.
Izvještaj je namijenjen za američkog predsjednika Wilsona. Furlong u izvještaju precizira da je, uz asistenciju Andrije Radovića i sa dopuštenjem Izvršnog narodnog odbora Podgoričke skupštine, bilo na čelu misije u ime SAD koji su posjetili zatvorenike u podgoričkoj »Jusovači« i da su u njegovoj pratnji bili kapetan Džems Brjus, Roland Trije i major Strit (Američki Crveni krst) 12. februara 1919. godine dobio dozvolu »za posjetu zatvorenicima optuženim za učešće u posljednoj revoluciji od 7. januara 1919. godine tokom koje je prolivena krv ; kao i za razgovor sa njima nasamo. Razgovor se uglavnom vodio na francuskom jeziku pri čemu je značajnu pomoć kod prevoda pružio g-din Ronald Trije«.
(Spisi Čarlsa V. Furlonga, Arhiv Huverove institucije, Univerzitet Stenford, Palo Alto, Kalifornija, USA. U daljem tekstu Furlongovi spisi).
Razgovori koje je Furlong obavio za predstavnicima političkih zatvorenika pokazuju bitna ideološko-politička stajališta uhapšenih crnogorskih zelenaša, kojima oni objašnjavaju zašto su se borili, što su htjeli sa svojim akcijama i zašto se nalaze u zatvoru i kakvo je njihovo stanje kao političkih zatvorenika.
U Furlongovom izvještaju nalazi se i parafraza poruke broj 80 generalu Čerčilu u Parizu, od 20. februara 1919. godine iz Rima, koju su potpisali Furlong i Buckley. Ta poruka glasi: »Ukoliko u budućnosti treba osigirati mir i slobodu Crnogorcima preko pravih demokratskih ideja, snažno preporučujem da Mirovna Konferencija razmotri zahtjev za hitnim puštanjem svih crnogorskih političkih zatvorenika, pod uslovom da potpišu sporazum da će se uzdržati od pomaganja ili saučesništva u bilo kakvoj pobuni do odluke Mirovne Konferencije. Zahtjev će biti upućen Narodnom izvršnom odboru u Podgorici, kao i vladi u Beogradu preko Pašića, srbijanskom premijeru i predstavniku na Mirovnoj konferenciji. Naophodno je preduzeti hitne korake prije suđenja i sudske presude ovim ljudima. Shvatio sam da će isti ljudi koji su odgovorni za njihovo zatvaranje donijeti i njihovu presudu. Dok Mirovna Konferencija razmatra pitanje Crne Gore, smatram da bi američke ili britanske trupe trebalo da okupiraju Crnu Goru«. (Ibidem).
Major vojske SAD, Č. W. Furlong u poglavlju svog izvještaja naslovljenog „Političke prilike u Crnoj Gori“ govori o političkim strankama, ad-hoc formiranim, i to: bjelašima i zelenašima. Za zelenaše kaže da je njihov „program obnova Crne Gore na isti način kao Belgije i Srbije. Prema tome oni zastupaju rješavanje svih pitanja koja se tiču budućnosti Crne Gore putem samoopredjeljenja samog naroda. Zbog toga su oni digli oružje protiv ove prethodne stranke kao protiv uzurpatora. Članovi Zelenaške stranke kao cjeline podržavaju jugoslovensku državu sa Crnom Gorom kao autonomnom članicom te države. Neki članovi ove stranke podržavaju da kralj Nikola i dalje ostane kralj Crne Gore sve dok se postepeno i redovno ne formira republika. Međutim gotovo svi su po svemu sudeći slažu u tri tačke.
Da je Srbija uzurpirala suverena prava naroda Crne Gore,
Da suverena prava zastupa njihov kralj Nikola sve dok se drugačije ne odredi voljom naroda;
Da nije bilo dozvoljeno izražavanje volje naroda Crne Gore na izborima u novembru 1918. godine zbog intriga Srbijanaca i vođa Bjelaške stranke“. (Ibidem).
U svom izvještaju Furlong za zelenaše kaže i to da su „revolucionarna stranka (koja) želi federaciju Jugoslavije u koju će Crna Gora ući kao nezavisna država, na istim osnovama kao druge države, istovremeno zadržavajući svoju tradiciju i zakone“ (Ibidem). Furlong navodi da se »većina vođa Zelenaške stranke nalaze u podgoričkom i nikšićkom zatvoru, istjerani u planinu ili iz zemlje, mnogi njihovi domovi su poharani a njihove porodice u oskudici«. Furlong je decidiran da su »izbori u novembru bili nelegalni« i da srpske trupe, koje su okupirale Crnu Gor, vrše prinudu nad crnogorskim narodom, te da je izvršena nasilna aneksija Crne Gore od strane Srbije. Furlong u tom izvještaju preporučuje, pored ostalog, uz povlačenje srpskih trupa iz Crne Gore i to »da se politički zatvorenici što prije puste, nakon njihove saglasnosti da neće pomagati i biti saučesnik bilo kakvih nemira sve dok Mirovna konferencija ne riješi crnogorsku situaciju«, te, da se neki od vođa zelenaške stranke »kao što su stariji Petrović i drugi vođe Zelenaške stranke koji su trenutno u zatvoru u Podgorici i Nikšiću i u planinama u okolini Nikšića i u San Đovani di Medua pozovu da svjedoče pred Mirovnom konferencijom«.
(Ibidem. Vidi više o Furlongovoj misiji u Crnoj Gori početkom 1919. godine i o njegovom Izvještaju o situaciji u njoj: Novak Adžić, „Politička suđenja u Crnoj Gori 1920-1940“, Cetinje, 2012. str. 110, 116, 120, 121, 122, 123, 124, 216.
Furlong je u tom izvještaju predložio i preporučio američkoj pregovaračkoj komisiji na Konferenciji mira u Versaju kod Pariza, pored ostalog i »što hitnije oslobađanje svih političkih zatvorenika sa pravom da napuste zemlju nakon pristanka da neće pomagati i biti saučesnici bilo kakvih nemira dok se crnogorsko pitanje ne riješi na Mirovnoj konferenciji; da se kompletna lista političkih zatvorenika preda sudu predstavnika saveznika koji izabere Mirovna konferencija. Srbija ne može biti uključena; da se suđenja političkim zatvorenicima održe pred sudom Savezničkih predstavnika koji izabere Mirovna konferencija. Srbija ne može biti uključena; hitan poziv da dođu u Pariz nekim vođama Zelenaške stranke kao što je Božo Petrović, Marko Đukanović, Mirko Mujušković i drugim vođama Zelenaške stranke koji su sada u zatvoru u Podgorici i Radojici Nikčeviću, vođi ustanika u planinama oko Nikšića i vođe u nikšićkom zatvoru. (Ibidem).
Crna Gora postala je žrtva nasilne okupacije i aneksije sprovedene od strane Srbije, a njen narod doživio je užasne pogrome i patnje i bio izložen zločinima svih vrsta. O tome piše i ugledni Amerikanac i veliki prijatelj Crne Gore i branilac njene nezavisnosti Luiđi Kriskuolo. Naime, Luiđi Kriskuolo 1922. godine u članku „Kako su saveznici izdali Crnu Goru“ navodi i sljedeće: „Crnogorska želja za nezavisnošću je nagnala Srbe da primjene silu kako bi zaplašili ovaj hrabri narod, tako da su mnogi izbjegli u Italiju i ostali tamo o trošku italijanske vlade. Još niko nije porekao da su Srbi počinili zvjerstva u Crnoj Gori, zločine koje su počinili nad crnogorskim ženama i djecom kao i muškarcima“. U istom članku Kriskuolo tvrdi i ovo: „Primjer Crnogoraca nas navodi da se zapitamo da li uopšte postoji pravda za male narode. U novembru 1918. godine, Srbija je počinila prvi zločin nad Crnom Gorom, kada je proglasila nametnuto pripajanje ove države uz podršku Francuske i njenih generala (Franše Deperea i Venela) koji su komadovali savezničkim trupama na Balkanu“.
(Mjesečni časopis F. 77, Biblioteka koledža Drari, Springfild, Misuri, Forum, januar 1922. Naslov originala: “Montenegro beatyed by the allies”, by Luigi Criscuolo, The Forum, january 1922, Drury College library Springfield, Missory, p. 64-73. Kriskuolov rad u originalu na engleskom jeziku nalazi se pohranjen u: Biblioteci Istorijskog Instituta Crne Gore u Podgorici (BIICG), fascikla 455, Ostavština dr Pera Šoća (razni spisi, časopisi, isječci iz štampe o Grnoj Gori).