DONJOMORAČKI PRDONJA (41): Tri pjesme

Za aktuelno.me

Piše: Marko Vešović 

I

Već je daleko onaj vakat,
Kada Ristov Bog je plakat
Morao kad je vidio plakat
Na kojem srpska Sparta lakat

Seki je Srbiji pokazala.
Đikanima je to sraman akat,

Što nepobitan i jest fakat.

A u Ristovim je to očima,
Veće od sviju drugih zala:
Od Referenduma počima
Kijamet, možda i mora gora,
I ko da nema Jadranskog Mora,
A vala mu je i bila hora,
Najsrpskija od sviju vilo,
Za taj korak u ništavilo.

II

Nadpopu Ristu sve je uštavljeno.

Čitaj: u vječnost samu je stavljeno.

Stoga u svojoj ravnogorskoj vjeri

Amfilohije je prosto nepoderiv.

Čak i njegove mržnje su štavljene,

Što osobito i ne čudi mene:

Njemu mržnja u ruci je knuta

I strast ko meni šah na pet minuta

Stoga je sve što čini i i  što smjera –

Pravljeno od čistog nedodera.

Taj daje svoje misli da se štave

Heftu prije no što pod mitrom se jave.

Zbog toga i ti, pop-Amfijev bože,

Od uštavljene napravljen si kože.

Jer trajati se mora navijeki.

„A niko od sebe dalje ne može“.

III

Tako mi reče Radončić Šeki

O onom što na Srni je nožem

Mahao prvi: bez njega knjiga

O Amfiju krnja bila bi, jebiga.

Ovo Srpče  se naziva Dragan.

I ne znam  je li mu jošter draga

Alatka kojom je radio Draža,

Ili mu posta još i draža.

A prezime mu je Alorić.

Iz Ristovoga stada to je ovan,

I kao onaj Slamnigov tovan,

Zaslužan što po Crnoj Gori

Četnička istina gromko se ori
Jer danas šefuje srpskim radiom

Sa kojeg tisuć puta je adio

Ljudskoj pameti emitovan.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta