Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

EVO ŠTO SE DESILO kada su Šveđani probali radno vrijeme od šest sati

Poslije dvije godine u Švedskoj je završen eksperiment u kome je zaposlenima pružena prilika da za punu platu rade manji broj sati. Da li je bilo suviše dobro da bi bilo istinito?

Njegovateljica Emili Telander (26), koja radi u Domu za stara lica Svartedalen u Geteborgu, morala je da se vrati na osmočasovni radni dan poslije 23 mjeseca rada u smjenama od po šest sati.

– Osjećam se umornije nego ranije – kaže ona i dodaje da sada ima manje vremena za kuvanje i igru s četvorogodišnjom ćerkicom.

– Tokom testa osoblje je imalo više energije. Primijetila sam da su svi zadovoljni.

Emili Telander je jedna od 70 njegovateljica koje su učestvovale u eksperimentalnom istraživanju u kome su radile skraćeno. Studijom su bili obuhvaćeni različiti poslodavci u Švedskoj, od startap-kompanija do staračkih domova.

Da bi se nadoknadili izgubljeni sati, angažovane su dodatne njegovateljice, a nezavisni istraživači su analizirali zaposlene u sličnom domu gdje se i dalje radilo osam sati.

Konačni izvještaj će biti objavljen sljedećeg mjeseca, ali dosadašnji rezultati jasno govore u prilog tvrdnjama Emili Telander.

U prvih 18 mjeseci studije, bolničarke koje su kraće radile rjeđe su bile na bolovanju, imale su utisak da su zdravije i bile su produktivnije, te su organizovale 85 odsto više aktivnosti za pacijente – od šetnji po prirodi, do druženja uz pjesmu.

Partije lijevog centra zatražile su od Gradskog veća u Geteburgu da ga okončaju prije vremena, u maju, smatrajući da nije pošteno da se novac poreskih obveznika i dalje ulaže u pilot-projekat koji nije ekonomski održiv.

Istraživanje je spaseno u posljednjem trenutku i nije prekoračilo budžet, ali ipak košta grad oko 12 miliona kruna (1,3 miliona dolara).

– Da li to možemo da primijenimo na cijelu opštinu? Odgovor je ne, bilo bi preskupo – kaže Danijel Bernmar, gradski odbornik iz Lijeve partije odgovoran za brigu o starima. On, međutim, smatra da se eksperiment pokazao “uspješnim u mnogim aspektima”, jer je omogućio da se zaposli još 17 njegovateljica u gradu, smanjio troškove isplate bolovanja i pokrenuo globalnu debatu o kulturi rada.

– Ovime je skraćenje radnog vremena postalo tačka dnevnog reda i u Švedskoj i u Evropi, što je fascinantno – kaže on.

– U proteklih 10-15 godina ljudi su bili izloženi snažnom pritisku da rade duže, a sada imamo suprotnu situaciju.

Izgledi da će se Švedska vratiti standardnoj 40-časovnoj radnoj nedjelji su slabi. Na nacionalnom nivou, Lijeva partija je jedina parlamentarna stranka koja se zalaže za skraćenje radnog vremena, a ovu stranku je podržalo samo šest odsto glasača na prošlim parlamentarnim izborima.

Međutim, nekoliko drugih švedskih opština slijede primjer Geteborga, pri čemu se lokalno finansiraju istraživanja kojima su obuhvaćene druge grupe zaposlenih podložnih bolestima i sindromu hronične iscrpljenosti, u koje spadaju socijalni radnici i bolničarke.

Osim toga, sve je više pilot-projekata u privatnom sektoru, pri čemu koncept testiraju kompanije za oglašavanje, savjetodavne agencije, preduzeća za telekomunikacije i tehnologiju. Međutim, dok jedni takođe tvrde da je osoblje smirenije i rjeđe ide na bolovanje, drugi su odmah odbacili ideju.

– Zaista ne vjerujem da se šestočasovni radni dan uklapa u svijet preduzetništva, ili start-ap kompanija – kaže Erik Getenholm, glavni izvršni direktor kompanije za biološku 3D štampu u Geteborgu, koji je, zbog negativnih reakcija zaposlenih, odustao od eksperimenta poslije manje od mjesec dana.

– Mislio sam da će biti zaista zabavno, ali bilo je prilično stresno – kaže Gabrijel Peres, jedan od zaposlenih.

– To je proces i potrebno je vrijeme, a kada nemate sve to vrijeme, čini vam se kao da niste uradili domaći zadatak, posao se nagomilava.

Njegovo mišljenje dijeli i dr Aram Sedig, koji je nedavno doktorirao na Institutu za istraživanje stresa Univerziteta u Stokholmu.

– Mislim da bi šestočasovni radni dan bio najefikasniji u organizacijama kao što su bolnice, gdje se radi šest sati, a zatim ode. Možda bi bio manje djelotvoran u organizacijama u kojima posao i privatni život nisu toliko jasno razgraničeni – smatra on.

– Takvo rješenje bi čak moglo da poveća nivo stresa, budući da će zaposleni nastojati da urade za šest sati posao koji su do sada radili osam sati -ili će morati da ga nose kući.

Bengt Lorencon, glavni istraživač u projektu u Domu za stara lica Svartedalen u Geteborgu, smatra da diskusija ne treba da počne pitanjem da li treba raditi kraće, ili ne.

– Prvo bi trebalo da se zapitamo šta možemo da uradimo da radne uslove učinimo boljim? Za različite grupe zanimanja možda su dobre različite stvari – smatra on.

– U mnogim kancelarijama se i danas radi kao u agencijama za konsalting. Njihovi rukovodioci ne moraju da imaju u kancelariji sve ljude u isto vrijeme. Njih samo zanimaju rezultati, a zaposleni treba da ih daju. Sasvim je drugačija situacija s njegovateljicama – one ne mogu jednostavno da napuste posao da bi otišle kod zubara ili frizera.

Izvor: Blic.rs, BBC

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve