Prodaja standardnih hard diskova doživjela je svoj maksimum 2015. godine, od kada je u stalnom opadanju. To je i logično, s obzirom na sve upotrebljivije SSD-ove, koji su neuporedivo brži, a sada se već mogu naći u kapacitetima koji su se približili hard diskovima i po cijeni koja im je konkurentna. Međutim, klasični, mehanički hard diskovi i dalje imaju svoju primjenu.
Era klasičnog hard diska
Ovakvi drajvovi i dalje dominiraju u velikim farmama podataka, jer u tim profesionalnim primjenama veliki kapacitet je od presudne važnosti. Za ove primjene postoje hard diskovi kapaciteta 16 TB ili 18 TB, što je još uvek nedostižan kapacitet za SSD tehnologiju, bar ne u isplativoj formi. Međutim, možemo da kažemo da je tehnologija hard diskova dostigla svoje limite.
Na klasičan hard disk podaci se upisuju mijenjanjem polariteta bitova na magnetnoj ploči. Ti bitovi su postavljeni u koncentričnim krugovima koji se nazivaju „trake“. Povećanje kapaciteta klasičnog diska moguće je, dakle, na nekoliko načina – moguće je da se poveća broj ploča, da se upisuje više traka po ploči i da se bitovi učine fizički manjim kako bi se povećala njihova gustina upisa. Međutim, svaki od ovih načina donosi probleme koji limitiraju postojeću tehnologiju.
Na primer, jedan od najnovijih drajvova, kapaciteta 18 TB posjeduje devet ploča u standardnom kućištu hard diska i postaje problem fizičke ograničenosti. Naravno, kućište može da se poveća, ali to onda ne bi bio standardni hard disk, što znači neophodnost promene kompletne infrastrukture u data centrima da bi on mogao da se upotrebi. Dodavanje više traka ili „zgušnjavanje“ upisanih bitova takođe je teško ostvarivo. To znači da je potrebno da se fizički smanji glava za čitanje/pisanje hard diska – što sa proizvodne strane nije problem, ali jeste sa tehnološke. Naime, glava diska generiše magnetno polje za upis podataka. Najjednostavnije rečeno, smanjenjem veličine glave, smanjuje se njena sposobnost generisanja magnetnog polja dovoljne jačine, pa je u tom slučaju teško osigurati tačnost i preciznost upisanih podataka.
Rješenje za dalji period?
Ipak, izgleda da je pronađeno rešenje – i to ne jedno, već dva. Razvijene su dvije nove tehnike upisa podataka na disk nazvane Microwave Magnetic Recording (MAMR) i Heat-assisted Magnetic Recording (HAMR). Oni za upis podataka koriste izvore energije kao što su „spin-torque oscillator“ za generisanje mikrotalasa u prvom, odnosno laser u drugom slučaju. Zajedno sa upotrebom novih materijala za ploče u hard diskovima, obezbjeđuje se znatno veći potencijalni kapacitet. Pominju se i kapaciteti od čak 60 TB.
Inače, ove tehnologije su već u upotrebi. Toshiba je pustila u prodaju svoj prvi MAMR drajv kapaciteta 18 TB, a Western Digital planira da u najskorije vreme izbaci i svoj MAMR model. Takođe, Seagate je svojim enterprise partnerima već ponudio diskove kapaciteta 20 TB, dok se očekuje da će uskoro u pustiti i u slobodnu prodaju diskove zasnovane na ovim tehnologijama.