ŽIVOT NA KREDIT, DRŽAVA NA APARATIMA: Najgori budžet u istoriji, zaduženje od 600 miliona za potrošnju, nema investicija

Iako Vladin predlog Zakona o budžetu za 2023. još uvijek nije dostupan na uvid javnosti, što je po sebi problem nedovoljne transparentnosti, iz prezentacije budžeta ministra finansija Aleksandra Damjanovića potpuno je jasno da će i 2023. godinu, karakterisati nastavak populizma.

Konkretno, taj populizam reflektuje se u povećanju već sada ogromne  tekuće potrošnje, dominantno za socijalne transfere i zarade, ali i u deficitu budžeta od preko 300 miliona eura, ili preko 5 odsto BDP-a.

Deficit će zajedno sa obavezama po otplati duga koje takođe iznose preko 300 miliona eura, kreirati nedostajuća sredstva države od 705 miliona eura u 2023. godini. Od toga će se oko 600 miliona eura morati pribaviti iz zaduženja. U ovom trenutku je jedino izvjesno da će 80 od potrebnih 600 miliona eura biti obezbijeđeno iz DPL kredita Svjetske banke, i da su u toku razgovori sa OTP bankom o finansiranju dijela nedostajućih sredstava. Ipak, veliko je pitanje na koje nema odgovora da li će se uopšte moći obezbijediti sva nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u 2023. godini imajući u vidu veoma visoku kamatnu stopu po kojoj se Crna Gora  trenutno može zadužiti na međunarodnom tržištu. Ako se uopšte bude mogla zadužiti.

Ovakvoj situaciji je umnogome doprinio populizam prethodnog i aktuelnog ministra finansija.

Nema investicija

Na osnovu izjave aktuelnog ministra finansija Aleksandra Damjanovića jasno je da se u strukturi budžetske potrošnje u 2023. povećava tekuća, a smanjuje investiciona potrošnja, odnosno kapitalni budžet.  Iako je ukupno predloženi budžet za 2023. godinu povećan za 165 miliona eura, smanjen je kapitalni bužet. Drugim riječima, većih investicija koje će generisati ekonomski rast na srednji rok, nema. Zato je i projekcija ekonomskog rasta Crne Gore za 2023. godinu niža u odnosu na 2022, imajući u vidu globalne trendove, očekivani pad kupovne moći zbog inflacije i odsustvo velikih investicija.

Nove investicije koje će se u 2023. finansirati iz kapitalnog budžeta su vrlo ograničene. Na osnovu predložene liste prioritetnih kapitalnih projekata za 2023. godinu, kapitalnim budžetom se planira finansiranje svega oko 30 miliona eura novih razvojnih projekata od, od čega se svega 14 miliona eura odnosi na opštine sjevera Crne Gore.

U strukturi budžeta se povećava potrošnja za socijalna davanja (za 45 milion eura), povećanje penzija za 35 miliona eura, povećanje plata u javnom sektoru (67 miliona eura). Kad sve ovo uzmemo u obzir, čini se da je predlog budžeta zapravo predizborni program aktuelne vlade, odnosno potvrda ad hoc populističih mjera. On je odraz odsustva bilo kakve strategije, odnosno reformskih mjera, koje bi redukovale ogromni deficit javnih finansija i doprinijele smanjenju javnog duga odnosno sprječavanju bankrota.

Nastavak populističkih poteza

Iako je tačna činjenica da su budžetom morala biti predviđena dodatna stredstva za zdravsvo i izmirenje neizmirenih dugova nastalih postupanjima prethodne vlade, jasno je da zdravstveni sistem zahtijeva korjenitu reformu, koja će donijeti dugoročno smanjenje budžetskih izdataka za ovaj sektor.

Generalno, budžet za 2023. nema mjera na smanjenju tekuće potrošnje, dok su mjere povećanja prihoda koje ministar navodi, zapravo standardne floskule, ili bajke  poput “borbe protiv sive ekonomije” i “jačanje poreske discipline” jer je jasno je da se tim mjerama ne mogu postići značajniji fiskalni efekti u godini kada nedostajuća sredstva iznose nevjerovatnih 705 miliona eura.

Svakako, očigledno je da je ministar finansija preuzeo ulogu ministra socijalnog staranja, pa umjesto da brine o budžetu, on je nastavio populističke poteze svog prethodnika, obećavajući veće plate, penzije, socijalna davanja, ne saopštavajući građanima kao ministar finansija da će sva obećana povećanja morati da budu finansirana ne od novostvorene vrijednosti, već iz zaduženja države, ukoliko država uopšte bude mogla da se zaduži 600 miliona eura na međunarodnom tržištu naredne godine.

Tako će isti građani, u budućnosti imati više dugova za vraćanje, uz veću vjerovatnoću da država može biti dovedena u situaciju da ne može redovno isplaćivati plate, penzije I socijalna davanja, ma koliki oni bili.

Bez rezervnog plana ako ne dođe do zaduženja

Javnost nije imala priliku saznati od ministra finansija, koji  je plan B, ukoliko Ministarstvo finansija ne bude moglo da se zaduži 600 milona eura naredne godine da finansira budžet? Da li se spremaju državna preduzeća poput EPCG njihovim uvođenjem u gubitak, da se prodaju nekom potencijalnom kupcu, i iz toga novca finansira ogromna tekuća potrošnja? To zapravo, neodoljivo podsjeća na raskalašnog nasljednika neke porodice  koji rasprodaje imovinu roditelja, da bi mogao da  par godina živi raskošnije, prodajući stečeno, zadužujući se  trošeći na turustička putovanja.

Imajući sve ovo u vidu, važna dimenzija koju parlament mora imati u vidu prilikom glasanja o budžetu  je da će fiskalnu 2023. godinu karakterisati veći pritsak na budžet zbog pogoršanog poslovanja najvećih preduzeća u državnom vlasništvu, poput EPCG, Rudnika uglja… Što će se desiti ako i državna preduzeća krenu  da se zadužuju kod banaka da pokriju likvidnost i da li će država ponovo pristupiti dodjeli nezakonite državne pomoći kao nedavno u slučaju EPCG?

L.P.Đ.