Elektroprivreda Crne Gore je do kraja avgusta u gubitku od 60,9 miliona eura, a takav trend će se nastaviti, uprkos procjenama menadžmenta o dobitku na kraju godine od 50 miliona. Tako jedno od najvećih državnih preduzeća i nacionalni snabdjevač električnom energijom nastavlja vrtoglavo propadanje, koje je počelo dolaskom Milutina Đukanovića iz Demokratskog fronta na čelo Odbora direktora EPCG.
Prvi potez Đukanovića je bilo zapošljavanje partijskih aktivista, čak i popova, pa kompanija kojoj je za održivo poslovanje dovoljno 750 zaposlenih sada, po raznim osnovama ima oko 1.200 ljudi na platnom spisku. EPCG je, prema dobro upućenim izvorima, u problemu da isplaćuje zarade, dok je poslovanje opterećeno globalnim uslovima na tržištu električne energije, lošom hidrološkom situacijom, kao i nizom loših poteza aktuelnog menadžmenta. EPCG nije uspio na vrijeme da obezbijedi potrebnu električnu energiju. Sada sklapaju dilove sa Republikom Srpskom i otkupom struje po cijenama od čak 300 eura po megavat-satu.
Uz nagomilane gubitke, višak zaposlenih i nastavak loših poslovnih poteza, pred EPCG nije svijetla budućnost. Mnogi kažu da u pitanju nije samo neznanje već namjera da se EPCG dovede do nelikvidne kompanije i kao takva ponudi na prodaju. Logično pitanje je – kome treba gubitaš? Ozbiljnim investitorima svakako da ne. S druge strane, zvanična Srbija odavno pokazuje interesovanje za energetski sektor u Crnoj Gori, ali i šire. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u više navrata je jasno saopštio da je “namjera države da kupi sve što može od energetskih kapaciteta bilo da je riječ o termo, hidro i bilo kojim drugim u neposrednom okruženju kako bi mogla da garantuje bezbjedno snabdijevanje”.
Bezbjedno ali i jeftino snabdijevanje mu je već omogućio Rudnik uglja Pljevlja – cijena uglja u Kolubari je 80 eura po toni, Bosanci ga prodaju za 50 eura, a Pljevlja Srbiji za 28 eura po toni.
To je prvi pokazatelj kako bi se Srbija odnosila prema energetici Crne Gore – da ima za matičnu državu, a za „braću“ u Crnoj Gori šta ostane.
Eventualna buduća prodaja akcija EPCG ne bi bila prva u istoriji preduzeća a najpoznatija je ona iz 2009. godine kada je italijanski A2A kupio oko 41 odsto akcija za 436 miliona eura. U tom periodu, privatizacija je donijela ogromne benefite državi – stabilnije javne finansije i sredstva za kapitalna ulaganja, ali i samoj kompaniji koja je ojačana menadžmentom iz zemlje članice EU. Ta prodaja je privukla i druge investitore u ovoj oblasti a najpoznatiji je Transbalkanski energetski koridor, poznat kao podmorski kabl, koji je radila italijanska Terna u partnerstvu sa Crnogorskim elekrtoprenosnim sistemom. Sve ovo je imalo značajnog uticaja na energetiku Crne Gore – poboljšane performanse preduzeća, investicije u vjetroelektrane, mikro i male HE.
Veći projekti u enegetici su, međutim, u kontinuitetu minirani kroz, u najmanju ruku nejasnu saradnju NVO sektora, dijela opozicije ali i partija iz vlasti, posebno Socijaldemokratske partije.
A2A izlazi iz vlasničke strukture par godina kasnije kroz takozvanu put opciju, a njihov izlazak, ukoliko se uračuna i isplata dividende, nije prešao 244 miliona eura. Dakle, potpuno je jasno da se radilo o dobro ispregovaranom poslu.
Kolika bi bila cijena akcija EPCG pokazala je i posljednja aukcija za prodaju paketa sopstvenih akcija i od ponuđenih 11.813.238 akcija prodato je 3.340.757 u ukupnom iznosu od 14.999.998,93 eura, a to je kupila država jer drugih zainteresovanih nije bilo. Još jedna sumnjiva novčana transakcija Vlade Crne Gore koja je došla u najgore vrijeme jer je državna kasa gotovo prazna, a traži se kreditor za novo zaduženje od 350 miliona. U takvim uslovima, Vlada kupuje akcije koje joj ne trebaju jer je već vlasnik oko 88 odsto.
I dok se lažno hvale time kako do poskupljenja cijena struje nije došlo zahvaljući Vladi Crne Gore, iako je realnost potpuno drugačija i do većih cijena ne može doći zbog zakonskih ograničenja, ostaje pitanje – ko će da odgovara za uništenje energetskog sistema države?
L.P.Đ.
Vi suverenisti ste moja braća! Eviva!…
Ma kakvih bre 28 eura, kad su posebnim tenderom (broj #20334) dali firmi Bedem energy solutions iz Pančeva posao transporta uglja od Pljevalja do Prijepolja za 8,88 €/toni, tako da je stvarna cijena po kojoj prodaju ugalj zapravo 19,12 €/toni. A još gore, prilikom mjerenja ne uzima se u obzir kamionska vaga u Rudniku već ono što pokaže vaga u Obrenovcu, tako da prilikom svake isporuke “izlapi” bar još 5-6 eura po svakoj toni.
I još jedna informacija, ovog puta iz nikšićke centrale – ti silni litijaši su uglavnom pozapošljavani u Solar gradnji, i ima ih dvije vrste – litijaši koij dolaze na posao i primaju 800 eura i litijaši koji su odabrali da ne dolaze na posao, njima ide 600 evra. Provjerite ako ne vjerujete.
Evo i treće informacije, i dosta je za danas – ovi solarni litijaši što ne primaju platu su toliko zastiđe da čak ni Lepi Mića (Đukanović) nije mogao da ih gleda, pa je od poznatog NK litijaša koji drži propalu firmu Bast Plastik zakupio za ko zna koje pare (zapravo znam i za koje, ali sam obećao da je za danas dosta) poslovni prostor i smjestio ih tamo. Da ih normalni zaposleni što moraju da rade za platu ne gledaju i ne nerviraju se.
Neozbiljan tekst, Srbija oće da kupi akcije Elektroprivrede, a na aukciji nije bilo zainteresovanih kupaca. Daj se dogovorite, oce li Vučic da kupi Elektroprivredu ili neće?
Pa valjda se znalo ako posrbice dodju na vlast da ce uciniti sve da crnu goru uruse i obrisu
Pa cim smo vidjeli da ce EPCG preuzeti fasista ulicar posrbica milutin djukanovic znali smo sta nas ceka
Zadatak posrbica da se crna gora spoji sa srbijom da se urusi i da je proda srbiji
Ali u tome im je pomogla URA škrbavog miska kesedzije i debilnog glupana zeljka goveda
Pa nece da je kupi sada. Cekace jos malo da je ovi debili skroz uniste, pa ce je dobiti za dzabe. Uz masne provizije debilima za trud.