Na panelu o ekonomskim perspektivama regiona nakon COVID-a koji je promijenio svijet, uz uvodno izlaganje i moderiranje v.d. predsjednice Privredne komore Nine Drakić, razgovarali su prof. Dejan Šoškić sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prof. Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, prof. Milan Lakićević, sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore i prof. Ljubica Knežević Cvelbar, predsjednica Strateškog partnerstva za inovacije i istraživanja u turizmu, sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani.
Moderatoka Nina Drakić naglasila je da se zbog kovida svijet se suočio sa krizom koja je najveća od II svjetskog rata, za koju nije bio spreman. Kriza je prouzrokovana uticajem i sa strane agregatne ponude i sa strane agregatne traznje, sto je njena specifičnost u odnosu na prethodne.
Globalni oporavak je krenuo sa imunizacijom stanovništva, ali je njegova dinamika različita i puna promjenjivih varijanti. Došlo je do naglog rasta tražnje, koji međutim nije pratio adekvatan rast ponude, a to je rezultiralo globalnim povećanjem cijena.
“Brojne analize ukazuju da kriza još nije gotova i da će ostaviti posljedice na sve sektore. Sve više će biti pogođena mikro i mala preduzeća, a uticaće i na kvalitet ljudskog kapitala koji je veoma važan za razovj društva”, smatra Drakić.
Prema riječima prof Šoškića kriza je pokazala globalne i regionalne slabosti i nije imala podjednake efekte na svaku zemlju. Države oslonjene na proizvodni sektor bolje su prošle u odnosu na one kojima usluge najviše doprinose BDP-u.
“Kovid kriza nas je naučila važnim lekcijama. Prvo, zemlje moraju imati industrijsku bazu. Drugo, kriza ne poznaje granice. Ne možemo biti zadovoljni što smo bolje prošli u krizi ako je naš susjed imao teže posljedice, jer je on kupac naših proizvoda”, rekao je on.
Prema Šoškićevim riječima, regionalni razvoj je nužnost.
“Čini mi se da u nedovoljnoj meri razumijemo da strani investitori posmatraju region kao cjelinu”, navodi Šoškić.
Demografski momenat je vrlo ograničavajući faktor razvoja, navodi on u kontekstu činjenice da iz Regiona odlazi veliki broj mladih ljudi.
“Raspoloživost radne snage je izuzetno bitna, uz rast produktivnosti i kvalitet obrazovanja. Konkurentne privrede moraju počivati na konkurentnim znanjima. Nema jednog bez drugog. Ulaganje u istraživanje i razvoj je veoma bitno za perspektive regiona”, kazao je on.
Zaključuje da je covid kriza uticala na svijest o potrebi bližih lanaca nabavke i u tome vidi izuzetnu razvojnu šansu za region zbog blizine EU kao jednog od najvećih svjetskih tržišta.
Prof. Jurčić je ukazao da svaka pandemija utiče na promjenu društvenih i ekonomskih odnosa.
“Kao što je otvorila procese u medicini, pandemija kovida će isto učiniti u ekonomiji i uticati na njen dalji razvoj”, rekao je Jurčić.
On se osvrnuo na uticaj krize na različite privredne strukture i mjere koje su države preduzele kako bi pomogle nacionalnim ekonomijama. Ocjenjuje da Evropska unija nije adekvatno reagovala na krizu.
“Smatram da je Evropska unija zakazala jer se njena razvojna politika nije pokazala dovoljno efikasnom, što pokazuje i to što njene članice nijesu na istom ekonomskom nivou”, naveo je on.
Naglašava da svaka zemlja mora imati politiku koja uvažava vlastite specifičnosti razvoja.
“Morate imati primarni, sekundardni i tercijalni sektor. Dugoročno ne možete živjeti tako što ćete uzimati novac i trošiti, već morate razvijati industrijsko proizvođački sektor, povećati kapacitete koji će stvoriti mnogo više vrijednosti od uslužnog sektora. Moramo razviti ekonomsku politiku da vidimo u koje poslove plasirati resurse i koje tehnologije možemo razvijati”, kazao je on.
Takođe, neophodno je razvijati regionalnu privredu.
“Da bi se neka regija razvijala, potrebna je imati infrastrukturu i razvjati proizvode koji se mogu uključiti u globalne lance vrijednosti. Preduslov svega su snažno obrazovanje, politika javnog sektora, pa tek onda politika javnih finansija. Pozdravljamo strane investicije, ali moramo jačati naše sopstvene kapacitete. Puno brže ćemo se razvijati ako iskoristimo benefite međusobne saradnj”, zaključio je Jurčić.
Prof. Lakićević, smatra da je nezahvalno govoriti o reprskusijama pandemije koja još traje.
“Odiglrali smo prvo poluvrijeme, slijedi drugo, a izgleda biće i produžetaka”, kazao je on, aludirajući na covid krizu.
Prema njegovim riječima, kriza predstavlja novinu u u ekonomskoj teoriji i razlikuje se od svih dosadašnjih, koje su dolazile na krajevima ciklusa dok je aktuelna nastala odjednom i to u vrijeme kada smo imali rast od 4,1 odsto.
“Bojim se da nas je kriza iznenadila. Država je intervenisala mjerama koje je imala na raspolaganju. Ostale države su dale vrlo snažan monetarni podsticaj, a mi smo djelovali mjerama fiskalne politik”, rekao je Lakićević.
U kontenstu tih mjera, prema njegovim riječima, najbolja stvar je što smo obezbjedili zaduženje od 750 miliona koje je omogućilo finansijsku konsolidaciju, kao i to što nijesmo pribjegli totalnom zaključavanju čime smo omogućili da se vrati izgubljena stopa rasta.
“Tekuću godinu ćemo završiti sa rastom između 10 i 13 odsto, najvećim u regionu”, rekao je on.
Apostrofirao je da diverzifikaciju crnogorske privrede nije lako realizovati.
“Najprije moramo izgraditi infrastrukturu, prije svega saobraćajnu, kako bi se stvorili uslovi za razvoj prerađivačke i teške industrije”, rekao je on.
Smatra da je u prošlosti donijeto dosta pogrešnih odluka a jedna od njih je bilo gašenje direkcije za robne rezerve koje su se u uslovima krize pokazale izuzetno potrebnim.
Zaključuje da je svaka kriza ujedno i šansa za obezbjeđivanje sistemskih uslova za razvoj i jačanje privrede.
“Maršalov plan bi trebalo da obezbijedi sistemske uslove razvoja privrede. Moramo raditi na jačanju konkurentnske prednosti, a komparativne su najviše prepoznate u elektroenergetskom sektoru. Da smo na vrijeme gradili energetske objekte danas bismo bili u prilici da izvozom rješavamo druge probleme”, zaključio je on.
Prof. Knežević Cvelbar smatra da svijet nije bio idealan ni prije COVID-a, već su ekonomiju karakterisali brojni problemi koje kriza pojačala i donijele nove. Najprije je riječ o klimatskim promjenama jer je posljednja dva vijeka ekonomski razvoj ostvarivan na uštrb planete.
“U ekonomske modele moraće se uključivati ekološki troškovi. Dobro je što razvijene i države u razvoju rade na konkretnim koracima u sprečavanju klimatskih promjena”, kazala je ona.
Smatra da će nejednakost koja je postojala prije pandemije biti još veća, što prouzrokuje društvene podjele.
“Kriza je akcentovala neophodnost digitalne transformacije, koja traži ljudske resurse, informacionu tehnologiju, organizacione i promjene načina razmišljanja”, rekla je Knežević-Cvelbar.
Prema njenim riječima, odgovor na sve izazove je zelena transformacija i digitalizacija koja mora biti efikasna, brza, uz podizanje kvaliteta života i rast produktivnosti.
“Turizam neće biti crna ovca pandemije, jer je pokazao otpornost. U 2021. se pokazalo da i pod ovim uslovima može da pruži dobre brojke. Važna je zelena transformacija turizma i treba mjeriti uspjeh kroz dodatnu vrijednost koju pruža lokalnoj ekonomiji. Potrebna je digitalna transformacija turizma jer će nam to pomoći da radimo brže. Neophodno je uključivanje lokalnog stanovništva bez čega ne može biti razvoja turizma”, zaključila je ona.