Utorak, 19 Marta, 2024
Rubrika:

Dobri pastir za dobre ovce

Vesnu Bratić za ministricu nije izabralo zato što je, uprkos tome što je sebe opisala kao srpskog nacionalistu i četnika a Borisa Dežulovića kao magarca i đubre ustaško ipak, eto, napisala i dobar tekst o Šepardu. Ona je ministrica baš zato što je nacionalista i četnik, pa je za nju čak i Dežulović đubre ustaško. Pozivanje na Šeparda je tu, kako bi Sem rekao, tek „Laž uma“.

za aktuelno.me

piše: Andrej Nikolaidis

Nisam čitao, no kažu ljudi koji se u to razumiju, ljudi u čiji estetski sud vjerujem barem onoliko koliko ne vjerujem njihovoj političkoj prosudbi, kako je buduća crnogorska ministrica nauke, kulture, prosvjete i sporta, dakle ministrica mišljenja i pjevanja te učenja i trčanja, navodno, napisala dobar tekst o Semu Šepardu.

Ako je tako, to je razlog više da Vesna Bratić ne bude ministrica kulture. Ministrovanje bi moglo stati na put stvaralaštvu. Talenat bi mogao trpjeti zbog bavljenja administrativnim banalnostima. U redu je žrtvovati se za boljitak zajednice, ali u zajednici koja pati od manjka dobrih tekstova i hiperinflacije političara, ne bi li za opšte dobro važnije bilo pisati nego vladati?

Nije svako Krleža, nije svako Andrić. Čini se – no ko će znati? – kako su njima dvojici leksikografski zavodi, ambasade i druga mjesta kulturne i političke moći bili ugodno okruženje. Umjeli su se postaviti tako da i oni i djelo im prežive njihov politički angažman. Njima su se bavile špijunske a ne društvene mreže. Oni, pak, nisu bili tipovi koji bi o Karađorđevićima, Paveliću i Titu mlatili na fejsbuku i tviteru. Znali su šta je apsolutistička volja i kako joj se, koliko je to moguće, dostojanstveno povinovati.

No Kafka je, recimo, patio, još kako patio zbog činovničkih obaveza. U dvadesettrećoj je postao doktor prava: danas bismo rekli kako je bio „ekspert“ za ono što ga je zlostavljalo. Niko prije niti poslije njega nije bolje razumio arbitrarnost moći i teror zakona, kojem se ipak povinovao, služio mu i od toga živio. U zakonu je nepogrješivo vidio samovolju tiranskog oca. Od koje ga je, ili nije, spasila tek tuberkuloza što ga je otpremila u grob.

Neki su, pak, kao Hamsun, bili oduševljeni vođom i njegovim terorom. Svoju Nobelovu nagradu za književnost poklonio je Gebelsu, u znak poštovanja. Kada je Hitler umro, Hamsun je objavio eulogiju u „Aftenposten“-u. Hitler je bio „ratnik za čovječanstvo“ i „propovjednik jevanđelja pravde za sve narode“, napisao je. Poslije rata su mu sudili. Umro je u dubokoj starosti.

Sudili su i Paundu. On je, kao i Hamsun i Kafka, pisao još bolje od Krleže i Andrića. Vjerovatno bolje i od Vesne Bratić. Da su tada postojali fejsbuk i tviter, on bi na njima bio češći čak i od Trampa, čak i od Nebojše Medojevića. Ni njemu se, kao ni Hamsunu, nisu gadili tirani, niti njihovi zločini. Zbog njegovih mahnitih fašističkih govora na italijanskom radiju strpali su ga u kavez, potom u ludnicu. Dvanaest godina je proveo u vašingtonskom sanatoriju St. Elizabeths. Tamo je bio i kada su, godina je bila 1948, objavljeni „The Pisan Cantos“, koji će postati najslavnija sekcija „The Cantos“ – jednog od najvažnijih tekstova napisanih na engleskom jeziku.

Dobro je, svakako gore od Kafke, Paunda, Hamsuna, Krleže i Andrića, no moguće bolje od Vesne Bratić, pisao i Nikola Koljević, potpredsjednik onoga što je počinilo genocid. On je bio ekspert za Šekspira. Njemu mjesto do-vođe stroja za zločine nije donijelo njegovo razumijevanje tragedije i Šekspira, nego razumijevanje za klanje i silovanje, za njihovu tragičnu nužnost, takoreći… jel’te. Vesnu Bratić za ministricu nije izabralo zato što je, uprkos tome što je sebe opisala kao srpskog nacionalistu i četnika a Borisa Dežulovića kao magarca i đubre ustaško ipak, eto, napisala i dobar tekst o Šepardu. Ona je ministrica baš zato što je nacionalista i četnik, pa je za nju čak i Dežulović đubre ustaško. Pozivanje na Šeparda je tu, kako bi Sem rekao, tek „Laž uma“.

Kada je Nikola Koljević pucao sebi u glavu, Marko Vešović, vjerovatno najveći živi jugoslovenski pjesnik, napisao je o čovjeku pod čijim granatama je podizao kći: „Jadni Nikolica, pogibe od zločinačke ruke“.

 

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

4 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Donji kraj
01.12.2020-07:40 07:40

Ne noce tebe za ministra.

Aristos
01.12.2020-10:47 10:47

Jedan od najboljih Nikolaidisovih tekstova. Dobro pisati, ili biti dobar profesor ili vrhunski filosof (kao M.Heideger npr.) i nije neka preporuka ili garancija da će ta osoba biti doba političar ili – što je važnije – čovjek. Dr. Bratić ne zaslužuje da bude ministar. Posebno ne sada kada se priprema egzekucija CG od strane Srbije, odnosno, “srpstva”.

Rovca
01.12.2020-14:52 14:52
Reply to  Aristos

Aristos velikisi junak i pravednik kad si se pridružijo hajki za oburdavanje postene i obrazovane Braticke samo zato sto je pametna srpkinja.

Aristos
02.12.2020-10:33 10:33
Reply to  Rovca

Pitanje je kako “pametna srpkinja” može da lupeta onakve gluposti? Ili nije baš tako pametna, ili nije intelektualno poštena osoba? Ili oboje?