U današnje doba opšteg praćenja svega, svačega i svačijih podataka na internetu, VPN postaje skoro pa neophodan program, pogotovo ukoliko volite da najnovije filmove, serije i video igre nabavite besplatno, čak i kada ih ne poklanja Epic Games. Štaviše, i neki internet pretraživači, poput Opera, dolaze sa preinstaliranim VPN servisom. Ali, da li znate kako on funkcioniše?
VPN tuneli
Kada posjetite neki sajt, vi se povezujete na njega putem servera koji kontroliše vaš provajder internet usluga i usmjerava vas ka adresi koju želite da otvorite. Međutim, kada upotrebljavate VPN klijent, vi suštinski mijenjate put vaše konekcije. Umjesto da direktno od servera vašeg provajdera idete ka željenom sajtu, vaš zahjtev će prvo obraditi server koji je pod kontrolom vašeg odabranog VPN programa. Ovim putem dobijate novu IP adresu, kao i dodatan sloj enkripcije od servera internet provajdera do servera VPN klijenta. Upravo ovo naziva se tunelom.
Tunel je enkriptovana konekcija koja sprječava bilo koga drugog, uključujući i pružaoca vaših internet usluga i sajt koji posjećujete, da prati vašu aktivnost. Sam naziv “tunel” potiče iz saobraćaja, jer od onog trenutka kada u tunel uđete drugi više ne vide vaš automobil i ne znaju šta vi zapravo u tom tunelu radite.
VPN protokoli
Kako bi se VPN tunel uspostavio, potreban vam je protokol u vidu softvera koji služi za određivanje kako vaš VPN klijent “razgovara” sa drugim korisnicima prisutnim unutar iste mreže. Protokol najprije sadrži informacije o tome koji tip enkripcije se koristi i kako internet saobraćaj funkcioniše ka i od servera. Važnost ovih protokola potiče od činjenice da oni utiču na brzinu i sigurnost vaše konekcije, što su dvije najbitnije stvari kod izbora VPN programa.
Enkripcija
VPN čini vaše konekciju bezbjednom i privatnom upotrebljavanjem raznih vrsta enkripcija koje služe kako bi se vaše aktivnosti pretvorile u nečitljivu zbrku koju niti jedna druga strana ne može da razmrsi. Nakon toga, isti ti podaci se dekodiraju upotrebom kompleksne matematičke formule koja se naziva algoritam nakon što prestanete da upotrebljavate VPN klijent. Najčešće korišćena enkripcija je AES, tj. “advanced encryption standard” (napredni enkripcioni standard), a njegova najbjezbednija varijanta je AES-256, što znači da upotrebljava sigurnosne ključeve (algoritme) za dekodiranje signala od 256 bita.
Za kraj, treba zaštititi i sam ključ iliti algoritam, a tome služi TLS, tj. “transport layer security” (sloj bezbjednosti za transfer podataka). Bez postojanja TLS-a, enkriptovana poruka bi zatražila od servera sredstvo za dekodiranje, što bi malicioznim osobama omogućilo olakšan pristup cjelokupnom funkcionisanju VPN klijenta i poništilo njegovu osnovnu svrhu. TLS ovo sprječava tako što svaku dobijenu poruku preusmjerava na dodatni server koji odobrava začetak dešifrovanja poruke.
Dakle, odgovor sa početka teksta o tome kako funkcioniše VPN glasi “komplikovano”. Ali, jednostavno ga je koristiti, pa ako želite da osigurate koliku-toliku privatnost na internetu, savjetujemo da ga koristite.