za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Ni Putin nije odolio. Od svih mogućih opravdanja za bilo kakvu umješanost Rusije u bilo koji događaj na svijetu čak je i Vladimir Vladimirovič to pripisao “antiruskoj histeriji”. I, naravno, nema tu naročitog reda.
Od one posjete Patruševa Srbiji na brzu ruku i po objavljivanju informacija o umješanosti agenata GRU u pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Za agente više niko nikad čuo nije niti ih je vidio.
Onda onog predloga Sergeja Glazjeva, bivšeg Putinovog savjetnika za ekonomska pitanja o tome kako bi valjalo smanjiti broj ruskih čartera ka Crnoj Gori, te turiste preusmjeriti ka Krimu. Poslije je ispalo da je zbog interesovanja za ljetovanje u Crnoj Gori bilo više od 80 rotacija nedjeljno koje su održavale ruske kompanije svojim redovnim i čarter linijama.
Ili konstantnog učinka koji su redovno isporučivali Železnjak, Čepurin ili penzionisani general Rešetnjikov. Plus, izvođač radova na putu Bondarev, iz one ruske nacionalističke kompanije zvane Ruski institut za strateška istraživanja.
Ili možda ono stidljivo saopštenje o hapšenju Ananija Nikića, imenovanog kao prevodilac Demokratskog fronta, u gradu Rostovu. Poslije je bilo nešto o ekstradicionom pritvoru i te priče. Kako tada, tako i danas.
Nego je puno preskočeno.
U međuvremenu, ruski agenti su se pojavljivali po svijetu, tu i tamo. Sve do potonjeg Dake Davidovića, kako mu je to već prišio srpski portal Republika. Valjda je to u modi, ko zna…
Histerično, zar ne?
Mada, pitao sam nedavno jednog domaćina iz sela nadomak Rijeke Crnojevića, kako su se proveli na nekom veselju. I taj čovjek, u najboljoj tradiciji naših ljudi koji vole da upotrebe neku naizgled stranu riječ pa da je malo dotjeraju ili samo iskarikiraju, kratko mi je odgovorio.
“Histerijum”.
Ne, nema veze sa akvarijumom. Ali bi trebalo da znači nešto zabavno.
O jadu crnome.