za aktuelno.me
piše Slobodan Jovanović
Proteklih dana predśednik takozvane Crnogorske stranke, Vladimir Pavićević, pohodio je svoje doskorašnje životno i političko stanište i dao par intervjua po beogradskim medijima. Zanemarimo manir kojim se dotični uživo predstavlja, a koji je mješavina nekakve prećerane uljudnosti, koja čak prelazi na momente u prijetvornost, i dociranja, i usredsredimo se na suštinu izrečenog u tim intervjuima. Naime, Pavićević je savjetovao srpskoj opoziciji da ne ide u bojkot i da prihvati volju vlasti u Srbiji da pregovara o izbornim uslovima. Za one koji ne znaju situaciju u Srbiji, to znači da pregovaraju da dobiju makar dio uslova koje ima opozicija u Crnoj Gori. Cijenim da su izborni uslovi u Crnoj Gori među najtransparentnijim u regionu, i kad su birački spiskovi u pitanju, i medijska zastupljenost, i kontrola izbora! Da ne pominjem da su izbori u Srbiji neuporedivi sa izborima u Crnoj Gori.
Na pitanje voditeljke TV N1 zašto predlaže srpskoj opoziciji da ne ide u bojkot, a u Crnoj Gori zastupa stav da se ide u bojkot izbora ukoliko ne bude nekakvog političkog bastarda, koji nazivaju – tehnička vlada. Kaže Pavićević, u Crnoj Gori je drugačija situacija, pa poče da objašnjava kako je opozicija napuštila crnogorski parlament zbog afere „koverta“, nabrajajući i sav ostali, poznati asortiman koji ide uz tu „aferu“! Voditeljka poče da mu nabraja afere u Srbiji koje potresaju vlast, ali Pavićević ostade dosljedan da to ne treba da bude razlog da opozicija u Srbiji ne obezbjedi sebi bolje uslove za izbore i učestvuje na njima.
Nije tako davno da je Pavićević napuštio parlament Srbije i „usrećio“ crnogorsku politiku svojim prelaskom u Crnu Goru, da ne poznaje način vladanja SNS-a, medijsku situaciju u kojoj 95-procentno dominira agresija prema drugom mišljenju, diskreditacije političkih oponenata, uvrede tipa „narkoman“, „lopovi“, „fašisti“, „nasilnici“, … u kojima svakodnevno, na desetine puta, predśednik SNS-a i ostali iz vrha stranke uzurpiraju sve elektronske medije, da u Parlamentu valadujeće stranke podnose na stotine istovjetnih amandmana kako bi spriječili opoziciju da diskutuje o zakonima koji se donose, uključujući i budžet, prebijaju se politički oponenti, zastrašuju se ljudi … i da ne nabrajam dalje. Opozicija ima jednu kablovsku televiziju da se obrati javnosti, javni servis je zatvoren za njene pripadnike, vrlo rijetko pojavljivanje završi se kao gostovanje Marinike Tepić u emisiji Upitnik.
Dakle, sve ovo je manji razlog za bojkotovanje izbora za Pavićevića od „afere koverta“? Vrlo zanimljivo. Pa g-dine Pavićeviću, znam da se politika često upoređuje sa najstarijim zanatom, ali bojim se da prostitucija postaje sve časniji posao u odnosu na posao političara. Evo, Vi me razuvjerite pa na poligrafu pokažite koliko ste svi iz opozicionih partija časni i da svaki cent kojim se finansirate ima zakonitu podlogu? Da li je partija kojoj pripadate finansirana isključivo od dozvoljenih donacija i državnih subvencija, odnosno, da li ste dobijali tajkunski novac koji nije prikazan kroz vaše prihode? Odmah da Vas upozorim da sam bio prijatelj Vaše stranke od osnivanja, još dok je imala ime Cdu, i da ponešto znam o njoj. Da li je novac kojim se finansira koalicija „Da svako ima“ stizao u kovertama iz Beograda ili u kutijama za cipele? Da li je šest miliona eura koje je Koštunica poslao opoziciji pred referendum o nezavisnosti stizalo u kovertama ili džakovima? Kako se finasiraju kampanje i protesti DF-a, kako stiže novac za njih i kako Vam ne smeta što je taj novac inostranog porijekla? Pa Vi ste političar sa pedigreom, valjda znate kako se u političkoj terminologiji karakteriše takvo djelovanje?
Daleko od toga da hoću da relativizujem pitanje nelegalnih donacija, ali Vam moram reći, obzirom ko se sve organizovao da od Crne Gore pravi državu po svom interesu i volji i koliko se novca ulaže u to, ne pada mi na pamet da kritikujem način kako će se braniti Crna Gora od toga i kojim sredstvima! Ja jesam pacifista i vjerujem u pacifizam, ali neću mirno stajati da me neko udara, kao u bokserski džak.
Neko, ne mnogo pametan, je uveo pravilo u politički život divljih balkanskih prostora da opozicija mora biti pošto-poto protiv vlasti, bez obzira na posljedice po društvo i državu. Jedini cilj je obaranje vlasti, bez obzira na cijenu. Priče o tome kako se bore za dobrobit običnog čovjeka su priče za idiote. Zašto je u političkom životu balkanskih prostora jeres podržati zakonske prijedloge vlasti ako su prijedlozi dobri? Ili, zanemariti lični interes u odnosu na društveni i državni? Kako je moguće da se opozicija udruži vrlo lako kad je u pitanju opstrukcija, čak i kad tako očigledno pogađa javne finansije, kao onaj glupi zakon „o majkama“. I ne samo to, ćute nevladine organizacije, ženske organizacije, sve se svelo na politiku, iako se radilo o duboko anticivilizacijskom, diskriminacionom i ponižavajućem zakonu, koji od žena pravi rasplodna bića, kojima se plaća po porođaju. Kao da Crna Gora ne živi u vremenu kad ne postoje muško – ženske predrasude, po kojima žena kuva, pere, služi, rađa, a muškarac dođe sa posla i digne noge na sto? Hoću da vjerujem da danas u Crnoj Gori otac i majka jednako podižu svoju đecu i brinu o njoj. I ne samo to, umjesto da se autor tog zakona „pokrije ušima“ on šeta po studijima i izigrava ekonomsku stručnost, a „majke“ najavljuju opet nekakve proteste. Izgleda da stid i dostojanstvo više ne stanuuje u Crnoj Gori.
Takođe, neodgovorno je tražiti smanjenje doprinosa na dohotke, stope PDV-a, i sa druge strane tražiti povećanja plata i do 30%, kako ne bi bilo odliva kadrova. Valjda ne treba objašnjavati da su to parametri koji moraju biti u ravnoteži? Pa se onda tu upletu demagoške priče kako „ima para“, kao da svake godine ne usvajaju budžet i ne vide prihodnu i potrošnu stranu. Ili ne znaju da čitaju budžet i da ga tumače?
Crna Gora nije imala priliku, sem na lokalnom nivou, da se uvjeri u dvoličnost političara kada opisuju prethodnu i aktuelnu vlast. A to jeste prosvjetljujuće iskustvo. Za aktuelnu, prošla vlast je uvijek za sve kriva, inače bi teklo med i mlijeko da oni „prethodni nijesu sve upropastili“, a oni koji nijesu više na vlasti, ili nijesu nikada bili, optužuju aktuelnu vlast kako se „nikada nije gore živjelo nego danas“, kako mladi napuštaju zemlju zbog neperpektivnosti, … iako se ništa bolje nije živjelo dok su oni bili na vlasti. A sve je jedno obično zamajavanje zato što ne postoji u politici poštenje i što niko neće pred narod izaći sa golim činjenicama i istinom, ma kako ona bila bolna. A istina je, recimo, da je budžet Crne Gore manji od budžeta jednog Zagreba. To je činjenica koja se neće zadugo promjeniti, bez obzira ko činio vlast u Crnoj Gori! Zato nije isto graditi autoputeve u zemlji sa budžetom od milijardu i trista miliona, ili u zemlji koja ima skoro pet – šest puta veći budžet. Ovo posljednje je povodom upoređivanja poslanika Konjevića iz SDP-a Crne Gore sa višestruko brojnijim i većim zemljama. U ekonomiji postoji zlatno pravilo – mogu se samo upoređivati u potencijalima slični sa sličnim, kada se žele objektivizirati ekonomski parametri.
Crnoj Gori je više nego potrebna prepoznatljiva, urbana, patriotska i procrnogorska alternativa koja bi imala na umu samo dobrobit Crne Gore i vodila se isključivo tim ciljem. Bez političkih poziciono – opozicionih kalkulacija i bez bilo kakvih saveza sa onima koji ne dijele ta polazišta. Previše je u Crnoj Gori onih koji su se zaklinjali i sa rukom na srcu pjevali crnogorsku himnu, da bi danas pjevali „Mile voli disko, disko, a ja kolo šumadijsko…“.