CKB BANKA (2): Šta bi radio Tamaš Kamaraši da može vratiti vrijeme?

Šta bi radio Tamaš Kamaraši, glavni izvršni direktor CKB banke, da može vratiti vrijeme, jedno godinu unazad, nikad nećemo saznati. Ali znamo što ne bi.

Sigurno NE BI prihvatio ponudu koju je dobio do Mikloša Nemeta, predsjednika borda CKB banke, ili možda od Šandora Čanjija, predsjednika i glavnog izvršnog direktora OTP banke – lično, da neuspješnog Pala Kovača zamijeni na mjestu prvog čovjeka crnogorske podružnice.

Sigurno se 17. septembra 2021.godine NE BI smješkao tokom inauguracione posjete guverneru Centralne banke Crne Gore, na koju je došao zajedno sa Nemetom i tada već bivšim Kovačem. NE BI prihvatio namještenje u Crnoj Gori, makar ga koštalo karijere u OTP.

Jer ono što ga je dočekalo u Podgorici, košta ga sigurno mnogo više – stresa, bijesa, neprospavanih noći, zdravlja… Tako bar tvrde upućeni iz njegovog privatnog i poslovnog
okruženja.

Pal Kovač je smijenjen sa funkcije glavnog izvršnog direktora CKB banke krajem septembra 2021. godine. Dobio je otpremninu, kako nezvanično saznajemo, a imovinski karton potvrđuje, od oko milion eura. “Srpski faktor” ga je udomio u bordu Montenegroworks-a. Ovo zaslužuje posebnu temu.

Dobro upućeni su smjenu Kovača najavljivali još nakon završetka procesa spajanja CKB i Podgoričke banke Societe Generale. Nije dobro spojio banke. Od početka rada “spojene” banke na vidjelo su izašli svi propusti koje je rukovodstvo CKB, na čelu sa Kovačem napravilo. A bilo je ih je dosta.

Prema našim izvorima, Kovač je smijenjen jer je nekad najveću banku u Crnoj Gori doveo na rub očaja. Veliki broj zatvorenih računa – čitaj bjekstvo klijenata iz banke, pad plasmana i čisti gubitak jun’20 – jun’21, kao posljedica katastrofalno odrađenog spajanja banaka i nepotističkog procesa izbora kadra za CKB banku, “rezultati” su o kojima je od strane više zaposlenih obaviještena centrala u Budimpešti, a koji su mu potpisali smjenu. Nijedan izvršni direktor nekadašnje Podgoričke banke nije želio da radi u novoj banci, da odgovara Palu Kovaču…

Isti izvori tvrde da je Kovač gotovo sve aktivnosti oko spajanja banaka prepustio najbližim saradnicama, Branislavi – Maji Vukčević i Sandri Kordić, koje nijesu bile kompetentne niti su objektivno pristupile procesu selekcije. Štaviše, navode da su najbolji kadrovi iz obje banke bili, na ovaj ili onaj način, “motivisani” da odu. Da je redukovan broj poslovnica i zaposlenih u njima, kao i u većini ostalih službi u banci kao cjelini.

U tim uslovima nije se mogao kvalitetno servisirati narasli broj korisnika (ukupan broj
zaposlenih spojene banke – 520, manji je od broja zaposlenih u CKB prije procesa spajanja 575!?)… Sve to za posljedicu imalo veliki broj ugašenih računa klijenata i gubitak banke. Ali i masne bonuse za spajanje akterima…

Tek kasnije su isplivale zloputrebe zaposlenih, kojima je banka, na ovoj ili onaj način, oštećena za oko 18 iliona eura, uglavnom u mandatu Kovača, Vukčevićke i Kordićke.
Kovač nije jedini koji je dobio otkaz. Od 31. marta njegova “desna ruka”, Maja Vukčević, izvršna direktorica za HR, korporativne poslove i bezbjednost, takođe je otpuštena iz CKB banke. Ista sudbina čeka i treću članicu “trijumvirata spajanja” Sandru Kordić. Izvršnoj direktorici za poslovanje sa fizičkim i pravnim licima samo je porodiljsko odsustvo odložilo otkaz za još desetak mjeseci. Inače je izbrisana sa liste izvršnih direktora sa zvaničnog sajta banke. Kordićkin prvi saradnik, Goran Lakić, koji je imao zaduženje za vodi računa o mreži filijala, takođe je morao otići, upravo zbog loše kontrole rada filijala.

Poslije perioda “čuđenja” novi glavni izvršni direktor CKB banke morao je reagovati. Situacija koja je izmakla kontroli događa se u peridu kad on već pola godine rukovodi bankom. Ako je dio zloupotreba u filijali Bar i Sektoru za privatno bankarstvo, da napišemo, naslijedio, posljednja pljačka od oko 100.000€, te još neke “sitnije” dogodile su se u njegovom full mandatu. I onda je logično da i njemu i dobro reputaciono pogođenoj banci, odgovara – ćutanje.

Kamaraši je u pokušaju da vadi kestenje iz vatre, kako saznajemo, krenuo u pravcu marginalizovanja kadrova CKB i promovisanja na odgovorne pozicije kadrova bivše Podgoričke banke Societe Generale.

Prvo je obavljao razgovore sa dijelom najviših rukovodioca PG banke, koji su uz otpremnine od po 36 bruto plata napustili banku prije spajanja. Nudio im je povratak na pozicije, uz određene uslove. Redom su ga “iskulirali”. Takođe, je razgovarao i sa pojedinim bivšim zaposlenim CKB banke, koje je “trijumvirat spajanja” smatrao nepotrebnim, sa istim ishodom.

Za sad mu uspijeva da jedino kadrove srednjeg menadžmenta PG banke promoviše na pozicije na koje Pal Kovač, Maja Vukčević i Sandra Kordić nijesu smatrali da im pripadaju…
Onda se okrenuo cijenjenim bankarima u Crnoj Gori.

Ponudu da od juna mjeseca bude član upravnog odbora, prihvatio je Dino Redžepagić, aktuelni član upravnog odbora NLB banke.  Redžepagić slovi za karijernog, sjajnog bankara, koji je u NLB ostavio veliki trag i lični pečat. NLB je, za razliku od CKB, uspješno odradila proces spajanja sa kupljenom Komercijalnom bankom. Redžepagić je
opet, ukupno preko deceniju, ostao na poziciji drugog čovjeka NLB. Tako je trebalo biti makar do 2025.godine jer je top menadžment NLB dobio novi četvorogodišnji mandat.

Poznato je na bankarskom tržištu da je CKB banka najizdašnija kad su u pitanju zarade članova najužeg rukovodstva. Prema saznanjima našeg portala, aktuelna razlika je makar duplo u korist CKB banke. U tome treba tražiti motivaciju Redžepagića da prihvati ponudu da “uskoči u brod koji tone”. Jer sve što uradi može biti samo na bolje.

Feljton se nastavlja nakon vaskršnjih praznika.

U utorak čitajte: Klijenti nervozni, radnici izigrani – Uprava pokupila “kajmak”