Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Dr Lazar Bošković iz bjelopoljskog okruga u odbarni prava na opstanak slobodne i nezavisne Crne Gore (1919-1924)

Dr Lazar Bošković, iz Drača (Albanija), 9. oktobra 1920. godine, piše u Rimu, Jovanu S. Plamencu, ministru i predsjedniku crnogorske Vlade, o situaciji u Crnoj Gori i Albaniji. U tom pismu, pored ostalog, Bošković govori o "krvavoj borbi između naših ustaša i Srbijanaca", te da se u Albaniji, đe se tada nalazio, pronose glasovi je "oblast Nikšićka sva ustala u borbu protiv Srbijanaca i njenih plaćenika" i da je "Danilovgrad u rukama naših".

za aktuelno.me

Piše: Mr Novak Adžić, pravnik i istoričar

Dr LAZAR BOŠKOVIĆ, (iz okruga Bijelo Polje), po profesiji, školovani zubni ljekar, odnosno, stomatolog, bio je crnogorski patriota, zelenaš, monarhista, lojalan kralju Nikoli i crnogorskom državnom amblemu i barjaku, ustanik, komita, borac za slobodnu i samostalnu Crnu Goru i istaknuti državotvorni i slobodarski Crnogorac u egzilu.

Vojevao je protiv srpske okupacije i nasilne aneksije Crne Gore, brutalno sprovedene 1918. i godinama potom i on se politički, u emigraciji, dosljedno borilo, dugi niz godina, za suverenost, državnu samobitnost i nacionalnu slobodu crnogorskog naroda i Crne Gore, a protiv velikosrpske represije i potčinjenosti Crne Gore. Bio je bliski saradnik, lični prijatelj i političko-ideološki saborac čuvenog ustaničkog vođe i komandanta, komandira i brigadira Marka Vučerakovića, kao i komandira (majora) crnogorske vojske Sava Ristovog Raspopovića.

Učesnik je dr Lazar Bošković bio Božićnog ustanka januara 1919. godine, a po njegovom slomu, pripadnik crnogorske oslobodilačke gerile. Nakon sloma Crnogorskog januarskog ustanka 1919. godine izbjegao je za Medovu, a potom je emigrirao za Italiju. Boravio je tokom 1920. godine u Albaniji, po nalogu Crnogorskog Dvora i Vlade u izbjeglištvu, te je slao izvještaje crnogorskoj Vladi o stanju u domovini, pod okupacionim režimom i vladavinom terora, sistema ognja i mača, pod egidom dinastije Karađorđević. Bio je dr Lazar Bošković dugogodišnji politički emigrant u Italiji, đe je bio veoma značajna politička ličnost u nomenklaturi crnogorske suverenističke političke emiracije.

Dr Lazar Bošković, iz Drača (Albanija), 9. oktobra 1920. godine, piše u Rimu, Jovanu S. Plamencu, ministru i predsjedniku crnogorske Vlade, o situaciji u Crnoj Gori i Albaniji. U tom pismu, pored ostalog, Bošković govori o “krvavoj borbi između naših ustaša i Srbijanaca”, te da se u Albaniji, đe se tada nalazio, pronose glasovi je “oblast Nikšićka sva ustala u borbu protiv Srbijanaca i njenih plaćenika” i da je “Danilovgrad u rukama naših”. Navodi u tome pismu i ovo:

“Meni lično prijeti opasnost i ne mogu više opstati u Albaniji, pošto su Srbijanci preduzeli sva moguća sredstva da me smaknu. Prije nekoliko dana jedan njihov agent progovorio je sa mnom da se vratim kući u Bijelo Polje ili đe oću s tim da mi ništa neće učiniti. Ja Vas molim kao Boga, Gospodine predsjedniče, izvolite mi povratiti jednu privremenu dozvolu, kako bih mogao zarađivati hleb mene i mojoj familiji do našeg povratka u otadžbinu. Podesno bi bilo za moj rad Bari ili Taranto. Ako od Vas ne budem spasen, primoran ću biti otputovati za Ćešku ili Poljsku, da sebi poranim posla”.

Dr Lazar Bošković se vratio, potom, u Italiju i boravio u njoj do 1924. godine, prema raspoloživim podacima. Kako piše Karmino Galo, crnogorski konzul u Bariju u pismu crnogorskom ministru dr Peru Šoću od 17. marta 1922. godine iz Barija, Miloš Vučinić, dr Lazar Bošković i konzul Karmino Galo su su u Bariju februara i marta 1922. godine radili u pogledu organizovanja Komiteta za Crnu Goru, u čemu su i uspjeli.

Od posebne je važnosti istaći da su se Dr Lazar Bošković i oficir Marko Vučeraković, patriotski, kao dosljedni i neustrašivi borci za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru, oglasili povodom pogibije svojih prijatelja i saboraca Sava Raspopovića, Muja Bašovića, Petra Zvicera i drugova u Šćepan dolu u Rubežima kod Nikšića 28. decembra 1923. godine.

Emigrantski list “Amerikanski Glas Crnogorca“- Zvanični organ “Saveza Nezavisnih Crnogoraca”, Čikago, SAD, godina izlaska II, broj 8 od 11. februara 1924. godine na strani 1 objavljuje članak pod naslovom “Upravi S. N. C”, u kojemu stoji i ovo:

“Draga braćo,

Šaljemo Vam ova dva lista, u koje ćete vidjeti, da je naš heroj major Savo Raspopović sa svojih 10 druga poginuo. Ovu vijest donijeli su svi Europejski listovi, a imamo i povjerljivih vijesti iz … (sukraćeno ime mjesta-ured.), opširnije u ovom pismu nemoguće Vam danas je poslat, jer čekamo prvu poštu iz …, da provjerimo istinitost u detaljima ovog događaja”. Taj tekst završava patriotskim pokličem. “Živjela Slobodna Crna Gora! Slava Herojima, koji žrtvuju svoje živote za Domovinu! Živjeli svi iskreni borci i patriote Crne Gore! Živio savez Nezavisnih Crnogoraca.

Željeći Vam slogu, šaljemo Vam bratski pozdrav –

Dr Lazar Bošković i Komandir Marko Vučeraković, Bari, 10.

januara 1924. godine”.

 

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

 

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Lovćenac
09.11.2020-07:56 07:56

Novaka za pomocnika konzula za kulturu u Lovćenac.

E viva
09.11.2020-20:22 20:22
Reply to  Lovćenac

A akomu to nedaju nek bude pomomocnik pomocnika konzula za kulturu.Novak je najvisi živi crnogordki naučnik društvenih nauka.