KAD ODLUČUJU “VIZIONARI”: Oprema od 30 miliona eura propada, žičare leže u skladištima

Dok Vlada Crne Gore razmatra da odobri ekonomsko državljanstvo Liko Soho grupi u Baru za prodaju stanova, na Sjeveru skladišti mehanizaciju koja propada umjesto da bude stavljena u funkciju i ubira profit.

Ovakve odluke i ne čude kada se ima u vidu da se danas u Crnoj Gori pitaju razni preletačevići, polupismeni magistri i foteljaši, skrpljeni na brzinu od DPS-ovog nezadovoljnog kadra koji patriotizam mjeri brojem pozicija koje zauzima. Školski primjer je magistar Ivan Ašanin, član Odbora direktora Skijališta Crne Gore čije je reagovanje na ”niz tekstova” na portalu Aktuleno,  zabavilo crnogorsku javnost količinom nepismenosti i nepoznavanja materije o kojoj piše i, nažalost, odlučuje.

Magistar Ašanin se odlučio da reaguje kako bi objasnio javnosti da je bolje da žičara koja je već četiri godine provela po raznim skladištima, nastavi da propada u Mojkovcu i Bijelom Polju, umjesto da bude postavljena prema Jelovici, iz prostog razloga jer ima spremni svu infrastrukturu za to, i mogla je da bude u funkciji već iduće godine u sklopu Skijališta Crne Gore. Ali ne, magistar Ašanin je odlučio da šestosjed uzme Kolašinu, Beranama i Andrijevici, i uskladištiti ga u Bijelom Polju i Mojkovcu, gdje će da čeka do, u najboljem slučaju 2025. godine kada Ašanin očekuje da bi moglo da se završi skijalište u Mojkovcu, jer je tu već “uloženo 30 miliona eura”. Zahvaljujući upravo ekspertima poput Ašanina i sličnih, sada oprema od 30 miliona eura propada, jer nema ni struje ni vode ni puta do budućih skijališta, dvije žičare trunu, mehanizacija stoji u vodi, a sve što je moglo da se skine, odnijeto je.

Tako dvije žičare na mojkovačkoj i bjelopoljskoj strani propadaju, a magistar je osmislio sličnu subinu i za treću koju, umjesto da je stavi u funkciju prema Beranama i Andrijevici, gdje je spremna sva infrastrukura, godinama seli iz magacina u Podgorici gdje je stajala četiri pune godine za mjesečnu naknadu od 4.000 eura, preko skladišta u Kolasinu gdje je besplatno skladištena godinu dana, do Bijelog Polja i Mojkovca. Tako žičara, umjesto da donosi prihod Skijalištima Crne Gore koji bi mogao da bude upotrijebljen za dalji razvoj ski turizma, troši vrijeme i novac.

Zašto je čuveni preletačević koji je radi fotelje promijenio tri partije, protiv stavljanja u funkciju šestosjeda koji bi Jelovicu povezao sa Kolašinom 1450 i 1600? On tvrdi da je zbog toga što neće da Zoran Bećirović, vlasnik Ski resorta Kolasin 1450 ubira profit. Kako samoproklamovani ”disident” i ”vizionar” ne zna da je šestosjed vlasništvo Skijališta Crne Gore, a da se ski pas ne plaća “uzbrdo i nizbrdo” kako to navodi Ašanin, već se kupuje jedinstvena ski karta za cijelu dužinu staza? Dakle, najviše koristi od buduće žicare bi imala upravo Skijašta Crne Gore, i zabrinjavajuće je da član Odbora direktora Skijališta to ne razumije.

Umjesto toga, ”vizionar” Ašanin gleda u daleku neizvjesnu budućnost očekujući da u naredne tri godine napravi put, dovede struju, izvrši eksproprijaciju i, ako do tada ostane nešto od žičare u Mojkovcu, otvori skijalište. Zatim skine prašinu sa šestosjeda kojeg će da pojede vrijeme, i spoji Cmiljaču i Žarski. To je, po magistru, bolji scenario od onoga da se šestosjed postavi prema Jelovici iako sa kolašinske strane ima 45 kilometara staza, a ski liftom prema Jelovici ukupna ponuda skijališta bi bila podignuta za dodatnih 20 kilometara staza, za koje su već pripremljene trase i izrezane šume, što bi ukupno činilo 65 kilometara. To bi, uz 20 kilometara gondole prema Jelovici, bilo ukupno 85 kilometara staza. Da je ovaj ski lift postavljen u pravcu Jelovice, kako je bilo i planirano, bio bi u funkciji već predstojeće zimske sezone, a kada bi se zatim Jelovica povezala sa kolašinskim skijalištem izgradnjom gondole, prihodi Skijališta Crne Gore bi bili dovoljni da se svake godine obezbijede sredstava za kupovinu još po jednog lifta.

Šta bi to značilo za dalji razvoj Berana i Andrijevice, ne treba ni naglašavati. To su jedina dva grada od gradova koji okružuju Bjelasicu u koje država do sada ništa nije uložila u cilju razvoja skijaške infrastrukture, a na osnovu Prostornog plana posebne namjene Bjelasice i Komova. Ali su ”vizionari” poput Ašanina potrošili 30 miliona eura u žičare prema bjelopoljskoj i mojkovačkoj strani, koje sada propadaju. U kakvom je stanju prateća infrastruktura, najbolje govori primjer puta pored Bjelojevićke rijeke, koji vodi prema budućem skijalištu, a koji je popustio pred prvim naletom jesenje kiše. Kako će izdržati dva metra snijega, ubrzo će se pokazati.

Dakle, nije Ašanin vizionar budućeg razvoja Mojkovca, već nažalost štetočina koja koči taj razvoj. Postavljanje šestodjeda prema Jelovici samo bi ubrzalo završetak skijališta Žarski i Cmiljača, jer bi Skijališta Crne Gore ubirala dovoljan profit da ulažu i u ovaj dio Bjelasice.

Ali magistar Ašanin u svom vizionarstvu ne vidi dalje od parking mjesta u Kolašinu, pa se u reagovanju buni što država pravi kolašincima garažu. Boli Ašanina što će svi u Kolašinu imati koristi od ove invesiticije, i hoteli, i vlasnici apartmana i oni koji izdaju sobe, ali i kafići, restorani i ostali uslužni reprolanac. A najviše koristi će opet imati Skijališta Crne Gore.

Još je veća nebuloza Ašanina problematizovanje izgradnje hotela, kako on kaže, u ravnici. Pa hoteli se svuda u svijetu prave u dolini, a skija se na planini. Ili vizionar ima revolucionarne ideje u skijanju – da se hoteli prave na ski stazama, a da se skijaši “spuštaju” po dolinama.

Reagovanjem na tekstove na portalu Aktuelno Ašanin nije ništa demantovao, osim što je pokazao sujetu i ljubomoru zbog razvoja Kolašina kao ski centra i elementarno nepoznavanje materije o kojoj odlučuje. Zbog toga žičare od 30 miliona eura propadaju, šestosjed tavore po skladištima, a Skijališta gube milionske prihode. Tako će i biti sve dok se razni preletačevići budu pitali u stvarima od državnog značaja.

L.P.Đ.