Pik globalizacije i reset svjetske ekonomije

Piše: mr Vladimir Pavićević

Drugog dana pravoslavnog Uskrsa 20.04.2020. godine, padom cijene barela WTI sirove nafte ispod 0 simbolično se desio reset svjetske ekonomije i kraj vrhunca globalizacije.

Pandemija korona virusa, koja je zahvatila gotovo cijeli svijet, ipak je najviše pogodila ekonomije sa najvećom potrošnjom, pa i proizvodnjom. Onog momenta kad su one stale, stala je i potražnja za naftom što je uzročno-posljedično dovelo do toga da vlasnici zaliha sirove nafte u jednom momentu 20. aprila naveče po centralnoevropskom vremenu ponude i do 37,63 dolara po barelu potencijalnim kupcima, što je istorijski minimum za cijenu barela nafte, ikada! U tom momentu administracija Donalda Trampa je počela da razmišlja čak i o tome da plati američkim proizvođačima nafte da je bukvalno ne pumpaju dok se ne oslobode prepuna skladišta!

Paradoks tržišta, biće vam plaćeno da ne radite! Plata za obustavljanje proizvodnje! Očigledno je da će budući procesi, ma kako bili senzibilni i ma koliko težili da sačuvaju globalnu ekonomiju i globalno tržište značiti manje globalizacije nego što je to bilo do početka pandemije COVID-19. Jednostavno globalizovana ekonomija više ne funkioniše na isti način! Očigledno je da je došlo do prevelike količine gotovo svih roba na tržištu. Ipak su evidentirane zalihe nafte između ostalog i posljedica zaliha drugih proizvoda. Kako će to uticati na Crnu Goru pokazaće vrijeme. Ali, evidentno je da prognoze nisu baš zadovoljavajuće iz nama dobro poznatih razloga.

S obzirom da je riječ o otvorenoj ekonomiji zasnovanoj na uslugama u turizmu koji je jedan od sektora najviše pogođenih ovom pandemijom, najnovija prognoza MMF-a za BDP Crne Gore u 2020. godini je recesija od 9%.

Ova prognoza je upozoravajuća, imajući u vidu probleme sa kojima se možemo suočiti.

Prvi razlog je moguće usporavanje razvojnih projekata usljed nedostatka finansija.

Sljedeći uzrok je izvjesno smanjenje prihoda od turizma, koji čine četvrtinu BDP-a Crne Gore i na koncu izraženi deficit platnog bilansa koji je duže prisutna karakteristika crnogorske ekonomije.

Kada sve to zajedno uzmemo u obzir, neke od mjera oporavka ekonomije bi mogle biti sljedeće: – smanjiti odnosno racionalizovati javnu potrošnju koliko god je to moguće u dijelu koji ne donosi stimulans oporavku privrede; – razmotriti odluku o nalaženju strateškog partnera države za dalji razvoj Elektroprivrede Crne Gore, što bi Budžetu moglo donijeti, imajući u vidu aktivu, kapital i bilanse uspjeha ove kompanije u posljednje dvije godine, najveći dio nedostajućih sredstava; – upumpati dodatna sredstva u razvoj svih vidova poljoprivrede, i gotovo imperativno plasman domaćih poljoprivrednih proizvoda čvrsto vezati za sektor turizma; – omogućiti da domaći turisti borave u domaćem smještaju po povoljnijim cijenama i uslovima plaćanja.

Istovremeno, industriju turizma osloboditi svih fiksnih fiskalnih troškova za 2020. godinu (dažbine koje su fiksne i ne zavise od obavljanja primarne djelatnosti); – digitalizovati državnu upravu, a time posljedično i privredne aktivnosti, što je više moguće u ovom trenutku; – obezbijediti kvalitetnu logistiku za razvoj biznis zona, prije svega u Podgorici, Nikšiću i Bijelom Polju, kako bi se privukle dodatne investicije u proizvodnju; – dodatnim podsticajima staviti u funkciju privrednih aktivnosti raspoloživa neaktivna sredstva privrede i građana.

Od krize bi se trebalo braniti ofanzivno! Kvalitetnim upravljanjem zdravstvenom krizom u Crnoj Gori od strane Nacionalnog koordinacionog tijela, stekli su se preduslovi da na isti ili sličan način pristupimo i očuvanju i oporavku crnogorske ekonomije.

Dosadašnje mjere Vlade su dobar osnov za dodatno djelovanje. U tom smislu, možda i ključna stvar u ovom trenutku je insistirati na ekonomskom patriotizmu i na strani ponude i na strani tražnje: proizvesti što više domaćih proizvoda i kupiti što više domaćih proizvoda!

(Autor je ekonomista)