Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

E, moj druže beogradski…

(za aktuelno.me)

Piše: Kosta Bošković

E, moj druže beogradski, sve smo navijačke pjesme znali… Mogla bi se na neki način preformulisati pjesma Jure Stublića iz nekih ludih vremena.

Bili smo zajedno budni do zore čekajući prve mečeve “plavih” (namjerno plavih, jer to osim imena više nije bila Jugoslavija) protiv Brazila i Argentine nakon sankcija.

Zajedno nismo spavali od sreće kada nam se u Beogradu i Pragu poklonio vicešampion Evrope Češka, kada ste nas Crnogorce gledali kao božanstvo nakon što se Mijat “igrao” sa Mađarima u baražu ili nakon njegovog gola na Maksimiru.

Zajedno smo preživjeli Davidsov ubod u srce u 92. minutu tog juna 1998. u Tuluzu, pa i Klajvertove “šamare” u Roterdamu dvije godine kasnije, Azerbejdžan…

E, moj druže beogradski, srešćemo se pod Goricom… Za par dana. Konačno, poslije 12 godina. Morao se nekada desiti i taj meč. Ti i ja na različitim stranama.

I opet taj fudbal! Kada više ništa nije važno. Ni to što te sistem laže. I mene, naravno. Jer, naučili smo – stadion i sport su najbolji poligoni za skretanje pažnje na ovim prostorima, a ne to ko bolje igra fudbal. Zato su i uporni pokušaji da se toj utakmici “prišije” ono – “više od fudbala”.

Biće i onih koji su odrasli pored mene, a koji će navijati za tebe. Ne razumijem ih, ali njihovo pravo. Meni je dovoljno što konačno mogu da navijam za svoju zemlju, a da ne idem u Beograd. I važnije čak i od pobjeda.

I zato, moj druže beogradski koliko god neki htjeli da skrenu pažnju i skupljaju jeftine bodove preko ovog meča, ne dozvoli da nasjedneš na to. To je samo fudbal, istina najvažnija (sporedna) stvar na svijetu! A ako tvoji budu bolji od mojih i ako zbog toga budeš srećan kao onda zbog Mijatovića ili zbog Dejovih majstorija, znaj da ću bar nešto manje biti tužan zbog poraza.

I na kraju, mogu samo jedno da ti obećam. Iako će na stadionu pod Goricom biti i onih koji se hrane mržnjom (takvo smo podneblje, nažalost), znam da će većina (oni pravi navijači) aplauzom pozdraviti tvoju reprezentaciju, tvoju himnu. Kao onda na košarci u “Morači”. Sjećaš se dobro, nakon što mi našu nismo čuli u Beogradskoj areni.

Ali i to je prošlost – već za tridesetak dana na Marakani očekujem drugačiji scenario.

Ili sam samo možda preveliki optimista…

 

(autor teksta je novinar Dnevnih novina)

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve