Piše: Goran Popović
Dobili smo novu. 42. vladu. Iako su se tri dana svi poslanici, liše Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića, trudili da pokažu kako to neće biti njihova vlada, jer se ne slažu ni sa „tanušnim“ ekspozeom, a pogotovo ne sa personalnim sastavom, sa 41 glasom za Krivokapić je ipak izabran za premijera, Abazović za zamjenika, a 12 „apostola“ za ministre.
Zbog svega što smo čuli i vidjeli u parlamentu politički analitičari i teoretičari imaće veliki problem da klasifikuju karakter nove vlade u Crnoj Gori. Jer do preciznih odgovora na pitanja da li je riječ o manjinskoj ili većinskoj, ekspertskoj ili laičkoj, teokratskoj ili sekularnoj, proruskoj ili prozapadnoj, prosrpskoj ili crnogorskoj, krajnje desničarskoj ili revolucionarno lijevo orijentisanoj, vrlo teško će doći.
Zanimljivo je tokom ove trodnevne rasprave bilo slušati poslanike iz vladajuće većine kako dociraju premijeru šta sve treba da radi, kako ga prvom prilikom ne bi smijenili. Najfrekventnije su bile instrukcije na fonu osvojene slobode za sve, da odmah po preuzimanju vlasti uvede neki vid političke policije, gestapovskog ili nkvd-eovskog tipa i pohapsi sve što je imalo neke veze sa prethodnim „režimom“, posebno one mrske neonaciste koji su drsko mahali crnogorskim zastavama na još mržem Trgu nezavisnosti. Potpredsjednik i „koordinator“ Abazović je, po vlastitom kazivanju, već pripremio spiskove.
Drugi naglašeni zahtjev bio je da odmah pokrene proces sistematskog posrbljavanja Crne Gore u svim oblastima, a naročito u prosvjeti, kulturi i medijima, te u nauci i sportu.
No bilo je i sofisticiranijih nastupa, poput poslanice Božene Jelušić, koja je sugerisala novoj vladi da preispita temelje kapitalizma, posebno onog neoliberalnog, i da se posveti kreiranju neke nove ljevice koja će donijeti socijalnu i svaku drugu vrstu pravde. Ovaj traljavi alibi za „nevoljno“ pridruživanje četničko- klerikalnom korpusu u podršci novoj vladi otvorio nam je prostor da novu vladu anticipiramo i kao „desnu ljevicu“. Sve u cilju odbrane slobode osvojene 30. avgusta. Opšta konfuzija, što bi rekao Peđa Bulatović.
Tako smo uspjeli da dobijemo ničiju, politički neprofilisanu vladu, sa kojom treba da krenemo u maglovitu, vrlo neizvjesnu budućnost, bar u narednih 200 dana. Mada je Andrija Mandić ocijenio da to nije „ničija“ vlada, nego vlada Krivokapić- Abazović, koja treba da odgovori „velikim narodnim očekivanjima“. Nije precizirao kog naroda su ta očekivanja, ali se to podrazumijeva.
Na drugoj strani premijer Krivokapić smatra da će njegova i Abazovićeva vlada trajati pune četiri godine, prosto zbog toga što je „41 veće od 40“. Takođe je saopštio da neće pomjerati ovdašnje planine i da „Crna Gora neće postati druga srpska država“, te da će prvi korak vlade biti promjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
O ekonomskoj krizi i pandemiji, kad dođu na red…
PS: I tako… srećna nova 42.! Ko je gledao film sličnog naslova Stoleta Popova i Gordana Mihića znaće zašto je ovo prigodna čestitka…
Da..posebno ovo 42..ga.