Kadrovi DF-a ,,na tacni“ dali Srbiji ugalj Crne Gore

Ugovor o kupoprodaji mrko-lignitnog uglja između Elektroprivrede Srbije i Rudnika uglja AD Pljevlja štetan je po interese države Crne Gore jer je, između ostalog, cijena uglja od 28,8 eura po toni ispod svakog tržišnog minimuma.

Portal Aktuelno pisao je prošle sedmice o štetnim poslovima koje rukovodstvo EPCG i Rudnika uglja Pljevlja namještaju srpskim energetskim kompanijama.

U ugovoru, koji ekskluzivno objavljuje Pobjeda, nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovani interesi države i Rudnika posebno kada je riječ o cijeni po toni, troškovima prevoza, koji su na nivou iz 2013. godine, ali i fakturisanju i konačnom mjerenju kupljenog uglja koja su, iz nepoznatih razloga, kao u kolonijalnim državama, mimo svake prakse, prepuštena Elektroprivredi Srbije.

UGOVOR

Ugovor su u Beogradu 25. maja ove godine u prostorijama Elektroprivrede Srbije (?!) potpisali izvršni direktor RUP Milan Mijo Lekić, inače predsjednik pljevaljskog odbora Nove i v. d. direktora EPS-a Miroslav Tomašević.

Posao je, prema saznanjima Pobjede, dogovoren u troglu između biznismena i funkcionera SNS-a Vladimira Mandića, izvršnog direktora Rudnika uglja Milana Lekića i tadašnjeg predsjednika Odbora direktora EPCG Milutina Đukanovića.

Ovim ugovorom je predviđena isporuka prvih 40.000 tona od planirane ukupne količine od 300.000 tona uglja.

– Cijena uglja iznosi 28,8 eura (bez PDV-a) za kvalitet toplotne moći od 8.000 kJ/kg po toni, pri čemu se vrši korekcija cijene ponderisanjem u rasponu toplotne moći od 7.000 do 10.000 kJ/kg, navodi se u ugovoru. Ta cijena je ispod svakog tržišnog minimuma jer je minimalna cijena na tržištu 50 eura za ugalj takvog kvaliteta.

Transport dogovorene količine uglja na željezničku stanicu u Prijepolju realizovaće RUP, dok će troškovi biti pokriveni od strane EPS-a, kao i troškovi utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje, čiju uslugu je obezbijedio RUP nakon sprovedenog tenderskog postupka.

,,PO MJERI“ EPS-A

– Cijena prevoza uglja od Rudnika do utovarne stranice Prijepolje iznosi devet eura bez PDV-a, po toni, tako da u ukupnom iznosu najviše do 360 hiljada eura bez PDV-a. Cijena utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje iznosi 1,85 eura bez PDV-a, po toni, tako da u ukupnom iznosu najviše do 74 hiljade eura bez PDV-a, navodi se u ugovoru.

Cijene prevoza su, po tvrdnjama izvora Pobjede iz Upravnog odbora, na nivou 2013. godine i jako su nepovoljne po državu i Rudnik. Da je ugovor polukolonijalni svjedoči i podatak da, mimo uobičajene prakse, rudu u konačnom fakturisanju mjeri EPS a ne Rudniku uglja kako se to radi u slučaju prodaje kompanijama ili građanima.

– Nakon usaglašavanja i utvrđivanja stvarno isporučenih količina na mjesečnom nivou prodavac će kupcu izdati knjižno obavještenje kojim će ga odobriti za vrijednost mjesečnog odstupnja u količini izraženo kao proizvod ostvarene cijene uglja i iznosa dozvoljenog odstupnja, klauzula je u ugovoru koja znači da konačnu tonažu određuje EPS a ne, kakva je praksa, RUP.

Pobjeda je ranije objavila da će Rudnik uglja ovom prodajom zaraditi sedam do osam miliona eura, dok bi u slučaju da je taj ugalj upotrijebljen za proizvodnju električne energije u našoj Termoelektrani, od izvoza i prodaje te struje zaradili 80 miliona eura.

– Ako se ove predviđene količine uglja isporuče Termoelektrani ,,Nikola Tesla“ Obrenovac, naša termoelektrana sigurno neće biti snabdijevana u kontinuitetu – objavila je ranije Pobjeda.

Nakon potpisivanja ovog ugovora izvršni direktor iz DF-a Milan Lekić je izjavio da je kroz ovu saradnju Rudnik uglja obezbijedio ,,novo tržište za plasman uglja što predstavlja veliki dan za kompaniju“.

– Danas smo, na obostrano zadovoljstvo, formalizovali saradnju sa jednim regionalnim energetskim gigantom kakva je Elektroprivreda Srbije. Poseban značaj ove saradnje je što smo na ovaj način napravili značajan poslovni iskorak u susret ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane Pljevlja. Vjerujem da je ovo dobar zamajac za širenje proizvodnih kapaciteta naše kompanije koja će i ubuduće biti lokomotiva razvoja pljevaljske, ali i privrede Crne Gore – rekao je tada Lekić.

Prva isporuka: U Svilajncu nestalo 33 tone uglja!

Polukolonijalni ugovor došao je na naplatu već tokom prve isporuke kada je po zapisniku, u koji je Pobjeda imala uvid, navodno nestalo 33 tone uglja odnosno cio vagon.

Ugovorom je, mimo prakse, predviđeno mjerenje tek na odredištvu a ne prilikom utovara, što faktički znači da EPS može da proizvoljno određuje kolika je tonaža uglja.

Po tom skandaloznom zapisniku, koji objavljuje Pobjeda, masa uglja koja je utovarena u Prijepolju je 555,2 tone a masa koja je izmjerena u rudarskom basenu Kolubara 521,9 – što znači da je u Svilajncu, gdje je basen, nestalo preko 33 tone uglja!

Ispred Rudnika su zapisnik, kao ovlašena lica, potpisali Dragana Bajević, Petar Šarić, Milinko Gazdić, Jagoš Gomilanović kao i Petar Džarić.

Realizacija ugovora sa Elektroprivredom Srbije je počela 10. juna kad je sa separacije Doganje u pravcu Prijepolja krenulo šest kamiona nosivosti 25 tona. Iz Rudnika uglja je ranije saopšteno da će, prema planu, kamioni u dvije smjene obavljati dnevnu isporuku 400 do 600 tona uglja. Na željezničkoj stanici u Prijepolju vrši se utovar uglja u teretne vagone.