DW: Asanž i dalje u opasnosti

Devet dugih godina trajale su pripreme švedskog Državnog tužilaštva za početak istražnog procesa protiv Džulijana Asanža. Sada je ono utvrdilo da postojeći dokazi nisu dovoljni za podizanje optužnice. To bi trebala da bude dobra vijest za nagrađivanog osnivača “Vikiliksa” koji je te optužbe uvijek odbacivao. Ali baš i nije.

Švedska je obustavila istragu protiv Džulijana Asanža. Uprkos tome, pitanje je da li će osnivač “Vikiliksa” ikada izaći na slobodu. Jer SAD žele da njegov slučaj postane primjer, ocjenjuje za Dojče vele Matijas fon Hajn.

Devet dugih godina trajale su pripreme švedskog Državnog tužilaštva za početak istražnog procesa protiv Džulijana Asanža. Sada je ono utvrdilo da postojeći dokazi nisu dovoljni za podizanje optužnice. To bi trebala da bude dobra vijest za nagrađivanog osnivača “Vikiliksa” koji je te optužbe uvijek odbacivao. Ali baš i nije. Jer ta odluka švedskog Državnog tužilaštva neće za sada promijeniti situaciju u kojoj se nalazi 48-godišnji Australijanac: Asanž ostaje izolovan u svojoj ćeliji u strogo čuvanom zatvoru pored Londona. Sada se sve vrti oko onoga što je taj publicista s dobrim razlogom htio sve ove godine da izbjegne i zbog čega je pristao na sedam godina azila u skučenom prostoru ambasade Ekvadora – sve se vrti oko mogućeg izručenja SAD.

Prljava istina i “čisti” ratovi

A u SAD je tzv. Velika porota na zatvorenoj sjednici sastavila 18 tačaka optužnice. Asanž se tereti za kovanje zavjere s bivšom američkom vojnikinjom Čelsi Mening s ciljem krađe i odavanja američkih državnih tajni, tačnije – objavljivanja stotine hiljada dokumenata o američkim vojnim akcijama u Iraku i Avganistanu. Riječ je o strogo povjerljivim diplomatskim depešama. Ta dokumenta promijenili su sliku američkih vojnih intervencija u svijetu. Desetine hiljada civilnih žrtava koje su poginule u tim ratovima odjednom su postale vidljive. Kao i mučenja i ratni zločini. Ratovi koje su vodili Amerikanci nisu bili tako čisti kako su sugerisale slike o hirurški preciznim napadima koje su objavljivali stručnjaci za odnose s javnošću. Oni su bili prljavi i brutalni – kao i svaki rat. Činjenice koje su objavljene bile su bolne. Brižljivo njegovana slika dobročiniteljske velesile SAD počela je da se raspada.

Moglo bi se reći da je to bilo dobro, istraživačko novinarstvo. Onakvo kakvo je funkcionalnim demokratijama potrebno ako se želi da dobro informisani građani od onih koji vode zemlju traže da im se polažu računi. Onakvo kakvo je građanima potrebno ako će oni da budu ti koji imaju vlast u državi. Ali Vašington je sanjao o osveti – i to nije krio. Obamin potpredsjednik Džo Bajden Asanža je nazivao “haj-tek teroristom”. Bivši portparol Predstavničkog doma SAD Njut Gingrič rekao je da bi osnivač “Vikiliksa” trebalo da bude tretiran kao “neprijateljski vojnik”. Komentator Bob Bekel je na TV kanalu Foks njuz čak predložio da se Asanž ubije. A ministar spoljnih poslova Majk Pompeo je 2017. “Vikiliks” nazvao “nevladinom, neprijateljskom tajnom službom”.

Korektno suđenje Asanžu ne može se očekivati

Takva retorika nije uvod u fer proces. Asanžu prijeti kazna od 175 godina zatvora. Kako američke institucije postupaju u takvim slučajevima pokazuje primjer “zviždačice” Čelsi Mening. Ona je već provela sedam godina u zatvoru zbog odavanja državnih tajni Vikiliksu, dok je bivši predsjednik Obama na kraju svog mandata nije pomilovao. Sada je ponovo u zatvoru, već više od 150 dana, jer odbija da dâ iskaz protiv Asanža pred Velikom porotom. Britansko-američki sporazum o izručivanju iz 2007. izričito zabranjuje izručenja u politički motivisanim slučajevima. Da li iko sumnja u to da je ovo jedan takav, politički motivisan slučaj? I uprkos tome, u njemu još učestvuju obje strane očigledno kršeći prava Asanža. Ona se krše već i uslovima u zatvoru u kojima se on drži. Specijalni izvjestilac UN za mučenja Nils Melcer posjetio je Asanža u zatvoru prošloga ljeta i u svom izvještaju napisao da su ti uslovi “fundamentalno nehumani” i da Asanž “pokazuje sve simptome čovjeka koji je izložen psihičkom zlostavljanju”. To se nastavlja dalje, ometanjem rada njegove odbrane. Ona je uzalud tražila više vremena da se pripremi za proces koji će početi 25. Februara. Dodatno vrijeme bilo joj je potrebno, jer je imala veoma ograničen pristup svom štićeniku. Pored toga, Asanž je izgubio svoja dokumenta kada mu je Ekvador u aprilu ove godine ukinuo azil u ambasadi u Londonu. Ekvadorska vlada je svu imovinu osnivača Vikiliksa predala američkim vlastima.

Kriminalizacija istraživačkog novinarstva

Povrh svega, Asanž je tokom svog boravka u ambasadi Ekvadora 24 časa dnevno bio špijuniran. Čak su i razgovori s njegovim advokatima snimani tajnim kamerama. Ti snimci momentalno su završavali na stolu službenika američkih institucija. Već i samo to bi u bilo kom normalnom procesu bilo dovoljno da se postupak izručenja obustavi. Ali u ovom slučaju ništa nije normalno. Jedna super-sila želi da kazna Asanžu bude primjer kojim će se zastrašiti svi potencijalni “zviždači” i njihovi pomagači. Vikiliks je samo objavio dokumenta, a veliki svjetski mediji su mu pomogli. U ovom slučaju novinarstvo se kriminalizuje. “Zviždač” Edvard Snouden je to lijepo sumirao: ako se otkrivanje zločina tretira kao zločin, onda nama vladaju zločinci.

Komentari

avatar