Bivši zaposleni Montenegro Airlines-a napravili su retrospektivu događanja u MA od prizemljenja flote u decembru 2020.g. naovamo. Pregled su podijelili na tri dijela.
Treći dio objavljujemo integralno
Na prvu godišnjicu uvođenja stečaja u MA, simbolično ili ne, parlament bira 43. Vladu, od koje bivši zaposleni očekuju više razumijevanja i sluha za socijalne probleme bivših radnika i opstanka MA u interesu države. Nadamo se da će biti svjesni da su tu zbog građana.
Desetak dana nakon toga, kao što je poznato javnosti, dolazi do hapšenja predsjednika Privrednog suda, Blaža Jovanića, i stečajnog upravnika, Saše Zejaka.
Svjesni da će se zbog novonastalih okolnosti stečajni postupak produžiti i dodatno zakomplikovati, bivši radnici MA uz posredovanje Generalnog sekretara Saveza sindikata Crne Gore, Duška Zarubice, održali su prvi sastanak sa novim Ministrom za kapitalne investicije, Ervinom Ibrahimovićem. Na sastanku su ponovljeni zahtjevi koji se tiču isplate neisplaćenih zarada i otpremnina, te neuplaćenih doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, a novi ministar upoznat sa kompletnom problematikom
i resursima kojima MA raspolaže.
Poučeni lošim iskustvom sa prethodnom Vladom, nastavljamo sa protestima koji se održavaju sada već dva puta nedjeljno i uporno pozivamo Vladu na socijalni dijalog i korišćenje resursa MA. Od MKI dobijamo odgovor da su inicirali određene aktivnosti kod Ministarstva finansija o iznalaženju rješenja oko isplate zarada. Od tada je prošlo već više od pola mjeseca, a odgovora još nema.
Sve ovo liči na već viđeni scenario.
Počinjemo da sumnjamo da aktuelna Vlada CG, kao ni prethodna, nema namjeru da riješi naše zahtjeve već da smišljeno cilja na totalnu likvidaciju MA, pa da se dovrši ono što je Krivokapićeva Vlada započela. Tim prije što se zna da je aktuelni Ministar ekonomskog razvoja, Goran Đurović, bio član Odbora direktora To Montenegro za vrijeme prethodne Vlade.
Kad je već pomenusmo, da pomenemo i to da ta kompanija nije ni djelimično ostvarila cilj zbog kojeg je osnovana, a već je za samo godinu napravila nepristojno velike finansijske gubitke, koji se sakrivaju od javnosti. Pomenuta kompanija već nekoliko mjeseci nema formiran ni Odbor direktora, kao ni izvršnog direktora. I jako je simptomatično, poznajući naš mentalitet, da niko ne „grabi“ da prihvati poziciju člana Odbora direktora. To nas mnogo podsjeća na situaciju MA sa početka priče.
Sa druge strane, Premijer Abazović, kao i bivši ministri Spajić i Milatović, komentarišući naše proteste, upućuju nas da za svoje zahtjeve pokucamo na vrata DPS-a. To je samo potvrda onoga na šta već godinu i po ukazujemo – odluka Vlade je bila isključivo politički motivisana i usmjerena protiv prethodne vlade.
Da su nastavili tempom kako su bili započeli, ugasili bi pola crnogorske privrede.
Naša borba je od početka bila institucionalna, a ovakvim izjavama premijer i bivši ministri navode na anarhiju. Pa, kad se takve poruke čuju sa visokih adresa, od ljudi odgovornih za rad istih tih institucija, ne treba da nas čudi što veliki broj bivših i sadašnjih radnika svoja prava pokušava da ostvari baš na ulici.
U petak, 1. jula, proteste smo preselili ispred zgrade Vlade. Predstavnicima Vlade je poručeno da se predugo čeka na rešavanje naših pitanja i da njihovo ignorisanje predugo traje. Bacanjem pokvarenog jajeta, mućka – kako se u narodu kaže, poslata je simbolična poruka. Zbog bačenog jajeta je naš kolega pozvan u stanicu policije, odakle je proslijeđen Sudiji za prekršaje. Prijavio ga je policajac koji je čuvao zgradu Vlade – pretrpio je, kaže, stres, iako je od mjesta gdje je bačeno jaje bio udaljen desetak metara. Da se jaje možda ne smatra hladnim oružjem, ili je i bivšim radnicima ovime poslata poruka?
Rezime
Imajući u vidu da su realna dugovanja MA bila oko 33 miliona eura, MA se mogao sačuvati. Do ove
situacije ne bi došlo: da je održana skupština akcionara MA AD koja bi predložila bord direktora; da je vlada usvojila prijedlog o sastavu borda koji bi imenovao izvršnog direktora; da je strogo primijenjen tada važeći Zakon o konsolidaciji MA; da je urađena reorganizacija i restrukturiranje MA, te na pametan način iskorišćeni njegovi
resursi.
Crna Gora ne bi izgubila istorijske slotove u najboljim djelovima dana ka mnogim destinacija u Evropi, zadržalo bi se članstvo u IATA i code-share ugovori, kao i globalni rezervacioni sistem Amadeus, u koga je uloženo više miliona eura. I što je najvažnije, Crna Gora ne bi ostala bez istinskog brenda i ambasadora turističke privrede na evropskom tržištu.
Sada smo na početku i sve što je rađeno preko četvrt vijeka biće bačeno niz vodu, ako Vlada ne napravi jedini mogući i ispravna potez u cilju očuvanja komercijalne avijacije u CG, tako što će kupiti resurse MA.
Vrijeme će pokazati da li je sve ovo bila neznavenost ili nedobronamjernost prema MA, i u čiju korist i za čije interese.