Crnogorska Augijeva štala

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovavnović

Samo nedobronamjeran ili beslovjestan čovjek može smatrati da je stanje u Crnoj Gori, kad je u pitanju položaj vjerskih zajednica, pitanje vlasništva nad sakralnom imovinom, zaštita spomeničke i kulturne baštine, pitanje prihoda i oporezivanja poslovnih aktivnosti vjerskih organizacija uređeno, ne na bilo koji način, već uopšte! Lažnom galamom da je donešeni zakon unilateralan i da stavlja SPC u neravnopravan položaj,  amoralnom i egocentrističnom manipulacijom, SPC i njene eparhije oživljavaju i udahnjuju opasan plamen svim crnogorskim omrazama, podjelama, antidržavnim i anticrnogorskim avetima i avetinjama.

Sami otpor formulaciji vjerska zajednica od strane SPC govori da oni sebe smatraju iznad društva, institucijom od samog boga, iako je ta formulacija primjerena svim demokratskim društvima u zvaničnoj komunikaciji. Posebno što se preslikava nakaradna slika iz Srbije kojom se SPC stavlja u rang ravnopravnog partnera države. To se ogleda i kroz javne izjave kako vjerski poglavari ne mogu biti isti pred zakonom kao drugi građani. Malo je čudna ta vizija demokratskog društva u kojem postoje privilegovani građani pred zakonom. U nekom mom sistemu vrijednosti demokratske države su po pravilu sekularne, vjerske organizacije su odvojene od države, njihova djelatnost je isključivo u okviru  vjerskih dužnosti i, što je najvažnije, posljedice nepoštovanje zakonskih normi i odgovornost za njihovo kršenje ista je kao za bilo kojeg pojedinca u državi.

Onog momenta kad kažete da se vjerski poglavari ne mogu hapsiti, vi ste se opredjelili za društvo u kojem vlada voluntarizam, samovolja i degradacija demokratije. Naprotiv, kao neko ko rabi metafizička učenja, priziva transcedentalne sile pomoću kojih zavodi veliki broj ljudi koji mu slijepo vjeruju, mora imati desetostruko veću odgovornost u odnosu na druge.

Da je bilo koga briga za zakonske i crkvene norme u Crnoj Gori pogledali bi crkvene zapovjesti i kanone. Kanoni izričito govore da se crkve ne smiju suprostavljati vlasti, jer se u istoriji pokazalo da je to uvijek na štetu crkve. To ne govorim ja već crkveni autoriteti. Otud’ se i kanonski uređuje da svaka nezavisna država treba da ima nezavisnu crkvu , jer je logično da crkva koja ima centralu u drugoj državi ne može biti u simfoniji sa vlastima zemlje u kojoj djeluje. Još kad se uzme u obzir heterodoksalnost svetosavlja, njen etnocentristički i politički angažman i uticaj, onda imamo interegnum kao u Crnoj Gori. SPC u Crnoj Gori krši, ne samo zakone države Crne Gore, nego i crkveni zakon i crkvene kanone. To je lako eksplicitno dokazati samim čitanjem tih normi! Ili je dovoljno pročitati poslanice apostola Pavla Rimljanima („Svaki čovek da se pokorava pretpostavljenim vlastima. Jer nema vlasti a da nije od Boga”)!

Ne spadam među one koji smatraju da se golom silom rješavaju krupni problemi u državi, ali autoritet države mora da se poštuje. Jedini ko je ovlašćen u bilo kojoj državi na upotrebu sile je država. To je jedna od osnovnih odlika suverenih država. Onaj ko pribjegne sili u rješavanju svog položaja i namjera mora se suučiti sa državnom represijom. Inače bi imali krnji državni suverenitet. Zakoni se donose u Parlamentu i obaraju pred ustavnim sudovima ili opozivaju u Parlamentu. Sve one države koje podržavaju vaninstitucionalno djelovanje unutar Crne Gore su države sa neprijateljskim namjerama prema Crnoj Gori i moraju se tako tretirati. Ideje kompromisa koji se proturaju iz suśedne Srbije da Crna Gora ustukne pred jednom vjerskom organizacijom i prihvati zahtjeve SPC je prava slika kako Srbija vidi kompromise kad su u pitanju legalitet i legitimitet države Crne Gore i zahtjevi Srba u Crnoj Gori.

Zašto Srbija podržava vaninstitucionalno djelovanje u Crnoj Gori, ulične procesije, blokade, nasilje na organima reda, okupljanja bez obzira na propisane uslove od države u doba pandemije, kršenje zakona Crne Gore, …? Makar ja nijesam čuo nijednu riječ osude ili, nedajbože, preporuka SPC da se legalnim putevima bori za svoja prava, ako misle da su im ugrožena. Pa, naravno, zato što je više nego jasno da u pravnoj proceduri SPC ne može ostvariti ono što želi. Pogotovu ne pred međunarodnim sudovima. U Crnoj Gori bi se već i našlo sudova i sudija koji ne sude po zakonu, nego po nacionalnoj, ili vjerskoj pripadnosti. Śeća li se neko riječi episkopa Atanasija: „Dačić kaže da je za zemaljsku politiku, ne interesuje ga nebeska, tako je govorio i Đinđić, a kako je završio neka Bog sudi“. E pa sad je Dačić, kad je u pitanju Crna Gora, prešao na nebesku politiku. I ne samo on, tu je „socijalista“ Borko Stefanović i svi političari raznih tobožnih političkih opcija, koje sam bog ne bi prepoznao da nemaju imena.

Bijedu od srpskih medija nije vrijedno ni pominjati. Čak i ono malo medija koji se kite  nezavisnošću i objektivnošću sramno usvajaju bjutavosti koje prenose toaletoidi iz Srbije i Crne Gore. Ne prenosi se nijedan od sijaset argumenta koji jasno pokazuju otkad pravno postoji SPC u Crnoj Gori (kakvih crnih 800 godina?); da je formirana 1920, priznata 1922. od Vaseljenske patrijaršije; da je CPC ukinuta i prisajedinjena toj crkvi odlukom dva člana od sedam, koliko je Sinod imao, iako nije imao pravo o tome da odlučuje; da je MCP ustanovljena Ustavom USPC 1931.godine i sijaset vrlo jasnih pravnih argumenta koje nijedan pravnik čak ni u Srbiji ne bi mogao da ospori. Da ne preskočim, da su svaki manastir, svaka crkva u Crnoj Gori, prije nego je dio njih nezakonito upisivan u svojinu MCP i samog njenog poglavara Amfilohija, imali svoj poseban matični broj, kao potpuno posebno pravno lice. Tako ni poslovni aranžman Amfilohija i HD Laković ne može biti zakonit jer je crkva SV. Petke u Budvi posebno pravno lice u odnosu na MCP, sa sasvim različitim matičnim brojem!? Ista je situacija i sa zemljištem u Buljarici, iako je Amfilohije napravio poslovne aranžmane sa njim i digao Crnu Goru na noge da odbrani svoje poslovne poduhvate.

Iako je u Crnoj Gori podjela po nacionalnoj osnovi u dobroj mjeri posljedica ideoloških razlika vezanih za Drugi svjetski rat, đe se dobar dio stanovništva, uključujući i SPC koja kanonizuje zločince, drži im opela, vezuje za kvinsliški pokret Draže Mihgailovića i Pavla Đurišića pod njegovom komandom, tobožnji antifašistički mediji i političari u Srbiji redovno bezrezervno staju na njihovu stranu. Tako imamo da su im glavni izvori infomacija iz Crne Gore, kao tv N1, Vreme, Danas, novinari podgoričkih Vijesti, koje su na dan pobjede nad fašizmom, 9.maja, na naslovnici, preko čitave strane, stavili sliku Amfilohija i najavu intervjua sa njim, bez slova o toj godišnjici, time pokazujući svoj odnos prema antifašističkim vrijednostima.

Treba li naglašavati antikomunizam Amfilohija i baštinjenje ravnogorskih ideja? Posebno što ono što ti novinari iz Crne Gore govore na beogradskim medijima predstavlja svjesno i besramno iskrivljavanje činjenica i ideološko razračunavanje sa vlastima u Crnoj Gori. Po njima ispada da je Đukanović izveo narod na ulice i dao im kamenje i flaše da bi homogenizovao biračko tijelo pred izbore? Ta tobože građanska prevara ne vidi ništa sporno u dosadašnjem djelovanju SPC u Crnoj Gori, niti smatra da je zakonom trebalo urediti sve neriješene stvari kad su u pitanju vjerske zajednice. Svakom elementarno pismenom čovjeku je jasno da nema građanske Crne Gore sa položajem, djelovanjem i pravima koja sebi daje SPC u Crnoj Gori! A nema tog vremena u kojem bi se donio zakon a da ga oni ne bi vezali ili za predizbornu kampanju, ili za nešto drugo.

Vrlo je indikativno, otkad traje svetosavska pobuna u Crnoj Gori u beogradskim medijima nema ni naznake bilo kakve kritičke misli u odnosu na Amfilohija. Dapače, postao je heroj, borac protiv nepravde. Ranije je u nekim medijima Amfilohije bio justinovac, ekstremista, pukovnik u mantiji, jatak ratnim zločincima, homofob, skrnavitelj Đinđićeve sahrane… sad su se svi ujedinili da otmu ono što im ni po božjim ni po zemaljskim zakonima ne pripada! Pisaše davno Jovan Cvijić: „…jedna misao i jedna volja ovladala je svim članovima srpskog naroda, da mu njegova državna teritorija dopre do morske obale i jadranskih pristaništa“.

Kako nijesam berilističar i ne gledam u pasulj, ne mogu govoriti o eventualnom raspletu trenutne crnogorske enigme. Enigme, zato nijesam sposoban do kraja dešifrovati stav države i kakvo će njeno ponašanje biti u predstojećem periodu. Ono što mogu da kažem je da je problem upravo narastao do sadašnjih razmjera jer se oportunistički kalkulisalo sa njegovim rješenjem. Bojim se, ako se bude dalje tako nastavilo, da će Crna Gora biti sve dalje od uređene države koja pripada zapadnoevropskoj civilizaciji i njenim vrijednostima. Jer ovđe se radi i o sukobu civilizacija.

Dok se u Srbiji prijeti ponovnim uvođenjem zabrane kretanja jer je je sitaucija sa epidemijom daleko od benigne, dok se svakih pola sata na elektronskim medijima upozorava na poštovanje mjera u doba epidemije, distancu, nošenje maski, rukavica, iz Srbije se aplaudira okupljanjima na gomilu u Crnoj Gori, tik jedan od drugog, zbijeni tijelo uz tijelo, bez maski ili, daleko bilo, rukavica.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta