Prijedlog menadžmenta Elektroprivrede da svojih deset odsto akcija prodaju, kako to oni kažu ,,strateškom partneru“, prošao je gotovo nezapaženo. Sad već bivše Ministarstvo kapitalnih investicija i njegov ministar Mladen Bojanić su informaciju o prijedlogu menadžmenta EPCG iz redova DF-a i Demokrata proslijedili odlazećoj vladi. Predsjednik borda EPCG je Milutin Đukanović (DF), a izvršni direktor Nikola Rovčanin (Demokrate). A ova nije donijela nikakav zaključak, niti uputstvo predstavnicima državnog kapitala za predstojeću skupštinu akcionara EPCG, koja jedina može donijeti odluku o tome. Očekuje se šta će tim povodom preduzeti Ervin Ibrahimović, novi potpredsjednik Vlade u čijem su resoru kapitalne investicije i energetika.

Strateški partner

Ovdje je ključno pitanje ko bi trebalo da bude taj tzv. strateški partner, koji bi za 58 miliona eura preuzeo deset odsto vlasništva u EPCG. Drugo ključno pitanje je zašto bi EPCG, koja je visoko likvidna, i država Crna Gora pristali na to da im deset odsto vlasništva uzme neki ,,strateški partner“ za 58 miliona eura. Nedovoljno čak i za ekološku rekonstrukciju termoelektrane!

Podsjećamo, riječ je o akcijama koje je visokolikvidna EPCG otkupila svojim parama od bivšeg strateškog partnera italijanske A2A, koja je u EPCG 2009. ušla sa 430 miliona eura, a izašla 2017. sa 230 miliona eura za isti paket akcija. Po zakonu, kompanija je dužna da svoje akcije ili proda ili poništi nakon tri godine. EPCG je prvih deset odsto otkupljenih akcija od A2A poništila i na taj način povećala vlasnički udio države.

Poništenje sopstvenih akcija je institut koji se nerijetko koristi kod akcionarskih društava i njegova primjena u praksi može imati više pozitivnih efekata kao što je povećanje tržišne vrijednosti akcije, povećanje zarade po akciji i povećanje dividende, saopštio je Pobjedi rukovodilac sektora za korporativne aktivnosti Komisije za tržište kapitala Draško Malbaški. On je komentarišući najavu prethodne vlade da Elektroprivreda mora da proda 11,8 miliona sopstvenih akcija strateškom partneru do 26. septembra, jer će u suprotnom biti poništene, saopštio da država, odnosno Vlada, kao većinski vlasnik pri izboru odluke najprije treba da ima jasnu viziju daljeg razvoja, potreba i perspektiva poslovanja EPCG.

– Kao neko ko nije akcionar EPCG ne bih se usudio savjetovati druge kako da se brinu o svom vlasništvu, koja je odluka (poništenje ili otuđenje) bolja ili gora. Sa aspekta regulatora važno je da su obje odluke propisane zakonom – kazao je Malbaški Pobjedi.

Zakon

Pojasnio je da EPCG u ovom slučaju u skladu sa Zakonom o privrednim društvima ima dvije mogućnosti otuđenje (prodaju ili drugi način otuđenja u skladu sa zakonom) sopstvenih akcija do 26. septembra ove godine, (kada ističe rok od tri godine od dana sticanja akcija) i poništenje sopstvenih akcija po isteku tog roka i smanjenje akcijskog kapitala za iznos sopstvenih akcija. Dodao je da poništenje sopstvenih akcija podrazumjeva da bord donese takvu i odluku o smanjenju akcionarskog kapitala u nominalnoj vrijednosti sopstvenih akcija, kao i brisanje i poništenje tih akcija iz svih registara. – U konkretnom slučaju, ovakva odluka bi se morala donijeti ukoliko do 26. septembra EPCG ne otuđi sopstvene akcije. Poništenje sopstvenih akcija je institut koji nerijetko koriste akcionarska društava i njegova primjena u praksi može imati više pozitivnih efekata povećanje tržišne vrijednosti akcije, povećanje zarade po akciji, povećanje dividende i kontrola i stvaranje željene strukture akcionara – rekao je Malbaški.

Prema njegovim riječima, ono što je važno je da, ukoliko se vlasnici odluče za prodaju strateškom partneru, taj partner sa sobom ne donosi samo novac, već znanje, perspektive i zavidnu korporativnu kulturu. – Sa druge strane, usudiću se da kažem da ni na poništenje akcija ne treba gledati kao na nešto izrazito negativno. Nedostajući kapital, ukoliko ga EPCG ima, moguće je obezbijediti i na druge načine, prije svega emisijom akcija bilo unaprijed poznatom kupcu ili zainteresovanoj javnosti – istakao je Malbaški.

Likvidnost

EPCG, bez obzira na posljednju podjelu dividende od 30 miliona eura iz 2020. godine, na svojim bankovnim računima ima nekoliko desetina miliona eura. Osim dobre likvidne pozicije, jedna je od najmanje zaduženih energetskih kompanija ne samo u regionu već i u Evropi. Pitanje je onda da li joj je potreban dodatni kapital za investicije, kako stoji u informaciji bivše vlade i to baš na ovaj način. A najvažnije pitanje je koga uzeti za partnera i kome prodati akcije. Taj ,,partner“, s obzirom na vlasničku strukturu EPCG, ima realne šanse da dođe do 15 odsto akcija potrebnih za ulazak u Odbor direktora, a onda će imati na raspolaganju sve planove i smjernice kako kompanije tako i države.

Malbaški smatra da država, odnosno Vlada, kao većinski vlasnik pri izboru odluke najprije treba da ima jasnu viziju daljeg razvoja, potreba i perspektiva poslovanja EPCG. -Vlasnici i rukovodstvo kompanije na osnovu internih podataka kojim raspolažu mogu stvoriti mnogo realniju sliku od javnosti i oni su ti na kojima je isključivo pravo i odgovornost u izboru odluke. Ne mislim da donošenje bilo koje od dvije moguće odluke nosi sa sobom unaprijed negativne posljedice – kazao je Malbaški.

Dakle, ključno pitanje je ko bi trebalo da bude strateški partner EPCG!

Odgovarajući na pitanje da li je dugoročno štetno da vlasnik deset odsto akcija u državnoj energetskoj kompaniji postane neki strateški partner i je li bolje rješenje da to bude država, Malbaški je naveo da to zavisi od planova i strategija razvoja EPCG, sa kojima nije upoznat. – Uvođenje strateškog partnera, samo po sebi, ne bi se moglo unaprijed kvalifikovati kao štetno, zavisi od poslovnog renomea strateškog partnera i onoga što on sa sobom donosi. Moja očekivanja su da Vlada obavi svoj dio zadatka kako misli da treba na osnovu podataka kojim raspolaže, s tim da ukoliko se odluči za prodaju strateškom partneru, takvu odluku treba donijeti što prije jer duži rok sam po sebi daje veću mogućnost izbora i pronalaženje kvalitetnijih rješenja – izjavio je Malbaški. On smatra da bi bilo poželjno i korisno da Vlada kao većinski akcionar prije donošenja odluke čuje i razmijeni mišljenja sa ostalim manjinskim akcionarima. Država je vlasnik 88,65 odsto akcijskog kapitala EPCG i po osnovu toga ima 98 odsto upravljačkih akcija.

– Poništenjem sopstvenih akcija došlo bi do porasta procentualnog vlasništva svih vlasnika pa i države, s tim što bi broj glasova kojim raspolažu ostao isti, jer sopstvene akcije nijesu imale pravo glasa – saopštio je Malbaški.

Prethodna vlada je 20. aprila usvojila informaciju o rješavanju pitanja daljeg statusa sopstvenih akcija EPCG.

U informaciji sad već bivše vlade Zdravka Krivokapića se predlaže da se pronađe strateški partner, koji će biti najbolji ponuđač na osnovu jasno utvrđenih kriterijuma i kome bi, kao poznatom sticaocu, sopstvene akcije EPCG bile prodate po cijeni utvrđenoj od strane ovlašćenog procjenjivača, odnosno putem trgovine blokom akcija. – Na ovaj način bi se spriječile štetne posljedice za EPCG i dobila neophodna sredstva za sprovođenje značajnih investicionih projekata – kaže se u vladinom dokumentu. U dokumentu se podsjeća da se kupovina tih akcija desila neposredno nakon poništenja prve tranše iz ovog posla, od 13,05 miliona sopstvenih akcija nominalne vrijednosti 85 miliona eura. MN: Najbolji u regionu

– Potrebno je naći rješenje koje će omogućiti da i u slučaju ove tranše sopstvenih akcija ne dođe do njihovog poništenja, a samim tim i umanjenja akcijskog kapitala EPCG – navodi se u informaciji koju je usvojila bivša vlada.

Uz to se ne objašnjava kakav je to ,,strateški partner“ koji kupuje deset odsto akcija i kakva je korist EPCG od toga. Ukoliko je opredjeljenje Crne Gore i EPCG da idemo putem zelene tranzicije i stvaranja održivog i zelenog energetskog sektora, da li su nam potrebni partneri iz regiona ili svijeta (čitaj Srbije, Mađarske, Kine…) koji nemaju tog iskustva i dominantni su stručnjaci i korisnici fosilnih goriva. Dodatni rizik odabira regionalnih kompanija je i njihovo negativno finansijsko poslovanje ili pozitivno uz pomoć države. Podsjetimo da je EPCG organizaciono i finansijski najbolje kotirana u regionu, a prema svim relevantnim analizama, uključujući i Eurostat, EPCG i energetski sektor u Crnoj Gori je najviše odmakao u regionu u primjeni smjernica i direktiva EU. Većina analitičara, inženjera, zapošljenih kao i energetskih stručnjaka kaže da je upravo A2A razlog pozitivnih rezultata i dobrog poslovanja EPCG posljednjih godina. Naime, kao evropska kompanija A2A je tokom osam godina upravljanja uvela moderno poslovanje i praksu međunarodnog korporativnog upravljanja i kulture koje su nastavljene i ojačane u periodu nakon njihovog odlaska. Uz dobijanje relevantnih sertifikata i organizovanog korporativnog upravljanja nakon odlaska italijanskog strateškog partnera upravljanje je takođe nastavljeno u tom pravcu, a i u tom pogledu sve regionalne kompanije su daleko ispod EPCG.

Izvoz

Trenutno sa istorijski najvećim cijenama električne energije na berzama te odlaskom KAP-a i prodajom te struje dobija se i dobiće se pozitivno poslovanje, ali sve je to, prema prognozama, kratkoročni uzročni period. Upravo u narednom periodu EPCG će akumulirati dodatni kapital i prihod tako da bi novi ,,strateški“ partner sa 10 odsto vlasništva nad akcijama kroz par godina, uz dividendu, isplatio uložena sredstva.

Početak propasti?

Prema posljednjim nezvaničnim informacijama iz Vlade, menadžment EPCG i CEDIS-a sastavljen od kadrova DF-a i Demokrata raspoređenih po dubini, uz znatno uvećanje broja zapošljenih i pojedinim problematičnim poslovnim odlukama tih kompanija, pitanje je da li će se u narednom periodu nastaviti inercija ranijeg dobrog poslovanja. Važno je svakako da nakon tog perioda, slučajno, namjerno ili neznanjem, ne otvorimo put za dobijanje nekog strateškog partnera koji neće moći da nastavi pravim smjerom kojim bi trebalo da ide EPCG i država.