za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Ima taj roman od Artura Hejlija. Zove se “Finalna dijagonoza”. Prije još 60 godina reklamiran je pod sloganom “lako da čitaš, teško da prestaneš”.
Veći dio srpskih medija, a u vezi Crne Gore, nije gubio vrijeme. Ono o razumnom ili istinitom poimanju i objavljivanju ispalo je sasvim druga stvar…
Nego, jel’ bilo ono “Milo Đukanović zaražen koronom, u teškom stanju traži pomoć od Rusije i Francuske”? Bilo je. Jel’ bilo ono “Milo beži iz Crne Gore”? Bilo je. Jel’ bilo ono “Milo hapsi Srbe odreda”? Bilo je. Jel’ bilo ono od Vučića u vrijeme pokušaja državnog udara u Crnoj Gori “došli smo do informacija o nekim stvarima do kojih ni Crna Gora nije došla”? Bilo je i to. Pa, jel’ to bilo priznanje da savršeno dobro zna šta se događalo u Crnoj Gori povodom pokušaja državnog udara? Bilo je. Ili je samo ono razumno i istinito poimanje i objavljivanje i dalje sasvim neka druga stvar?
Lažavine i nebuloze su samo dio obaveznog dnevnog gradiva koje se iz Srbije redovno isporučuje Crnoj Gori. Čast izuzecima, naravno. I to onim koji su uredno spakovani na rub srpske demokratije. Omalovažavani i protjerivani. Ili se možda hapšenja onog srpskog seljaka s njive i djevojke koja je pjevala pjesmu protiv srpskog režima ne važe?
Crnogorski predsjednik Milo Đukanović je rekao da je korona samo bolest i da će proći. A rekao je i da je povodom svih isporučenih informacija sa uvijek iste adrese prema Crnoj Gori to “bolest koja neće tako lako iščeznuti”.
I biće da je onaj Hejli sa početka priče bio u pravu.
Finalna dijagnoza.