Crnogorska javnost polako ali sigurno počinje da osjeća posljedice programa Evropa sad, kojim su doprinosi za zdravstvo umjesto u državni budžet otišli na povećanje zarada, što je izazvalo kolaps zdravstvenog sistema i povećalo stepen inflacije u državi.
Iako je upravo i glasovima Socijalističke narodne partije (SNP) u parlamentu usvojen budžet na osnovu programa Evropa sad, najglasnije kritike tog programa sada dolaze od dva ministra koji, ničim zasluženo, zauzimaju dva važna resora – zdravlje i finansije.
Tako se prije par dana javio ministar zdravlja Dragoslav Šćekić najavljujući da država razmišlja da vrati doprinose za zdravstvo. Šćekić je juče ipak ”spustio loptu” izjavom da ”nije eksplicitno rekao da se vraćaju doprinosi, ali da moramo imati sigurno finansiranje zdravstvenog sistema”.
Pitanje ipak ostaje – kako finansirati zdravstveni sistem, na čiji teret, šta su dalje posljedice? Ministar to nije komentarisao. Na to su, sasvim očekivano reagovali tvorci programa Evropa sad – Jakov Milatović i Milojko Spajić. Oni kažu – kako nema para za zdravstvo kad obećavate povećanje zarada?
U čitavu poresku papazjaniju upetljao se i ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji sada kaže da je odluka o ukidanju obaveznih zdravstvenih doprinosa bila loša. Sada je došla na naplatu – budžet je, kaže Damjanović opterećen za oko 200 miliona eura, a održivost javnog zdravlja pod znakom pitanja.
Da li je moguće da jedan ekonomista, čak i da je samo prošao pored Ekonomskog fakulteta, nije znao prije godinu dana da će posljedice programa Evropa sad biti devastirajuće za zdravstveni sistem? Ako nije znao, nije ni prosječan ekonom, a ako je znao, zašto je dozvolio da njegova partija glasa ZA?
Portal Aktuelno je više puta pisao da je program Evropa sad – neodrživ, a da je još veći populizam Aleksandra Damjanovića – obećanje o povećanju zarada, u situaciji kada državi nedostaje skoro milijardu eura, a budžet za godinu pred nama iznosi 2,85 milijardi eura sa projektovanom javnom potrošnjom od oko 50% BDP. To je refleksija odsustva bilo kakvih reformskih mjera u oblasti upravljanja javnim finansijama, unapređenja poslovnog ambijenta, tržišta rada, socijalne politike, obrazovanja i zdravstva. On je više odraz određenih ad hoc populističkih odluka, i ispunjavanja zahtjeva potrošačkih jedinica, a ne jasne strategije njegovog doprinosa fiskalnoj održivosti države, ravnomjernijem regionalnom razvoju, otvaranju novih radnih mjesta i smanjenju siromaštva.
Zato se ministar dosjetio još jedne populističke floskule.
“Ostajem pri ideji da je u najmanju ruku pravedno da visoke zarade, preko 1000, 1500 eura negdje moraju da budu u tom nekom spektru gdje bi se doprinosi zdravstveni plaćali makar minimalno, tri do pet procenata”, kaže Damjanović.
Kao ekonomista, morao bi da razmisli o posljedicama te odluke.
Prvo, destimulativna je za povećanje zarada. Prirodno je da će poslodavci da izbjegavaju veće zarade zbog većeg poreza, jer su dorpinosi isto što i porezi samo ljepše zvuče.
Drugo, otvara mogućnost da se dio zarada isplaćuje na ruke, čime se hrani siva ekonomija. Tako će pojedinci da primaju 1000 eura neoporezivog djela preko računa, a sve preko u koverti. A svi će da se liječe na račun države.
Aktuelno je više puta pisalo da je programom Evropa sad otvorena Pandorina kutija, ali su svečanu vrpcu presjekli poslanici koji su glasali za njega. Među njima i SNP-ovi predstavnici u najvećem zakonodavnom domu.
L.P.Đ.
Damjanoviću ne mogu zaboraviti glupost koju je napravio sa pezijom majkama sa troje djece. Taj populizam košta budžet godišnje više pd trideset miliona eura! Da je smislio da majkama koje rode treće dijete slijedi ta penzija, bilo bi razumnije. Time bi se možda stimulisao natalitet.