Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Drugi pišu: Japanac koji citira Čerčila

Popularni Japanac, kako ga zovu navijači od rodnog Kolašina do Beograda, na svom predstavljanju obećao je “krv i znoj”, citirajući Vinstona Čerčila. Istina, Čerčil je to rekao u jednoj zaista specifičnoj prilici, u predvečerje Drugog svjetskog rata, a usput je svojim sunarodnicima obećao i suze. Šćepanović ih nije pominjao. Optimista je on, uvek je takav i bio, suze je ostavljao za neke druge. Uglavnom je tokom igračke karijere uplakane ostavljao svoje protivnike.

Čini se da dilema da li će Vlado Šćepanović naslijediti Andreu Trinkijerija na klupi Partizana nikada nije ni postojala. Logično je bilo Trinkijev tim dati u ruke njegovom prvom asistentu, i to je i urađeno. Drugo je pitanje, a na to samo vrijeme može dati odgovor, da li je pametno povjeriti Partizan praktično treneru debitantu, sa samo osam samostalno vođenih ABA utakmica u svom portfoliju. Čini se da je Šćepanović dovoljno zreo za taj zadatak. A kad će biti zreo ako ne u svojoj 45. godini, pa sad je u naponu snage…

Popularni Japanac, kako ga zovu navijači od rodnog Kolašina do Beograda, na svom predstavljanju obećao je “krv i znoj”, citirajući Vinstona Čerčila. Istina, Čerčil je to rekao u jednoj zaista specifičnoj prilici, u predvečerje Drugog svjetskog rata, a usput je svojim sunarodnicima obećao i suze. Šćepanović ih nije pominjao. Optimista je on, uvek je takav i bio, suze je ostavljao za neke druge. Uglavnom je tokom igračke karijere uplakane ostavljao svoje protivnike.
Nanosio bol Partizanu
Ne mogu da zaboravim koliko je bola i tuge nanio navijačima Partizana krajem devedesetih kad je igrao za tada neprikosnovenu podgoričku Budućnost. Bio je to “drim tim” u čijem sastavljanju je učestvovao i sam predsjednik Crne Gore, a jedini način da mu se preotme primat bilo je dovesti Japanca u sopstvene redove.
Partizan je to uspio 2001. i u naredne dvije godine Šćepanović je, prema našem saradniku i statističaru Draganu Martinoviću, u crno – bijelom dresu postigao ukupno 604 poena. Donio je Partizanu titulu 2002, a potom je mogao mirno da ode u bolonjski Skiper. Proveo je tamo jednu sezonu, pa se opet vratio u Beograd, u klub čiji je sada trener. Treći povratak Vlade Šćepanovića u Partizan datira 2018. godine, kad je stigao u “paketu” sa Andreom Trinkijerijem kao njegov prvi pomoćnik.
U međuvremenu je mnogo toga postigao kao igrač – po dva grčka prvenstva i kupa sa Panatinaikosom, a ogroman trag ostavio je i u reprezentaciji koja se u to vrijeme zvala Jugoslavija. Prije svega na Evropskom prvenstvu 2001. u Istanbulu, koje se smatra Vladinim vrhuncem prebogate karijere. U finalu, 9. septembra 2001. protiv Turske, postigao je 19 poena šutirajući 7 od 7 za dva, 1 od 2 trojke i 2 od 4 penale. Bio je nezaustavljiv, letio je po terenu, bio je ubjedljivo najbolji igrač novog evropskog šampiona koji je sa klupe predvodio Svetislav Pešić. Taj isti Pešić grdno se ogriješio o tog istog Šćepanovića godinu dana kasnije. Nije ga poveo na Svjetsko prvenstvo u Indijanapolis, uz obrazloženje da je “star, sa manjkom ambicije i energije”.
Koliko je “star i bez ambicija” Šćepanović je pokazao u godinama koje su slijedile, a koje su zapravo bile njegov igrački vrhunac. Nastupao je za Skiper, Panatinaikos, PAOK, Granadu, Mursiju, Panelinios… Ukupno još punih devet godina poslije Indijanapolisa! Karijeru je okončao sa punih 36 godina. Nije odmah postao trener, dugo je u sebi preslagao sve što je naučio od velikih trenerskih magova sa kojima je radio. A među njima su, pored već pomenutog Pešića, bili i Željko Obradović, Duško Vujošević, Duda Ivković, Ergin Ataman…
Trenerski instikt
Konačno, pet godina poslije igračkog penzionisanja, eto Japanca ponovo u košarkaškoj dvorani. Predstavljen je kao prvi trener podgoričke Budućnosti. Na to mjesto postavljen je 24. juna 2016, a datum je bitan zato jer je ostavku dao iste godine, 13. novembra. U medjuvremenu Budućnost je odigrala osam utakmica u ABA ligi, svih osam dobila, bila lider na tabeli i igrala atraktivnu košarku. Očigledno da sve to nije bilo dovoljno da se Šćepanović duže zadrži u Podgorici.
Ipak, nije ostao nezapažen. Njegov trenerski instinkt prepoznao je Italijan Andrea Trinkijeri, i uzeo ga za svog pomoćnika u njemačkom Bambergu. Tamo su zajedno radili sezonu i po, sve do februara 2018. kad su Trinkijeri i cio njegov stručni štab dobili otkaze neposredno prije evroligaške utakmice sa Crvenom zvezdom. Presudni su bili neuspjesi u njemačkoj ligi, gdje je Bamberg u tom trenutku zauzimao deseto mjesto. Nekako u sjenci Trinkijerija obreo se Vlado Šćepanović ponovo u Partizanu novembra 2018. Sve oči bile su uprte u harizmatičnog Italijana, koji je umio da šarmira, ali i da pripremi tim za velike uspjehe. Svima je bilo jasno da to nije mogao sam, i da je udio Šćepanovića u Patizanovim uspjesima prošle sezone bio zaista veliki.
U narednom periodu Vlado će se naći pod reflektorima, on će biti krivac za svaki poraz, a kad Partizan pobijedi pominjaće se igrači, on – tek uzgred.
Svjestan je toga, pa je na predstavljanju rekao: “Velika mi je čast i zadovoljstvo, ali i velika obaveza da sjedim ovdje, gdje su sjedjeli mnogi veliki treneri. Mogu da obećam onu Čerčilovu “samo krv i znoj”. U sportu je nezahvalno obećavati rezultate, ali zna se ko je i šta je Partizan i gdje treba da bude. Velika su očekivanja i sa moja strane. Istina je najveća koju je rekao naš pisac Meša Selimović: “Ono smo što radimo, a ne ono što mislimo”. Nisam čovjek od velikih riječi, više sam od onih što može da pokaže na terenu. U startu ima nepodeljenu podršku. Apsolutno ju je zaslužio cijelom svojom karijerom.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve