Ako ugasimo domaće farme, skupo će nas koštati uvozno mlijeko

Moraju da se uključe otkupljivači, trgovački lanci, i na kraju da i sami građani, u granicama mogućeg, kupovinom domaćih proizvoda podrže proces da bi smo došli do održive cijene, bez koje ne možemo da sačuvamo farme i proizvodnju – poručuju iz Unije stočara.

Domaća mljekarska industrija našla se u pat poziciji iz koje se ne nazire održiv izlaz: farmeri, uz drastičan skok cijena stočne hrane i prateće rashode, ne mogu da održe rentabilnu proizvodnju, dok sa druge strane prerađivači mlijeka, odnosno mljekare i sirare, i pored povećanja troškova, nemaju luksuz da podignu cijene zbog jake strane konkurencije.

Začarani krug prijeti da ugasi domaće brendove, a svi se, i pored teške situacije, uzdaju u ekonomski patriotizam građana i podršku domaćoj proizvodnji, prije svega kroz spuštanje stopa PDV-a na hranu, pasterizovano mlijeko i gotove proizvode, ali i niže marže trgovinskih lanaca.

Nakon što ni u utorak nije postignut dogovor o povećanju otkupne cijene mlijeka, proizvođači, odnosno farmeri najavili su da će iduće sedmice obustaviti isporuku prerađivačima.

Kao uslov da sačuvaju svoje farme i održe proizvodnju, proizvođači mlijeka tražili su da se otkupna cijena mlijeka poveća za deset centi, što bi uticalo i na višu maloprodajnu cijenu.

Mljekare ne pristaju na povećanje otkupne cijene, a svi u lancu proizvodnje i prerade u jednom su saglasni – poskupili su svu inputi i posao je svima na granici rentabilnosti.

Troškovi viši od prihoda 

Kako za Portal Analitika kaže predsjednik Unije stočara Milko Živković, sve što utiče na proizvodnju mlijeka poskupilo je.

„Počev od goriva za poljoprivrednu mehanizaciju, preko stočne hrana u svim oblicima sve je toliko poskupilo, da je proizvodnja ugrožena do te mjere da troškovi proizvodnje daleko premašuju naše prihode“, ističe Živković.

Prema njegovim riječima, s obzirom na cijene na tržištu, smatraju da su njihovi zahtjevi opravdani.

„Pokušavamo da nađemo način da koliko je moguće uvažimo standard građana, jer znamo da je mlijeko socijalna katregorija. Istovremeno hoćemo da sačuvamo sektor proizvodnje mlijeka u Crnoj Gori, jer smatramo da je veoma bitan, na neki način strateški. Jer, ako ugušimo domaću proizvodnju, moraćemo da uvozimo mlijeko, koje ćemo plaćati više nego što nas košta domaća proizvodnja“, smatra Živković.

Prema riječima Ranka Bogavca, načelnika Direkcije za stočarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, proizvođači mlijeka, nakon izostanka dogovora o povećanju otkupne cijene, najavljuju i smanjenje broja muznih krava.

„Sa druge strane, mljekari i sirari smatraju da su i oni u velikim problemima zbog povećanja cijena svih inputa, od goriva, ambalaže, do otežanog snabdijevanja sirovinom, jer prelaze veći put da bi dobavili istu količinu mlijeka, a imaju jaku konkurenciju u inostranim brendovima. Zato ne vide prostor za povećanje cijena, kako sirovog mlijeka, a ni gotovih proizvoda“, ističe Bogavac za Analitiku.

Stočna hrana za godinu duplo skuplja 

Proizvođači mlijeka odavno ukazuju na brojne probleme koje sektoru. Nabavne cijene stočne hrane duplo su više nego u istom periodu prošle godine, a oni mlijeko i dalje prodaju po istoj cijeni.

„Početkom prošle godine kupovali smo tonu kukuruza znatno ispod 200 eura, danas je cijena košta 370 eura ili više. Imali smo prosječnu cijenu koncentrovane stočne hrane, nekog solidnog kvaliteta, oko 300-320 eura po toni, a danas je cijena dostigla 450 eura pa i više“, pojašnjava predsjednik Unije stočara.

Živković dodaje da, za sada, neke mljekare u svojoj režiji nabavljaju koncentrat, i izbacuju svoju maržu, tako da je on dostupan njihovim kooperantima po cijeni od 420-430 eura po toni, što je i dalje značajno više nego lani.

Svi akteri – proizvođači, prerađivači, trgovinski lanci i Ministarstvo – pokušali su da se dogovore, ipak, ni nakon nekoliko mjeseci i novog rasta cijena, dogovora još nema.

Bogavac ističe da je Ministarstvo učinilo sve što je u njihovoj moći.

„Povećali smo cijenu osnovne premije sa pet na osam centi, premija na kvalitet je pet centi, i na količinu jedan cent, to je ukupno 14 centi u odnosu na prosječnu cijenu mlijeka od 36-37 centi, ispada da ministarstvo daje blizu 40 posto učešća. To je najviše u regionu, i u tom smislu ministarstvo ne može da reaguje više. Ali tu smo da pomognemo, da budemo medijatori, posredujemo da se sve riješi“, kaže Bogavac.

Svi imaju svoju računicu

Osim povećanja otkupne cijene mlijeka, proizvođači, napominje Bogavac imaju i druge zahtjeve.

Zahtjeve su ispostavili i mljekare i sirare.

„Proizvođači mlijeka traže smanjenje stope PDV-a na koncentrovanu hranu sa sedam na nultu stopu. Prerađivači traže nultu stopu PDV za pasterizovano kratkotrajno mlijeko sa sadašnjih sedam odsto. Sirari imaju zahtjev da se za poluprotektirane autohtone tradicionalne sireve spusti PDV sa 21 na sedam posto, čime bi se, smatraju, stvorio prostor da se podigne cijena proizvođačima mlijeka, i na taj način olakšala proizvodnja“, kaže Bogavac i podsjeća i da neke opštine posebno subvencionišu proizvodnju mlijeka.

Marketi najvažnija karika 

U nastaloj situaciji, kako navodi Bogavac, bolja pozicioniranost crnogorskih proizvoda pomogla bi i proizvođačima i mljekarima.

„Marketi su najvažnija karika. Oni mogu da pomognu tako što će u većem procentu da izdvoje naše, domaće proizvode. Potrebno je i da smanje maržu, kako bi na taj način omogućili mljekarama da podignu cijenu a da to ne utiče na krajnjeg potrošača“, ističe Bogavac.

Crnogorski proizvodi su, nerijetko, manje vidljivi od uvoznih u domaćim marketima.

Mlijeko je u domaćim trgovinskim lancima poskupilo, ali od toga, kaže Bogavac, nemaju koristi proizvođači.

„Kada nešto poskupi 10 centi, ne znači, ako je to u marketu skuplje, da je toliko dobio i proizvođač mlijeka. Bilo bi logično, kad nešto u marketu poskupi 10 centi, makar 5-6 centi da se reflektuje na proizvođača mlijeka ili farmera, međutim, to trenutno nije slučaj“, ističe Bogavac.

Uloga potrošača u rješavanju ovog problema je značajna. Proizvođači apeluju da građani kupuju mlijeko proizvedeno u našoj državi.

„Moraju da se uključe otkupljivači, trgovački lanci, i na kraju da i sami građani u granicama mogućeg, kupovinom učestvuju u tom procesu, da bi smo došli do održive cijene, bez koje ne možemo da sačuvamo farme i proizvodnju”, poziva Milko Živković.