Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević ocjenjuje da su od 2000. godine plate u Crnoj Gori rasle mnogo brže nego produktivnost ekonomije (BDP po zaposlenom), te da je povećanje plata jedino održivo kroz povećanje produktivnosti
”Za razliku od drugih uporednih zemalja u Crnoj Gori plate su rasle dominantno kao posljedica priliva kapitala, a ne rasta produktivnosti. U periodu akumulacija kapitala je činila 60 odsto rasta, a radna snaga svega jednu trećinu. Ekonomski rast je bio funkcija zaduženja i priliva stranih investicija, a ne proizvodnje zasnovane na novim tehnologijama koja obezbjeđuje izuzetno visoku produktivnost po radniku. Naš ekonomski rast se zasnivao na rasprodaji prirodnih i stvorenih resursa i zaduživanjem”, istakao je Medojević.
Strane investicije, naglašava on, nijesu išle u otvaranje novih radnih mjesta u fabrikama sa savremenom proizvodnjom baziranoj na visokim tehnologijama, već su odlazile u sektor nekretnina, bankarski sektor i trgovinu.
”Svega 5,3 odsto zaposlenih u Crnoj Gori radi u nekakvoj proizvodnji, dok oko 13 odsto radi u državnoj upravi. Sa 8-10 odsto učešća izvoza u BDP Crna Gora je svjetski rekorder. Dezindustrijalizacija, tehnološka zaostalost, spoljno-trgovinski deficit, kolaps izvoza, enormni javni dug, niska produktivnost, preglomazna administracija, strukturni fiskalni deficit, rekordna registrovana nezaposlenost u Evropi od 25 odsto, loša struktura radne snage su strukturni problemi koji vode zemlju ka bankrotu”, napominje Medojević.
Prema njegovim riječima, kapacitet zaduživanja Crne Gore je sve manji, i pored ogromne ponude jeftinog novca na tržištu (zbog nekontrolisanog štampanja USD i EUR).
”Inflacija kuca na vrata. Poskupljenja cijena energenata i hrane su realnost. Igranje sa preraspodjelom sve manjeg prihoda od oporezivanja je opasno. Prostor za povećanje javne potrošnje ne postoji. Naprotiv, nepogodna je fiskalna konsolidacija. Povećati prihode budžeta i smanjiti rashode. Tako bi se stvorio fiskalni prostor u budžetu za finansiranje i podršku projekata koji pozitivno utiču na strukturne deficite. Treba nam povećanje PROIZVODNJE i broja radnih mjesta u PROIZVODNJI namjenjenoj IZVOZU. Prilikom ovakvih hazarderskih i robusnih intervencija u poreskoj politici neophodno je napraviti ozbiljne simulacije različitih varijacija i procijeniti efekte ovih intervencija na budžetske prihode i rashode”, smatra Medojević.
Prije podizanja stope PDV i akciza, po mišljenju Medojevića, neophodno je napraviti simulaciju efekata tih promjena i procijeniti fiskalni kapacitet privrede i građana.
”Masovna poskupljenja hrane, cigareta, pića kroz povećanje poreza neće dovesti do proporcionalnog povećanja prihoda budžeta. Kao posledica nepažljivih podizanja poreza i akciza moze doći do pada potrošnje zbog niske kupovne moći stanovništa, ali i prelaska u sivu ekonomiju. Povećanje PDV na turističke proizvode će negativno uticati na konkurentnost crnogorskog turizma koji će biti izložen jakoj konkurenciji i gdje cijena igra značajnu ulogu u odlučivanju turista iz regiona gdje će ljetovati i koliko će trošiti”, govori Medojević.
On kaže da presipanje iz lijevog u desni džep malog BDP nije rešenje.
”Reformske mjere moraju imati za cilj povećanje Nacionalnog bogastva kroz stvaranje nove vrijednosti i povećanje produktivnosti. Redistribucija siromaštva i potrošnje pozajmljenog novca koje nijesmo zaradili nije dio rešenja, nego dio problema. Zato je pošteno da Demohrišćanska stranka sa svojim populističkim i hazardareskim programom izađe na izbore i suoči se sa dominantnim, ozbiljnim, odgovornim i državničkim planom DF o strukturnim reformama. Pa neka narod odluči, da li želi bolne reforme ka zdravoj ekonomiji i društvu ili želi šibicarske, hazarderske , prevarantske obmane i prevare”, zaključuje Medojević.