Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Budimo istinski revolucionarni, stvorimo Crnu Goru, državu bez rada

za aktuelno.me

piše Andrej Nikolaidis

Ivanu Illichu dugujemo uvid u to kako način na koji se bogati i moćni bogate i održavaju moć u jednom vremenu oblikuje način na koji se u tom vremenu definišu čovjek, društvo i priroda. Još od njegovih promišljanja o socijalnoj kontrukciji energije znamo da je slika svijeta po kojoj je ženska utroba izvor života, univerzum izvor energije a populacija izvor radne snage, uspostavljena u drugoj četvrtini XIX vijeka. Illich je razumio da je iza čitave te konstrukcije stvarnosti stajao izum parne mašine. Čovjek je postao radnik-proizvođač, a onda je, prema novoj slici čovjeka, preoblikovana i slika prirode, kao proizvođača energije.

Dajmo riječ Illichu: “Kada inženjer pokrene energiju, ona proizvodi dve stvari: rad i nasumičnu toplotu, haos, koji će Klauzijus (Rudolf Clausius) kasnije nazvati entropija. Nešto analogno se dešava i kada kapitalista pokrene radnu snagu, koja takođe proizvodi dve stvari: višak vrednosti za njega i dohodak za radnika, koji odlazi na njegovu neurednu reprodukciju. Tako se populacija svodi na matricu radne snage, a priroda na matricu energije. Ginekolozi su redefinisali žene kao ljudska bića koja su po samoj svojoj prirodi predodređena za reprodukciju novog života“.

Sav bijes i svo nasilje (kojem pribjegavaju i kojem će tek pribjeći) društvenih konzervativaca i fašista neće spriječiti promjenu slike svijeta uspostavljene, ponovimo, prije dva vijeka (imaće, dakle, učinak kakav, rekosmo, evo dvjesto godina ima sav gnjev i nasilje ljevice). Jer ta slika nije (ili tek posredno jeste) rezultat vladajuće ideologije – sama ideologija je proizvod načina na koji se, ponovimo, bogati bogate i moćni održavaju moć. Kao što je iza one slike svijeta stajala parna mašina, iza ove stoji nova radna mašina – kompjuter. Ne, dakle, ideologija, nego tehnika.

Još onda, Illich razumije da kompjuter, “na prvi pogled, izgleda kao radikalno novi simbol, kao što je to bila parna mašina kada je zamenila satni mehanizam, ali to je samo privid. Da bi od radne mašine napravila krunski simbol prirode i društva, nauka je morala da se utemelji na novoj pretpostavci zakona termodinamike. Ni u teoriji, niti u ideologiji, kompjuter i njegova informatička teorija nisu oslabili našu moralnu i društvenu zavisnost od tih zakona… Većina takozvanih alternativnih misaonih i retoričkih struja poštapa se starim simbolima uvek oskudnih vrednosti: rada, energije, proizvodnje. Kompjuter se prikazuje kao veliki ekonom i ekonomista, koji će rad uviti u slatku oblandu tako što će energiju i poslove učiniti efikasnijim, decentralizovanijim, fleksibilnijim i složenijim”.

I dalje se, dakle, radi o enegiji i radu. Jednakost žene zavisi od njenog prava na rad. Taj rad mora imati pravičnu naknadu. Vlade se bave otvaranjem radnih mjesta. Govori se o energetskoj efikasnosti, novim, održivim, zelenim izvorima energije. Ovo je vrijeme u kojem ekokrate zamjenjuju tehnokrate, čiji se autoritet, pisao je Illich,” ako ništa drugo, ograničavao na upravljanje ljudima i društvenom mašinom. Ekokrata teži da prevaziđe te institucije; njegovi upravljački alati uklapaju celu prirodu u svoj domen. Ekokrata simbolički ruši živicu koja je razdvajala društvo od divljine”.

Još prije četiri decenije Illich je primijetio kako “idemo pravo ka energijom opsednutom niskoenergetskom društvu, u svetu koji obožava rad, ali koji nema šta da uradi za ljude. Iz toga ne možemo izaći sve dok naši principi ostaju zakoni termodinamike”.

Kao istinsku alternativu tome, Illich predlaže “postepeno izdvajanje sfere života u koju možete stupiti tako što ćete se prosto isključiti iz termodinamičkih pretpostavki ekonomije. Neka nauka i veštačka inteligencija upravljaju proizvodnjom i distribucijom onih nekoliko osnovnih roba koje su nam svima potrebne – i kojih može biti dovoljno za sve. A neka većina ljudi, u što većoj meri, živi onako kako izabere, isključena iz rada, vati i bitova”

Jasno je da Illich smatra kako je problem sa Marxom u tome što ovaj nije bio dovoljno radikalan. Rad i kontrola nad radom nisu rješenje, nego dio problema. Mislim da je na to mislio Agamben kada je, prije neku godinu, u Perastu, Srećku Horvatu i meni rekao kako je rad – antirevolucionaran.

Stoga, a u skladu sa nacionalnom tradicijom i kulturom, crnogorskoj finansijsko-poslovnoj eliti, koja finansira i vlast i opoziciju, predlažem da se, umjesto prevaziđenim, petparačkim, folirantskim projektima kakvi su “Crna Gora kao Monako”, “Crna Gora – ekološka država” i “Crna Gora, država ustavnog patriotizma”, čim prije posveti istinski revolucionarnom projektu – “Crna Gora, država bez rada”. Količina fabrika koje su uništili i pretvorili u zemljište za izgradnju stanova, kao i broj ljudi koje su ostavili bez posla, taj projekat čini ne samo logičnim, nego i lako ostvarivim.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve