Posljednji čin Demokrata samo je dio političke igrarije za koju, velikim dijelom, odgovornost snosi i Evropska komisija i njen šef Aivo Orav koji je Bečićeve ljude za ručice uveo u Odbor i tako se, praktično, postavio kao garant za njihovu kooperativnost.
Bečićeve Demokrate u ponedjeljak su paradno izmarširale iz skupštinske sale i napustile Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonadavstva, baš na dan kada je trebalo da se objelodane usaglašene izmjene zakona i samo sedmicu prije 18. decembra, roka za završetak rada.
Sve to, navodno, zbog zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je crnogorska Vlada poslala parlamentu i koji – a to znaju čak i najneukiji članovi Demokrata – nikakve veze nema sa reformom izbornog zakonodavstva.
I, kao da već sam čin ucjene nije bio dovoljno politički stupidan, Demokrate su otišle korak dalje. Istog dana kada su napustile Odbor, slavodobitno su obećale da će se – ako Vlada podlegne ultimatumu i povuče zakon o slobodi vjeroispovijesti – odmah vratiti u Odbor i za 24 sata usaglasiti sve ono što opstruirali više mjeseci?! A možda će, ako budu baš dobre volje, ,,demokratski pravnici” darivati Crnu Goru izbornim zakonikom kakav nema svekolika Evropa.
Kakav prizemni teatar apsurda! Partija koja tri godine bojkotuje rad parlamenta, ucjenjivački zahtijeva da odlučuje o radu Skupštine koju ne priznaju.
Tajming odluke
U stvari, dogodilo se ono što je jedino I moglo da se dogodi. Jer, kako kaže Bogišić: Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi.
Pet mjeseci nakon što je donesena odluka o formiranju Odbora za reformu izbornog i drugog zakonodavstva, to skupštinsko ad hoc radno tijelo nije ispunilo osnovni cilj zbog kojeg je i formirano: Skupštini Crne Gore neće biti ponuđen usaglašeni set izbornih zakona na kojima su intezivno radili vlast i dobar dio opozicije.
Tajming odluke je indikativan: napuštanjem Odbora od strane Demokrata, gubi se kvorum za rad i odlučivanje tako da u predviđenom roku neće biti zakonskih prijedloga za izbornu reformu. Drugim riječima, dalji rad Odbora je blokiran.
Ovaj posljednji čin Demokrata samo je dio političke igrarije za koju, velikim dijelom, odgovornost snosi i Evropska komisija i njen šef Aivo Orav koji je Bečićeve ljude za ručice uveo u Odbor i tako se, praktično, postavio kao garant za njihovu kooperativnost.
Koje, ispostavilo se, nije bilo.
Neustavni prijedlozi
Činjenice su jasne: od osnivanja Odbor je djelovao kao raštimovani tim jer je opozicija (čitaj: Demokrate) predlagala zakone koji su u najmanju ruku na ivici ustavnosti, dok je vlast svoje prijedloge redovno slala ODHIR-u, istina bez zajedničkog usaglašavanja.
Poveći je spisak neustavnih, ali i u najmanju ruku čudnih prijedloga i zakona koje su Demokrate samoinicijativno predlagale: od glasanja putem pečata – nepoznatog rješenja u izbornoj praksi; neustavnih zakonskih rješenja o tehničkoj vladi 300 dana prije izbora, sve do predloženog izbornog zakonika koji bi objedinio kompletno izborno zakonodavstvo…
Ipak, potez Bečića je, ipak, nečuven. Istorija crnogorskog parlamentarizma nije zapamtila da se pred kraj rada na izbornom zakonodavstvu, čitav proces uslovljava zakonom koji ama baš nema nikakve veze sa izborima i to u momentu kada je naporima predsjednika Odbora počeo da se pojavljuje makar tračak nade da je moguća neka vrsta dogovora.
Kleronacionalizam
Možda će neki biti iznenađeni naprasnog brigom stranke koja sebe naziv demokratama, da vjersko stavlja ispred građanskog, državnog. Ali, sada je bjelodano: Demokrate su ostale zarobljene u svom nasljeđu – kao partija proistekla iz rigidnih, kleronacionalističkih struktura koje i danas svojim djelovanjem narušavaju građanski koncept države.
Osim ,,strategijske” dimenzije, Bečićev potez ima i jednu pragmatičniju, dnevno-političku dimenziju. Mlađani političari pokušali su da na brzinu pojačaju vlastiti rejting. Jer, nije tajna – istraživanja javnog mnjenja pokazala su da su Demokrate nakon ulaska u Odbor, posredovanja Brisela i tajnog dogovora sa DPS-om, izgubili značajan dio radikalnijeg biračkog tijela, koji su otišli u krilo – Demokratskog fronta.
U kalkulaciji Demokrata i njihovih medijskih savjetnika, očigledno je preovladao strah da bi dogovor sa DPS-om o usvajanju izbornog zakonodavstva, u momentu dok se u proceduri u parlamentu nalazi zakon o slobodi vjeroispovijesti, dodatno urušio rejting Demokrata. Tim potezom Demokrate su se dodvorile svojim tvrdokornim pristalicama – vjernicima SPC u Crnoj Gori ili, preciznije, vratili su se na svoja fabrička podešavanja.
Tek ostaje da se vidi kakva će biti reakcija Evropske komisije, ali i prijatelja Demokrata iz Delegacije EU u Podgorici, jer je indikativna ćutnja Aiva Orava, ali i briselskih krugova čiji je Bečić bio ljubimac.
Oravova ekipa je redovno prisustvovala sjednicama Odbora pažljivo bilježeći šta se sve dešava.
Nezvanična saznanja Pobjede iz dijela opozicije govore da su Demokrate molile Orava da utiče na DPS da se pred kraj rada Odbora ne stavlja na dnevni red zakon o slobodi vjeroispovjevsti. Orav je po izvorima preuzeo na sebe obavezu da razgovara sa DPS-om, ali nije poznat epilog tih razgovora.
Moguće posljedice
Demokrate odlukom o napuštanju Odbora gube mnogo. Na sebe su preuzeli ozbiljan rizik da ih nova briselska administracija neće više tretirati kao partnera Evropske komisije, ali i Delegacije EU u Podgorici, čiji šef Aivo Orav je uložio sopstveni kredibilitet u pozitivan ishod rada Odbora.
Zato su odlučili da iskoče iz voza nekoliko metara prije posljednje stanice. Od stranke koja je pokšavala sebe kod domaće i inostrane javnosti da prrezentuje kao jedinu ozbiljnu – proevropsku – alternativu vlasti, vratli su se na – fabrička podešavanja, iz vremena Velja Kaluđerovića i Nevena Gošovića.
No, teško je vjerovati da će jednim radikalnim potezom Demokrate moći da povrate izgubljeni rejting.
Samo, ne treba samo njih proglašavati gubitnicima. Izostankom dogovora o izbornom zakonodavstvu gube svi, I vlast I opozicija, ali I Crna Gora.
Umjesto konačnog dogovora i ,,pečata” Evopske unije na parlamentarni dogovor I usvajanje seta izbornih zakona koji sve obavezuju na poštovanje izbornih rezultata, ponovo se politička elita u Crnoj Gori vraća u odavno iskopane rovove.
Samo, iz tih rovova do sada opozicija nije dobila ni jednu bitku. Teško da su sada u povolujnijoj situaciji. Jer, jasno je da većina opozicionih stranaka neće posegnuti za bojkotom, a da će Brisel I OEBS znati da cijene kooperativnost vladajuće koalicije koja je pristala na mnoge compromise.
No, izostanak konačnog dogovora oko izbornog zakonodavstva otvara mogućnost ponavljanja ružne istorije: ponovnog osporavanja izbornih rezultata I ponovnog rasta trenzija, prije i poslije izbora.
Opet, Demokratska partija socijalista i njeni koalicioni partneri – iako već na kraju snaga od iscrpljujućih pregovora – neće previse biti razočarani. Sad lagano čili priča o tehničkoj vladi, kad nema dogovora o izbornom zakonodavstvu, a u Skupštini Crne Gore biće usvojeni svi oni zakoni, usaglašeni na Odbori, koji se usvajaju prostom većinom. U očima EU i međunarodne zajednice vladajuća koalicija neće biti proglašena za krivca zbog izistanka ,,istorijskog kompromisa.
Što će reći da je za DPS i vladajuću koaliciju to poruka da, ako trijumfuju na izborima, ponovo će biti glavni igrač, ne samo u Crnoj Gori, već i kod EU. To djeluje kao win-win situacija, naravno ako Đukanović i ekipa prvi prođu izbornu trku.
U danima koji slijede, ipak valja sačekati reakciju Aiva Orava i Brisela. Kod njih ej sada loptica: ipak su garantovali da će Demokrate biti kooperativne. Sadašnje evropsko ćutanje moraće uskoro da se prekine. I, ko zna, možda Demokrate opet požele povratak.